Novac za mamografe potrošila na parfeme i krpice

Najzad je i Srbija dobila pravu humanitarnu aferu – nije baš jaka poput one s Jelenom Brajšom – ali ima sve sastojke: slavne, voljene i uzorite. Naime, nedavno je uhapšena nekadašnja manekenka Katarina Rebrača (38), a u pritvoru su joj se pridružile majka i nekoliko prijateljica. Ispostavilo se da je humanitarni fond koji nosi njeno ime, a trebao je skupljati dobrovoljne priloge za borbu protiv raka dojke, pronevjerio oko 37 milijuna dinara, što po sadašnjem kursu iznosi oko 3,7 milijuna eura.

Tvrtke koje su s ovom manekenkom surađivale i u njen Fond uplaćivale novac, brojne su. Spomenimo tek Institut za onkologiju u Beogradu, nogometni klub Partizan, porodicu pretendenta na kraljevsko prijestolje Aleksandra Karađorđevića, njenog vlastitog oca, nekadašnjeg hokejaša Nikolu Rebraču koji živi u SAD-u…

Izmišljene biografije

Ništa od obećanoga iz Fonda Katarine Rebrače nije stiglo: nijedan mamograf nije stigao ni u Vojvodinu ni u Institutu za onkologiju Kliničko-bolničkog centra Beograd. Ustanovilo se da je sav prikupljeni novac otišao na firmirane krpice, parfeme, provode i ostalo što voli “zlatna mladež” u Srbiji i drugdje u svijetu.

U svemu tome Katarina Rebrača je davala silne intervjue u kojima se prikazivala kao velika humanitarka, koja treba obrazovati žene u Srbiji da je preventiva, kad je o karcinomu dojke riječ, silno važna; ona je to i sama ustanovila, kad su – još dok je živjela u Americi – majci jedne njene prijateljice odstranjene obje dojke. Svaka 12. žena u Srbiji oboli od raka dojke, govorila je tek koji dan prije no što je uhapšena, te ako nije moguće spriječiti nove slučajeve, moguće je smanjiti smrtnost. Svojim projektima privlačila je žene da brinu za zdravlje, ulažu novac u mamografe i rekonstrukciju bolnica. No, te su institucije sada objavile da na njihove račune nije uplaćen ni dinar iz fonda Katarine Rebrače, te da nijedan od mamografa koje je obećala – u Beogradu, Nišu i Novom Sadu – nije nabavljen.

Tek sada mediji izvlače ono čime je zasjenila one koji su joj vjerovali. Rođena je 1972. u Njujorku, kamo su joj otišli roditelji: tata perspektivni hokejaš, a mama prebogate biografije, što se sada ispostavlja iskonstruiranim. Kako je Katarina Rebrača rekla u jednom velikom intervjuu prije dvije godine, prvi joj je susjed bio B. B. King, živjela je u Los Anđelesu gdje je u školu išla s djecom Kurta Rasela i Natali Vud, a čuveni Orson Vels je obožavao majku i nju, pa su neko vrijeme živjele u njegovoj kući.  

Njena majka Stojanka Bogunović (60), poznatija pod imenom Sandrina, a koristi i razna druga imena, još je živopisnija figura. Tvrdi da je po struci klinička psihologinja, da je diplomirala na Kolumbiji u Americi i da je radila kao novinarka na Ejbisiju nakon što je isti posao radila u Srbiji. Čega se nitko ne sjeća. Srpski mediji navode da je od ranije poznata po prijevarama i pronevjerama, zbog čega joj je navodno zabranjen ulazak u Ameriku, Austriju, Njemačku i Švedsku.

Stojanka majka Katarinina

Izgon i doživotnu zabranu ulaska u SAD zaradila je, tako tvrde, kada je kao stjuardesa jedne američke kompanije organizirala prodaju umjetničkih slika u avionu iznad Atlantika, također pod izlikom dobrotvorne akcije. Slike su, tvrdila je, bile dio njene dugo prikupljane kolekcije, a zarada od njihove prodaje trebala je ići u humanitarne ciljeve. Nakon slijetanja slike su nestale, pa je dobila otkaz, odradila nešto zatvora te je deportirana iz SAD-a. Onda se vratila u Srbiju i predstavljala kao Sandrina Vagner, iako se nikada nije udala za “izvjesnog kolekcionara” Vagnera iz SAD-a, oženjenog čovjeka koji je, kako se tvrdi, izdržavao nju i Katarinu, ali je naprasno preminuo pod čudnim okolnostima, o kojima se godinama nagađalo.

Tek se sada otkriva da iz Fonda Katarine Rebrače, iako je organizirao stotine dobrotvornih balova i aukcija, na kojima su učestvovale najpoznatije ličnosti iz svih sfera javnog života, nikome nikada nije uplaćeno ništa. I njena majka je postupala isto, navlačila sirotinjske općine u Srbiji na ideje o izvozu u Ameriku, a onda postupala po onoj – uzmi pare i bježi!

– Najveća šteta je što će se sada stvoriti sumnja i u druge organizacije. Zbog toga nam je potreban zakon o nevladinim organizacijama – kaže ministar zdravstva Srbije Tomica Milosavljević.

Tu dolazimo i do suštine priče: jest pala sumnja na sve humanitarce u Srbiji, ali je činjenica da vlast ama baš ništa nije napravila da pročešlja poslove raznih koji se lažno predstavljaju humanitarcima. Oni su bili selebritiji u Srbiji, svi pozvani na njihove ivente na njima su se uredno ukazivali, o tome su trubili tabloidi i ozbiljnije tiskovine, a država nije radila ništa.