Zasad bez opasnosti za Vojvodinu

Kakva je to Mađarska iza koje se krije akronim Jobbik? Mađarska bez Jevreja, Roma i nacionalnih manjina, Mađarska koja se prostire po delovima Austrije, Slovačke, Rumunije, ali i Srbije odnosno Vojvodine. To je vizija kakvu Mađarima nudi Gabor Vona, poslednji u nizu evropskih desničara koji je na parlamentarnim izborima u nekoj državi EU-a postao značajan faktor. No, koliki je zapravo njegov značaj i valja li povući zvono uzbune?

Možemo reći da su Mađari svoje izabrali pa neka žive sada sa njima, ali problem je što njihove pretenzije izlaze izvan Trianonskim sporazumom iz 1920. godine predviđenih granica. Ipak, on je dobro zacementiran i ne bi trebalo da postoji strah od pucanja po šavovima, što se posebno odnosi na Vojvodinu.

Uspon na talasu krize

Svaki izborni uspeh klerofašista poput onih koji se kriju iza imena Jobbik znak je za uzbunu, makar manjeg intenziteta. A stranka Gabora Vone, nakon uspeha na izborima za Evropski parlament gde imaju tri poslanika, svega godinu dana posle mobilisala je istomišljenike koji su mu u borbi za poslanička mesta u mađarskom parlamentu omogućili zauzimanje 26 stolica. Sa 17 odsto glasova Jobbik je treća stranka po snazi, odmah posle pobednika Fidesza i donedavno vladajućih socijalista. Međutim, respektabilnu parlamentarnu snagu Vona neće moći da pretoči u realnu moć jer je stranka Fidesz, nekadašnjeg i budućeg premijera Viktora Orbana, koji se i sam smešta desno, dobila sasvim dovoljnu količinu glasova da formira novu vladu.

Po Janu Brizi, novosadskom novinaru i odličnom poznavaocu prilika u Mađarskoj, on bi trebao da bude garancija da će Jobbik i Vona ipak ostati u okvirima Trianona, barem kada je reč o Vojvodini.

– Podsećam na devedesete godine kada je predsednik Demokratske zajednice vojvođanskih Mađara (DZVM) Andraš Agošton uputio pismo Orbanu u kom moli da Budimpešta interveniše kod Beograda oko zaštite mađarske nacionalne manjine u Vojvodini, za koju je rekao da ukoliko bude ugrožena, biće prisiljena na kolektivno iseljenje. Orban je odgovorio da nema nameru da se meša u unutrašnje stvari tada Jugoslavije. Dakle, taj koji je slovio za ekstremnog nacionalistu tada se ogradio od zahteva DZVM-a. Podsećam još da Mađarska nije zatvorila svoje granice za građane Jugoslavije i da je Orbanu cilj bio EU, a svako pogoršanje dobrosusedskih odnosa uticalo bi na usporavanje ulaska u EU – kaže Briza.

Orban je 2002. štafetu na čelu vlade i države uručio socijalistima, koji su doveli Mađarsku na rub propasti, a na tom se rubu po pravilu rađa fašizam. Jobbik je dakle čeljade čiji su prvi koraci napravljeni u osvit krize 2003. i koje je steklo legitimitet i snagu u opštem rasulu. Problem koji ih je izrodio rešavali bi napadom na Trianonski sporazum, na koji bi krenuli sa krstaškom ikonografijom na plećima nelegalne Mađarske garde, koja je bezuspešno zabranjivana. Toliko bezuspešno da bi se mogao očekivati prkosni ulazak Vone u odori garde u mađarski parlament, odakle će svoje otvorne strelice slati pre svega ka Bratislavi, a tu možda može očekivati podršku vladajuće stranke Fidesz. Uostalom, ni socijalisti nisu bili imuni na to.

Vojvodina, ta južna županija od njih 64 sa koliko se ponosila predtrianonska Mađarska, neće za sada biti Vonina meta, koji je prošle godine na poziv Pokreta mađarske nade boravio u Subotici gde je držao predavanje omladini i simpatizerima organizacije “64 županije”, koja se u Srbiji smatra ultradesničarskom, a čijem lideru Laszlu Toroczkaiju baš polovinom maja ističe dvogodišnja zabrana ulaska u Srbiju.

Najpre Bratislava

Srećom, prostor za manipulaciju pričama o opasnosti koja preti Vojvodini je mali i njime se uglavnom koristi SPS te organizacije poput “Obraza”, “Dveri” i “1389”. Oni koji nešto znače u Vojvodini, poput predsednika Izvršnog veća Bojana Pajtića, ne vide opasnost od pobede Jobbika i prelivanja bilo kakvih sukoba. Politički predstavnici mađarske manjine, uglavnom međusobno zavađeni, smatraju čak da rezultati izbora u Mađarskoj nisu njihova tema, a sami građani Vojvodine jedva da su nešto načuli o tim izborima.

Briza takođe kaže da ne postoji realna podloga da će Jobbik svoj ekstremizam usmeriti ka Vojvodini, barem ne dok postoje mnogo veći problemi u odnosima sa Bratislavom, ali upozorava da će nacionalisti rado eksploatisati tu temu. Vojvodina nema razloga da strepi, barem ne od komšijskog nacionalizma. Mnogo veći problem predstavlja onaj domaći, a to je u ovoj priči drugi par opanaka, ali iz istog ormara.

Opasne igre “64 županije”

Organizacija “64 županije”, koju predvodi Laszlo Toroczkai, u javnosti slovi za desničarsku. Osuđivani su za revizionizam Trianona, homofobiju, nacionalizam, čak i za fašizam. Pojedini istupi dali su za pravo mnogima da ih gledaju kroz tu prizmu, a evo šta sam program organizacije kaže: “Osnovni cilj delovanja ‘Omladinskog pokreta 64 županije’ u Vojvodini je da se od severnih delova Pokrajine, u kojima manjinsko stanovništvo čini većinu, načini ‘severna multietnička regija'”. Tvrde da nove granice nisu njihov cilj, već postizanje maksimalnog stepena manjinske autonomije na prostorima na kojima čine većinu. Tako se, prema podacima na letku koji je deljen svojevremeno u Novom Sadu, pokret zalaže da “severna multietnička regija” sklopi poseban carinski sporazum sa Mađarskom i da njeni žitelji dobiju trajne i besplatne vize za ulazak u Mađarsku. Traži da regija zadrži 90 odsto poreza i dažbina prikupljenih na svojoj teritoriji, a da mađarski i srpski jezik budu u ravnopravnoj službenoj upotrebi, te da se pri zapošljavanju u preduzećima i organima lokalne samouprave poštuje princip etničke proporcionalnosti.

Samom Toroczkaiju zabranjen je ulazak u Srbiju nakon jedne tuče u Subotici posle koncerta mađarske grupe Trešnja bez koštice. Toroczkai tvrdi da su ga napala i prebila petorica muškaraca, a da on sam nije želeo da uzvrati kako mu ne bi izrekli zabranu ulaska, što se ipak dogodilo. U rešenju se navodi da je ta mera doneta zato što je Toroczkai “učestvovao u narušavanju javnog reda i mira izazivanjem na tuču između više lica u kojoj je neposredno i sam učestvovao”. I 2004. godine, nakon demonstracija u Malom Iđošu, pod optužbom da su veličale ideju velike Mađarsku, izrečena mu je mera zabrane ulaska na godinu dana.