Stambeno profiterstvo na muci Vukovaraca

U Vukovaru je cilj kupiti stan za 175 evra po četvornom metru i prodati ga za 600 evra. Nedavno smo u Ulici Ante Starčevića uručili ključeve za 97 obnovljenih stanova, a stvarno ih je useljeno svega pet – rekao je nedavno Ante Drmić, upravitelj terenske jedinice Uprave za područja od posebne državne skrbi (PPDS), za govornicom županijske skupštine. Drmić je vrlo otvoreno progovorio o brojnim malverzacijama.

– Nerijetko intervencije stižu iz samog državnog vrha da se ne dira ovaj ili onaj fiktivni useljenik. Dakle, praznih stanova formalno nema, ali stvarno ih ima jer su se gospoda nakon uzimanja ključeva vratila na istok ili na zapad gdje stvarno žive – kaže čovjek koji od reintegracije vodi ovu instituciju na istoku Hrvatske.

Fiktivno useljenje

Metod je zaista provjeren i funkcioniše u praksi. Neko ko stvarno živi u Zagrebu ili preko Dunava, a ima pravo na stan, jednostavno uzme ključeve i fiktivno se useli. Nerijetko mu budući vlasnik čak daje novac za otkup. Sljedeći korak je javni bilježnik kod kojega se pod firmom duga založi stan, koji nakon deset godina prelazi u vlasništvo.

Drmić je posebno apostrofirao slučaj gospođe iz Kanade koja je u jednom danu došla preko bare, uzela ključ i vratila se nazad, čekajući naravno momenat otkupa stana i vjerojatno poznatog kupca. Takvih je, nažalost, solidan broj.

– I kada naše ekipe na osnovu provjera zaključe da je stambeno zbrinjavanje zloupotrijebljeno, dobijemo naredbu iz Zagreba da konkretan slučaj zataškamo i tako u krug – ogorčen je Drmić. Terenska ispostava u Vukovaru do sada je podnijela više od stotinjak prijava Državnom odvjetništvu zbog zloupotreba, a jedini rezultat je činjenica da im je oduzeto pravo na podnošenje prijava i prebačeno na Upravu u Zagrebu.

Statistika pokazuje da je do danas u Vukovaru ukupno obnovljeno 4.214 stanova, a da je u obnovi još njih 108. Predviđa se obnova još 679 stanova. Ali, očito je da u modelu dodjele nešto škripi i da ga hitno treba mijenjati.

Još je veća neprilika sa otkupom stanova na koje se kao vlasnik uknjižila država. Frapantan je podatak da je u dvije posljednje godine od 3.241 uknjiženog stana njih svega 185 dobilo nove vlasnike. Dakle, otkupljeno ih je manje od sedam odsto. Ni sa sklapanjem ugovora o najmu nije ništa bolje. Sklopljeno je svega 627 takvih ugovora za uknjižene stanove. Sa druge strane, već godinama je top tema kada će krenuti otkup stanova. Dakle, interesa ima, ali masovnijeg otkupa nema. Još ih je 1.555 u procesu uknjiženja i prema sadašnjoj dinamici, proces otkupa mogao bi biti dovršen za jedno 35 do 40 godina.

Osim procedure u gruntovnici, koja je zaista spora, jedan od problema je i usko grlo u ministarstvu odnosno nadležnoj upravi. Rješenja o otkupu isključivo potpisuje ravnatelj, a terenske ispostave samo obavljaju tehnikalije u pripremi. Prođe podosta vremena dok se iz jednog ureda uprave u Zagrebu papiri doture na potpis ravnatelju koji sjedi na drugoj lokaciji.

– Više je urađeno za dvadesetak dana otkako je na čelu Uprave Stanko Janić, nego u cijeloj godini prije toga – rekao je Drmić, dajući tračak nade onima koji bi zaista kupili stan.

Mišljenje iz centrale

Upravo zbog takvog maglovitog pristupa gorućoj temi HDZ je izgubio vlast u gradu nakon 13 godina, a dobio ju je SDP obećavajući povoljan otkup stanova. Iako je više puta upozoravan od strane koalicionih partnera na problem, HDZ je sve vrijeme držao glavu u pijesku.

Sa druge strane, država se odriče novca i moguće popune ionako prazne kese od prodaje stanova. Samo od sklapanja ugovora o najmu (najamnina iznosi 2.61 kunu po kvadratu), država i Ministarstvo finansija godišnje se odriču čak pet miliona kuna. Ako je cijena kvadrata stana 175 ili 340 evra (ovisno o modelu kupnje), te ako ima 4.296 stanova i ako prosječno koštaju 15 hiljada evra, lako je izračunati koliko novca država baca u vjetar!

Cijena otkupa također je sporna. Već rečenih 175 evra po kvadratu za jednokratno plaćanje, odnosno 340 evra na kredit uz malu kamatu na dvadeset godina, doista zvuči primamljivo u odnosu na oko 1.300 evra za koliko danas ide kvadrat. No, ako se uzme u obzir da su se stanovi nekada otkupljivali za pedesetak njemačkih maraka po kvadratu, opet su građani PPDS-a u nepovoljnijem položaju od onih u ostatku države.

U Vukovaru postoji i Udruženje stanara koje se zalaže za istovjetan pristup i istovjetnu cijenu otkupa te uslove koji su važili do kraja 1997. godine. Podršku cijeni od 50 evra kao ekvivalentu nekadašnjih 50 maraka konstantno daje i ovdašnji SDSS. HDZ ćuti i čeka mišljenje centrale koje nikako da stigne, a SDP koji trenutno upravlja gradom, ako je vjerovati riječima njegovih vijećnika u županijskoj skupštini, prihvata tu cijenu kao krajnje realnu.