U znaku autora iz Srbije

Deveta Revija amaterskog filma (RAF), održana u Zagrebu od 20. do 27. marta, publici je prezentirala bogatu regionalnu ponudu, prije svega autora iz Srbije čiji filmovi učestvuju na brojnim festivalima u svijetu. U oživljenom kinu “Grič” publika je mogla vidjeti preko 250 filmova u glavnom i popratnim programima i o njima dati svoj sud, što je jedino vrednovanje pristiglih radova s obzirom na to da na RAF-u nema ni selekcije ni žirija.

– Ipak, autori paze što šalju – kaže za “Novosti” Dunja Bovan, direktorica odnosa s javnošću festivala, jedna iz nove generacije organizatora RAF-a, koji slovi kao vrlo opušten festival. Zadovoljna je i zbog velikog učešća srpskih filmova.

– Drago nam je i zbog toga što jača suradnja RAF-a i srpskih festivala nezavisne produkcije –  kaže Dunja Bovan.

Filmovi u glavnom programu bili su podijeljeni u četiri kategorije: kratki, srednji i dugi metar, te Kids & Teens, odnosno radovi djece i omladine. Od ove godine osim amaterskih prikazuju se i niskobudžetni filmovi snimljeni za manje od pet hiljada eura.

Na RAF-u su održane i hrvatske premijere srpskih ostvarenja “Jesen u mojoj ulici” Miloša Pušića i “Srce je mudrih u kući žalosti” Marina Maleševića, koji ovih dana osvajaju nagrade na festivalima u svijetu. Rečeni dvojac i ranijih je godina svoje filmove slao na RAF i dobivao visoke ocjene publike. Osim toga, u Zagrebu je boravila i ekipa učenika iz gimnazije u Knjaževcu, koji su s profesoricom srpskog jezika i književnosti Sandrom Miljković i novinarom i snimateljem RTS-a Draganom Ristićem napravili film “Bajka o Miloradu”. Film je, kaže nam Sandra Miljković, uz veliki entuzijazam učenika glumaca, inače članova pozorišne sekcije, snimljen za vrijeme zimskog raspusta.

RAF je po izboru Milana Milosavljevića predstavio najuspješnije recentne radove Akademskog filmskog centra iz Beograda, dok je filmski radnik i umjetnik Miroslav Bata Petrović, inače zaštitni znak ovogodišnjeg festivala zbog svog prisustva na svim projekcijama i događanjima, u tri dijela prikazao 17 filmova iz programa “Alternativni film u Beogradu 1950-1990”, čiji su autori legende jugoslavenske filmske scene.

– Oduševljen sam novom energijom koju sam već bio zaboravio. Kino-amateri ovog tipa nekada su bili veoma aktivni i 70-ih i 80-ih godina prošlog veka bilo je dosta ovakvih festivala. Zbog poznatih okolnosti to je počelo da zamire i prosto sam poverovao da se to više nikada neće ponoviti. Kada vidim atmosferu festivala, ovu mladost, ovu decu koja su puna ljubavi i entuzijazma prema filmu, prosto sam srećan što sam ovde – kaže Petrović.

– Nisam primetio nikakvu razliku kod ove dece koja prate filmove iz BiH, Srbije, Slovenije, Hrvatske… Oni su zaljubljeni u film i svaki primaju sa srcem. Impresioniraju me visoki nivo organizacije i kvalitetne projekcije, jer bez dobre projekcije nema dobrog filma. Naravno, ova deca imaju dosta da nauče i da vide po kinotekama, ali vladaju jezikom i tehnologijom i znaju da naprave celinu, razumevajući da je film komunikacija sa publikom – zaključuje Miroslav Bata Petrović.