Zadnja linija obrane radničkih prava

Sindikati i poslodavci trebali bi početkom travnja nastaviti pregovore o novim izmjenama Zakona o radu koje bi ovaj put, nakon što su koncem prošle godine usvojene radi usklađenja s pravnom stečevinom Europske unije, trebale biti koncentrirane na njihove međusobne odnose. Sama Vladina najava o mogućoj fleksibilizaciji radnog zakonodavstva izazvala je iskrenje u sindikatima, koje je naročito zasmetalo sve učestalije susretanje premijerke Jadranke Kosor s čelnicima Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Posljednje izmjene Zakona o radu, koje su stupile na snagu početkom godine, išle su mahom na ruku radnicima: zagarantiran im je godišnji odmor u trajanju od minimalno četiri tjedna (ranije 18 radnih dana), ograničen je prekovremeni rad (s deset na osam sati tjedno) i uvedena stroža evidencija rada. Postroženi su i uvjeti sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, koji je i dalje ograničen na tri godine, ali sada neovisno o tome nudi li poslodavac radniku isto ili drukčije radno mjesto, budući da su mogućnost nuđenja formalno drukčijeg posla poslodavci obilno zloupotrebljavali.

Pravo na otpremnine

Sindikati takvim uređenjem nikako nisu zadovoljni, te već duže vrijeme traže da se ugovori na određeno ograniče na samo godinu ili dvije dana, kroz koje bi se radniku mogla ponuditi maksimalno dva takva ugovora. S druge strane, novim izmjenama zakona koje bi trebale uslijediti, poslodavci bi htjeli intervenirati i u pojedine aspekte sklapanja ugovora na neodređeno, na način da se pravo na otpremnine u slučaju otkaza više ne stječe nakon dvije, već nakon četiri godine rada. Također, poslodavci predlažu da se bolovanje od sada obračunava u otkazni rok, a ne da se taj rok produžuje za trajanja bolovanja, što su radnici često koristili. Poslodavci traže i izbacivanje iz ukupnog radnog vremena plaćene pauze za topli obrok zbog koje, kako tvrde, radni tjedan u Hrvatskoj ne traje 40, već 37,5 sati, na što sindikati odgovaraju da je radni tjedan u nekim europskim zemljama još kraći od hrvatskog.

Kako za “Novosti” kaže predsjednik HUP-a Damir Kuštrak, najveću liberalizaciju poslodavci traže kod malih tvrtki, koje zapošljavaju do 20 radnika, a kojima bi htjeli omogućiti da jednostavnije i otpuštaju i zapošljavaju radnu snagu.

– Po sadašnjem zakonu, male tvrtke imaju 20 zaposlenih, no naš je prijedlog da se taj broj poveća na 50 i da tvrtke te veličine više nemaju šestomjesečnu zabranu zapošljavanja ukoliko su morale davati poslovno uvjetovane otkaze, odnosno otkaze zbog tehnološkog viška. Takva rješenja postoje u europskoj praksi. Manje tvrtke također su izložene tržišnim prilikama, a kod njih je naročito bitna fleksibilnost, jer nemaju velike sustave, ne raspolažu pravnim i kadrovskim službama i slično. U sadašnjoj situaciji one nakon davanja otkaza zbog smanjenja obima posla ne mogu ponovno zapošljavati ukoliko je opet došlo do povećanja posla. Takvih malih tvrtki ima 90 tisuća i kada bi svaka od njih zaposlila samo jednog radnika, riješili bismo gotovo trećinu sadašnjeg broja nezaposlenih na burzi – kaže Kuštrak.

Dodaje da na nedavnom sastanku s premijerkom Jadrankom Kosor nije bilo riječi o lakšem davanju otkaza, već se razgovaralo o tome što je potrebno učiniti da bi se tržište rada lakše otvaralo prema nezaposlenima.

– Mi smo se kao poslodavci u dosadašnjim razgovorima sa sindikatima zalagali za to da se smanji broj ugovora na određeno, ali smo tražili kompenzaciju na drugoj strani. Istina je da jedan dio poslodavaca zloupotrebljava rad na određeno i zato smo predložili da se jedan segment u radu na neodređeno liberalizira, odnosno da se odredi primjereni rok u kojem poslodavac neće imati dodatnih obaveza prema radniku u slučaju otkaza. Naš je cilj da se lojalnost poslodavcu nagradi, ali da se pravo na otpremnine više ne stječe nakon dvije, već nakon četiri godine. Tako bismo povećali učestalost zapošljavanja na neodređeno jer bi se time smanjio strah poslodavaca od zapošljavanja i omogućilo bi mu se da bez puno kalkuliranja zapošljava čim mu se poveća obim posla – argumentira Kuštrak. Kaže da se poslodavci principijelno zalažu za to da se dodatna radnička prava u pogledu otpremnina i otkaznih rokova manje reguliraju zakonom, a više kolektivnim ugovorima na razini kompanija, a potom i granskim kolektivnim ugovorima.

Neoliberalna mantra

Tri najveće sindikalne središnjice, kako za “Novosti” kažu njihovi čelnici, ne prihvaćaju takve argumente i oštro se protive bilo kakvoj daljnjoj fleksibilizaciji radnog zakonodavstva. Smatraju da bi prebacivanje nekih prava iz zakonske sfere u sferu kolektivnog pregovaranja ostavilo nezaštićenima velik broj radnika u privatnom sektoru.

– Nećemo dozvoliti nikakve daljnje izmjene Zakona o radu koje bi stvarale još veću nesigurnost radnika. Zakon je već i sada dovoljno fleksibilan, a buduće izmjene trebaju povećati fleksibilizaciju instrumenata sigurnosti radnika. Danas imamo 320 tisuća nezaposlenih čiji broj raste, pri čemu 90 tisuća nezaposlenih čine mladi do 30 godina života, bez ijednog dana radnog staža, dok ljudi nakon 50. godine života više nemaju šanse za posao i ostaju trajno bez posla. Dakle, ne može se dozvoliti daljnja fleksibilizacija ako na drugoj strani nema sigurnosti za ljude, što trebaju osigurati i Vlada i poslodavci – kaže Ana Knežević, predsjednica Saveza samostalnih sindikata Hrvatske (SSSH).

Ona smatra da ugovore na određeno u svakom slučaju treba skratiti, budući da se broj novozaposlenih na određeno, otkada je Hrvatska 2003. godine takvu mogućnost zapošljavanja protegnula na tri godine, popeo na gotovo 90 posto u ukupnom broju novozaposlenih.

– Suprotno direktivama EU-a, to je kod nas umjesto iznimke postalo pravilo. Odavno smo upozorili Vladu na sve pogubne posljedice radnog odnosa na određeno vrijeme. Ti su ljudi građani drugog reda jer ne mogu dobiti kredite, kreditne kartice i ostale beneficije koje imaju ljudi zaposleni na neodređeno. Pritom se radi uglavnom o mladim ljudima koji se zbog toga ne žene i nemaju djecu, pa će se sadašnji demografski problemi samo produbljivati – dodaje Ana Knežević.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata (NHS) kaže da poslodavci posljednjih godina ponavljaju mantru po kojoj je radnik trošak, a hrvatsko tržište rada rigidno i radnik na njemu previše zaštićen. To je, dodaje on, neoliberalna misao na kojoj počiva HUP, s ciljem da se radnika što više obespravi.

– Zato i predlažu da se plaćena dnevna pauza izbaci iz radnog vremena, da se više ne moraju kazati razlozi zbog kojih se nekoga zapošljava na određeno, da se pravo na stjecanje otpremnine dobiva tek nakon četiri godine i da se bolovanje obračunava u otkazni rok. Takva nam je neoliberalna filozofija apsolutno neprihvatljiva. I u uvjetima najveće krize rad na neodređeno vrijeme u Europi je pravilo, a ne iznimka, dok bi kod nas trebalo biti obrnuto, i to bi trebalo navodno brže izvući zemlju iz krize. Ovakvu tezu nitko, nikada i nigdje nije dokazao, ideja je totalno nakaradna i sindikati je ne mogu prihvatiti – upozorava Sever.

Sindikati zaoštrili pozicije

Čudno je, dodaje Sever, da se premijerka vrlo često sastaje s poslodavcima, pa sindikati s pravom strepe da se dogovaraju na račun trećeg, odnosno radnika.

– Tako cijela priča Vlade o opredijeljenosti za socijalno partnerstvo i socijalni dijalog, čini mi se, pada u vodu – zaključuje Sever. Ana Knežević također napominje da Vlada ne bi smjela biti arbitar koji će presijecati stvari, već može biti samo netko tko će olakšavati proces dogovaranja sindikata s poslodavcima.

Iako Damir Kuštrak navodi da je u prethodnom razdoblju, tijekom pregovora o prijedlozima poslodavaca, Severov NHS konzistentno bio protiv, da su u SSSH-u imali podijeljene reakcije, dok su Matica hrvatskih sindikata i Hrvatska udruga sindikata blagonaklono gledali na određene prijedloge HUP-a, očigledno je da su sindikati, uoči nove runde pregovora, odlučili zaoštriti pozicije.

– Ne želimo da se ide na silu, nego da se izmjene postignu dogovorom, da zajedno shvatimo što nije dobro i da sve tri strane – poslodavci, sindikati i Vlada – zajedno mijenjaju stvari. Mnogi ne razumiju o čemu se u našim prijedlozima radi i mi ćemo ih i dalje objašnjavati. Krivo je što se sindikati boje da će oni dovesti do većeg broja otkaza. Otkaz je posljedica toga što nema posla, a svrha zapošljavanja nije u tome da čovjek dobije otkaz i otpremninu, nego da dobije radno mjesto – komentira Kuštrak primjedbe sindikata.

(Surađivao: Milan Cimeša)

Građanski neposluh, protesti i štrajkovi

Predsjednik Hrvatske udruge sindikata Ozren Matijašević smatra da Zakon o radu ne treba mijenjati, napominjući da smetnja poduzetničkim aktivnostima i otvaranju novih radnih mjesta nisu njegove odredbe, već nekvalitetna ekonomska politika svih dosadašnjih vlada i pravna nesigurnost koja proizlazi iz učestalog mijenjanja zakona, njihovog neprovođenja i brojnih neriješenih imovinskopravnih sporova.

– Pogoduje se uvoznim lobijima, a prevelika porezna presija se ogleda u oko 250 različitih parafiskalnih nameta. Smatram da ne treba ići u izmjene Zakona o radu, već da sindikati i poslodavci zajedno trebaju primorati Vladu da zaokrene odnos prema privredi, da se onemogući uvoz svega i svačega, posebno poljoprivrednih proizvoda i onih iz ugroženih grana domaće industrije. To što je gotovo 85 posto novozaposlenih zaposleno na određeno, znači da nisu smetnja sadašnje zakonske odredbe, već nešto drugo. Ovdje je riječ o interesnom pitanju radnika bez obzira na to gdje radili, u javnom ili privatnom sektoru, u prerađivačkoj ili bilo kojoj drugoj industriji, i ne vidim razloga da sindikati ne budu jedinstveni u obrani svojih interesa. Najavljene promjene moramo onemogućiti svim akcijama, uključujući građanski neposluh, proteste i štrajkove. To je zadnja linija obrane radničkih prava – kaže Matijašević.