Vještica s Kleka – turistička meka

Nakon što je Dan Brown s “Da Vincijevim kodom” 2003. godine izazvao ogromno zanimanje javnosti, pojavio se velik broj putničkih agencija koje su zainteresiranim ljudima ponudile obilazak svih onih mjesta koja se spominju u romanu. Tom prilikom su ostvarile ogroman prihod jer su gomile znatiželjnih turista sa svih strana svijeta željele uživo vidjeti ono o čemu su prije čitale. Prikazivanje filma snimljenog po Brownovom romanu dodatno je pojačalo atraktivnost tih turističkih tura.

Takva praksa nije nikakav izuzetak. Sve veći broj zemalja u svoju turističku ponudu uključuje sadržaje koji, uz upoznavanje s prirodnim ljepotama, posjeduju i dozu mistike. Engleska tako ostvaruje ogromne prihode prezentirajući i revitalizirajući kultove koji su se štovali u Stonehengeu. Njeguje se i tradicija kralja Arthura, a tu su i priče o duhovima koji obitavaju u brojnim dvorcima.

Što ima svijet

Slična stvar se dešava i u našoj neposrednoj blizini. Dovoljno je samo pogledati kakav su turistički procvat Međugorju donijela ukazanja Djevice Marije. U kratkom se roku taj inače prilično nerazvijen kraj pretvorio u neku vrstu bogate oaze. Broj posjetitelja i hodočasnika sa svih strana svijeta rastao je eksponencijalnom progresijom i na kraju dosegao nevjerojatne razmjere. Slična stvar se u novije vrijeme dogodila s bosanskim piramidama, koje je u okolici Visokog promovirao Semir Osmanagić.

Riječ je o fenomenu duhovnog turizma koji iz godine u godinu osvaja sve veći broj poklonika. Ljudi danas sve više kao motiv za putovanje traže neku posebnu priču. Žele doživjeti nešto čega će se sjećati tokom čitavog života, nešto što će služiti kao poticaj za uzdizanje njihove svjesnosti. Taj motiv može biti različit, ovisno o nečijem svjetonazoru i edukaciji, i kretati se od promatranja krugova u žitu preko nastojanja da se fotografira čudovište iz Loch Nessa do meditacije u nekom hramu.

Na planu duhovnog turizma Hrvatska spada u krug neosviještenih zemalja. Kod nas se još uvijek u osmišljavanju reklame za turističku sezonu lome koplja oko ženske stražnjice, a da pritom nitko ne uočava ostale potencijale za privlačenje pažnje turista. Oni koji vode turizam ponašaju se krajnje neinventivno i egocentrično, smatrajući kako su more i sunce sami po sebi dovoljni za pokretanje ljetne seobe stranaca na naš Jadran. Pritom se revolucionarnim idejama smatra građenje golf terena ili organiziranje raftinga na rijekama. O duhovnom turizmu malo tko sanja, a kamoli da o njemu priča. Razlog tome je prilično kompleksan i ima povijesnu podlogu. Naime, kad netko spomene duhovni turizam u Hrvatskoj, velikom broju ljudi na pamet padaju različita kršćanska hodočašća za veće praznike, koja uglavnom imaju lokalni karakter. Slični događaji održavaju se posvuda u svijetu, tako da je teško zamisliti da će neki strani turist zbog njih doputovati u Hrvatsku. Očigledno je da treba smisliti nešto drugo.

Specifičnost duhovnog turizma je što on privlači drukčije turiste od onih koji preferiraju onu običnu varijantu. Ti turisti ne traže hotele s pet zvjezdica i luksuzne jahte. Njih jednostavno zanima neka posebna priča ili nešto neobično čemu će svjedočiti.

Što ima Hrvatska

Ima li Hrvatska takvo što za ponuditi? Naravno da ima. Spomenimo samo područje Vukovara i Vinkovaca gdje su se smjestila čudesna nalazišta vučedolske kulture. Priče o tamošnjim bogovima vatre, šamanističkim inicijacijama i najstarijem kalendaru zasigurno su nešto što bi moglo zaintrigirati ljude u drugim zemljama. Otiđemo li pak do Istre, naići ćemo na takozvane zmajeve linije koje intrigiraju sve koji su u potrazi za prirodnim energetskim izvorima izlječenja. Tu je i planina Klek sa svojim vilama, duhovima i čudesnim bićima iz druge stvarnosti, pa takozvani paški trokut čiji nastanak nitko ne može objasniti. Turistička prezentacija takvih neobičnih sadržaja učinila bi Hrvatsku poželjnom destinacijom za one koji bi je inače zaobilazili u širokom luku.