Stop Aveniji Gojka Šuška u Zagrebu
Zagrebačkom Odboru za imenovanje naselja, ulica i trgova upućen je zahtjev grupe nevladinih organizacija, između ostalih Dokumente, Građanskog odbora za ljudska prava i Centra za mirovne studije, da se Aveniji Gojka Šuška vrati staro ime Aleja izviđača.
Aleja izviđača preimenovana je ubrzo nakon smrti Gojka Šuška 1998. godine, a od tada je bilo nekoliko inicijativa da joj se izvorno ime vrati, odnosno da se ukloni ime bivšeg ministra obrane uz kojega se, iako nikada nije osuđen, vežu brojne ozbiljne indicije za ratne zločine u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Ime Gojka Šuška veže se uz pokušaj realizacije politike komadanja BiH devedesetih, stvaranje tamošnjih paralelnih institucija vlasti i osnivanje koncentracijskih logora. Povijesna isprika Bosni i Hercegovini predsjednika Ive Josipovića prilikom njegova nedavnog službenog posjeta toj zemlji za politiku koju je Hrvatska vodila devedesetih, slučajno se, ali simbolički izuzetno važno, vremenski podudara s inicijativom za vraćanje imena zagrebačkoj ulici.
Jedna od prvih službenih inicijativa u tom pravcu bila je ona vijeća gradske četvrti Maksimir, kojim je i tada i danas predsjedao SDP, a koja je zaustavljena na višoj instanci gradskoga poglavarstva Milana Bandića. U vijeću četvrti i konkretnom mjesnom odboru većinu čine članovi SDP-a, koji unatoč ponovljenim građanskim inicijativama to ime nisu bili u stanju vratiti na staro. Što se tiče aktualne inicijative, čini se da u SDP-u sada ipak postoji jasna spremnost da se sporno ime konačno ukine. Eventualna odluka o preimenovanju ujedno je i važan pokazatelj spremnosti SDP-a za istinske reforme na hrvatskom europskom putu, koji uključuje i nedvosmislen odnos prema prošlosti i zločinu. Preimenovanje bi ujedno bilo i konkretizacija nedavne isprike zagrebačkoga SDP-a građanima za sve očite propuste tijekom njihove desetogodišnje vlasti u glavnome gradu.
Inače, Avenija Gojka Šuška spaja dvije za antifašističku prošlost Zagreba važne lokacije. Počinje kod Parka prosinačkih žrtava, nazvanog u čast žrtava prvog javnog vješanja u NDH koje se dogodilo upravo na toj lokaciji, a završava kod Spomen-parka Dotrščina, najvećega zagrebačkog stratišta, na kojem je od fašističkih vlasti pobijeno više od 18 tisuća ljudi (toliko ih je do sada utvrđeno imenom i prezimenom, a pretpostavlja se da je taj broj i veći).
Imenovanje upravo te ulice u čast osobe poput Šuška dodatno vrijeđa sjećanje na žrtve fašizma, uvreda je zagrebačkoj i hrvatskoj antifašističkoj prošlosti. Dekonstrukcija mita o Šušku, osobi koja je imala državni sprovod, započinje skidanjem počasti koje nije zaslužio i koje uopće nije trebao dobiti.