Srbi boduli na otoku sloge

Na otoku Lošinju, odnosno području pod administrativnom nadležnošću Grada Malog Lošinja, živi najveći broj stanovnika srpske nacionalnosti od svih jadranskih otoka. Prema popisu stanovništva iz 2001. godine, na Lošinju čine šest posto u ukupnoj populaciji. U neka ranija vremena bilo ih je i više, recimo sredinom osamdesetih, ali im se s raspadom bivše države broj ponešto smanjio. Nekoliko se obitelji iselilo, u pravilu vojnih lica koja su služila na Lošinju, a dobar se dio njih u samostalnoj Hrvatskoj jednostavno prestao izjašnjavati Srbima.

– Ne, na ovom otoku ni u najgore vrijeme nije bilo sustavnih pritisaka ili prijetnji. Određena latentna netrpeljivost osjećala se u zraku, ali nije prelazila granice podnošljivog. U cijelosti se može zaključiti da na Lošinju nikada nije bilo značajnijih problema uzrokovanih nacionalnom pripadnošću – kaže Miljko Obradović, pravnik zaposlen u državnoj službi.

Sve manjine na jednoj listi

S dolaskom JNA u tamošnju kasarnu, odnosno službovanjem armijskih oficira na otoku, naselili su se i prvi Srbi. Međutim, najznačajniji broj Srba stigao je iz Dalmacije, iz zadarskog zaleđa. Upravo su Ravnokotarci u najvećoj mjeri snabdijevali Lošinjane voćem i povrćem, dovozili poljoprivredne proizvode brodom “Marina”, i neki od njih su se odlučili tu skrasiti.

Tako danas na Lošinju žive tri generacije Srba bodula. I slušajući neke od njih lako se da zaključiti – nije im loše. Ima ih u turizmu, brodogradnji, trgovini i ribolovu, solidno su zastupljeni u policiji, a neki su svoja radna mjesta našli u gradskim i državnim službama.

Živko Zuber na otok je iz unutrašnjosti stigao prije tridesetak godina. Dovela ga je tadašnja milicijska služba. Za vrijeme Jugoslavije u lošinjskoj je milicijskoj stanici uglavnom obavljao rukovodeće poslove. U samostalnoj Hrvatskoj još je malo napredovao. I tako do umirovljenja koncem devedesetih godina. Danas je posvećen stočarstvu, ima više od 200 ovaca, a posjeduje i manju farmu magaraca. Nemirnog duha, pred zadnje lokalne izbore odlučio se politički aktivirati. Formirao je nezavisnu listu i na nju smjestio Srbe, Hrvate, Albance, Bošnjake i Čehe, praktički sve na Lošinju zastupljene manjine, a odbili su ga jedino Talijani koji su se priklonili IDS-u. Na koncu, stiješnjen između dva koalicijska bloka, desnog predvođenog HDZ-om i lijevog SDP-ovog, uspio je dobiti broj glasova dovoljan za jedan mandat u gradskom vijeću Malog Lošinja.

– Nemam bilo kakav, već onaj odlučujući mandat. Naime, upravo je moj glas odlučivao tko će formirati vlast u gradskom vijeću, a ja sam odlučio ruku dignuti za HDZ-ovu listu. Ustvari, samo sam poštovao ranije postignut dogovor s gradonačelnikom Garijem Cappellijem. Odnos gradskih vlasti, a godinama upravo HDZ vlada otokom, prema nama Srbima sve je vrijeme iznimno korektan i ne znam zašto raskidati nešto što dobro funkcionira. Cappelli je vrlo korektan i mislim da je svakom stanovniku pomogao koliko se moglo u danom trenutku – kaže Zuber. Dodaje, ova stranka na Lošinju, a u prvom redu gradonačelnik Cappelli, koji je i predsjednik županijske organizacije HDZ-a u Primorsko-goranskoj županiji, nikada ni u naznakama nije širila nacionalnu nesnošljivost.

– Lošinj je specifična sredina, pretpostavljam kao i ostali otoci. Ovdje je furešt svatko tko nije pravi, fetivi Lošinjanin. Ali ne zato što je Srbin ili Bošnjak, jednostavno svaki je došljak ovdje furešt, bilo da dolazi s nekog susjednog otoka. Možemo biti vrlo sretni što živimo u takvoj tolerantnoj sredini koja svakom pruža podjednake mogućnosti – kaže Zuber.

Nitko vas ne pita što ste

S njim se slaže i trgovkinja Mirjana Popović.

– Nema nikakve dvojbe, ovdje smo stvarno svi ravnopravni i startamo s istih pozicija. To što smo Srbi, na Lošinju nije ni vrlina ni mana. Sve su nam mogućnosti dostupne kao i svakom drugom. Dakle, isključivo o nama samima ovisi koliko ćemo ih iskoristiti, koliko ćemo se snaći i izboriti za sebe – kaže Mirjana Popović. Svoje tvrdnje potkrepljuje riječima kako o broju Srba, odnosno o činjenici da ih ovdje ima više nego na drugim otocima, malo tko od Lošinjana vodi računa. Oni se, kažu, time uopće ne zamaraju, takav ih podatak ne zanima jer im nije važno tko je što, već kakav je tko.

Toga je svjesna i Slobodanka Zelić, kuharica koja se s dolaskom Uskrsa seli na ovaj otok. Tu joj je trajno nastanjena i sestra, a ona kao vrsna kuharica već četvrtu godinu zaredom obiteljski budžet popravlja radeći kao šefica kuhinje u jednom velološinjskom restoranu. Inače živi u mjestu Žegaru pokraj Obrovca i u devedesetima je dobro iskusila ratna stradanja. Tada je jedanaest godina izbivala iz Hrvatske, a život na Lošinju, osim pristojne zarade, pruža joj toliko željenu opuštenost kojom, u tako zdravoj sredini, liječi sve nagomilane stresove i frustracije.

– Ovdje je više nego dobro i čovjek se, jednostavno rečeno, osjeća super. Ljudi su vrlo tolerantni. Ma, nitko vas ne pita što ste, a kamoli da vas gleda ispod oka ili vam, ne daj bože, uputi kakvu ružnu riječ. Eto, i ovdje u restoranu ima nas i Hrvata, i Srba, i Bošnjaka, i slažemo se odlično. To je najvažnije, raditi i živjeti u ljudskoj atmosferi – sretna je Slobodanka Zelić.

Svojevremeno je, još za “Olujnih” ratnih dana, u Malom Lošinju bio osnovan ogranak Srpske narodne stranke koja je tada, posebno putem danas pokojnog predsjednika Milana Đukića, imala znatan nacionalni utjecaj, posebno u Saboru.

– Nije bilo lako politički i javno djelovati u jednoj stranci koja se deklarira srpskom. No, mislim da smo i u takvim uvjetima odigrali veliku ulogu. Ljudima smo pokazali da se razlikujemo u poimanju nove hrvatske države i društva, ali da smo lojalni lokalnoj vlasti, te smo dokazali da smo otočanima kudikamo prihvatljiviji od, na primjer, tadašnjih kninskih vođa – prisjeća se Miljko Obradović.

Prostor za nove aktivnosti

Danas opet postoji potreba za nekim oblicima organiziranja otočkog manjinskog življa. Ne isključivo političkog, već i onog koji bi omogućio očuvanje vjerskih i kulturnih tradicija, organizaciju manifestacija i susreta. Upravo stoga je prije 18 mjeseci na Malom Lošinju osnovan ogranak Srpskog narodnog vijeća. Bio je to tek nagovještaj novog aktiviranja, koje bi u potpunosti trebalo zaživjeti ovih dana.

– Dobili smo veći prostor od grada, na čemu opet zahvaljujemo gradonačelniku, i sada se on uređuje, opet sredstvima iz gradskog proračuna. Upravo taj prostor trebao bi nam dati malo vjetra u leđa, jer ćemo u njemu nesmetano moći razgovarati, detektirati probleme i pokušavati ih rješavati, organizirati razne događaje. Naravno, nije problem samo u prostoru, već i u ljudima, jer se mnogi i dalje ustručavaju jasno opredijeliti, a kamoli se organizirati. Nisam zadovoljan, jer do sada sami nismo definirali vlastiti status ni koristili zakonske mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju. Nadam se da će te prostorije kod dijela neodlučnih ljudi pomoći da odagnaju neke svoje strahove, da dođu kod nas, razgovaraju, druže se i aktivno sudjeluju u budućim aktivnostima – zaključuje gradski vijećnik Živko Zuber.

Capelli: Primjer smo drugima

Hvaljeni gradonačelnik Malog Lošinja Gari Cappelli s ponosom ističe kako je Lošinj prije svega multietnička i multikulturna sredina u kojoj se drži do nacionalnih manjina. Za djecu talijanske nacionalnosti uskoro treba biti otvoren i dječji vrtić na talijanskom jeziku. Prostor je dala Talijanska unija, a njegovo svakodnevno funkcioniranje svojim će sredstvima osigurati grad.

– Kao što držimo do Talijana, držimo i do svih ostalih, naravno i do naših otočkih Srba. Oni su, kao i svi ostali stanovnici, sastavni dio ove cjeline i ja ih takvima prihvaćam. Kao i ja ili bilo tko drugi, Srbi na Lošinju u jednakoj mjeri doprinose zajednici. Osobno mi je u interesu da Lošinj nastavi tim smjerom i da ga ostvari formalnim, a ne samo deklarativnim potezima usmjerenim ka poboljšanju njihova rada i života, vjerskog, kulturnog i sportskog. Pripadnici srpske manjine, koja je ovdje znatna, imaju svoje potrebe, pa smo im upravo zato dali na korištenje gradski prostor – kaže Cappelli.

Naglašava kako je s predstavnikom srpske manjine dobra suradnja i u gradskom vijeću. Sve je to za nedavna posjeta Lošinju primijetio i predsjednik SNV-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac kojeg je Capelli službeno primio.

– Zaključio je Pupovac kako bi bio sretan da je i drugdje kao ovdje, misleći na očitu obostranu želju za suradnjom i vrlo kvalitetnu komunikaciju – kaže gradonačelnik.