Domaći kompradori u strahu od Grčke

Boga ti poljubim, što napravi?! Tako je nekako, zamišljam, Ninoslav Pavić reagirao kada je ono Nadan Vidošević prije nekoliko tjedana brutalno otvoreno skresao u brk svojim sugrađanima da su gotovani, lijenčine i nepoduzetni nesposobnjakovići. Zašto bi Pavić ovako reagirao na Vidoševićevu izjavu kada izdanja EPH-a već mjesecima baš tako dijagnosticiraju krizu u Hrvatskoj? Tvrde da su njezini korijeni u predobro zaštićenim i plaćenim zaposlenicima, na što ovi ne samo što ne uzvraćaju dovoljno prilježnim radom, nego uz to grintavo traže da ih socijalna muzara država još izdašnije podoji.

E, ipak ima razlike. Pavićeve novine razvijaju tu svoju nakaradnu tezu kao stari iskusni rutineri, koji svojim čitateljima serviraju ove splačine na žličice, znajući da se na kutljače to ne da podnijeti. A Vidošević je nagrnuo k’o lud na brašno, i izazvao ljutita reagiranja u medijima i u široj javnosti, pri čemu je ova druga tko zna zašto ostala zgranuta što oni gore tako loše misle o njoj. I onda su i u EPH-u morali obustaviti kampanju “prosvjećivanja” lijene i inertne svjetine, moleći boga da Vidošević nije svojim kao kravlji rep dugim jezikom toliko uprskao stvar da će ta obustava morati biti trajnija.

Evropski sjever i jug

Ali, zatim su se zvijezde nad Pavićem tako sretno zarotirale da je već poslije tjedan-dva mogao s olakšanjem zaključiti da to, hvala nebesima, neće biti potrebno. Puklo je ovo u Grčkoj, što “najveću novinsku kuću u ovom dijelu Europe” toliko malo zanima da joj nije palo na pamet tamo poslati makar jednog novinara. Ali je zato uredničkom gremiju u nezaustavljivom brainstormingu smjesta sinulo. Hej, pa Grčku možemo iskoristiti da nastavimo našu hrvatsku priču, to je kao da igraš istu predstavu, samo na drugoj pozornici, ništa lakše od toga. I tako se društvance iz “Jutarnjeg lista” bacilo poput bjeloglavog supa na poluživog grčkog pacijenta, ne mijenjajući ništa u mljackajućem pristupu kojim je obradila i onog hrvatskog.

To znači da se najprije na novinske stranice istrese unaprijed zadana teza – u ovom slučaju da sadašnju krizu kapitalizma izazivaju lijenost i rastrošnost radničkih lezilebovića i bonkulovića, te da su sadašnje mjere vlade Jadranke Kosor bogomdane – a zatim se kreće u potragu za nečim što će to “potvrditi”. A najveća je poslastica, o kako je to đavolski lukavo, da to nešto izverglaju sami čitatelji. I tako već danima slušamo našijence u Grčkoj, kojima je ta zemlja očito osigurala takve mogućnosti poslovnog napredovanja da su ondje i po desetljeće-dva ali, vidi vraga, same Grke opisuju kao obične luftiguze. Oni ucjenjuju vlastitu državu najkrvavijim neredima ako im se uskrati 13. i 14. plaća, ili ako im se dodatno ne plati za zračenje kojem su izloženi radeći na kompjutorima, ako ih se tjera da prihvate bilo kakav rad u proizvodnji umjesto u državnim službama, ako… Pravo je čudo kako nikome od tih naših ljudi nije uspjelo da se i sami uguraju u taj raj za neradnike, nego se, eto, moraju godinama zlopatiti kao jedini Alije Sirotanovići u toj zemlji.

Naravno, sve je to gola izmišljotina. Tko je samo jednom bio u Grčkoj, bilo mu je dovoljno da je upamti kao zemlju zatrčanih ljudi, koji sve poslove na kojima ih možeš vidjeti obavljaju marljivo i u žurnom hodu. Dakle, ti EPH-ovi dojavnici obični su manekeni u Pavićevoj veletrgovini laži, tako da te u njihovo ime toliko sram da ne znaš pred čime bi prije spustio pogled. Da li pred tim što ti ljudi uopće ne shvaćaju da je u ovoj priči Grčka samo maska, a prava meta je Hrvatska, što će reći njihovi sunarodnjaci, rodbina, prijatelji, oni sami. Ili bi prije trebalo propast u crnu zemlju zato što su se ti ljudi našli usred jedne autentične antikapitalističke pobune, a ponašaju se kao jadni štrajkbreherski denuncijanti koji podmeću uvredljive izmišljotine zemlji koja ih je ugostila. Dobro, nisu jedini, ako je to ikakva utjeha. Ali, kada Grcima Njemačka i Evropa dijele ponižavajuće savjete da “prodaju otoke”, a da se sami, za boga miloga, počnu “ranije ustajati”, barem znaš da to dolazi iz krugova kapitalističke vlastele. A ovi naši sirotani tu su samo u ulozi uvelih vazala i kmetova za jednokratnu upotrebu. Usto, u Njemačkoj ćeš čuti barem nekolicinu parlamentarnih zastupnika kako pokajnički govore ono što se kod nas nitko ne usudi zucnuti. A to je da uzroke grčkog posrnuća ne treba tražiti u toj zemlji.

Ti uzroci leže sjevernije, u zemljama koje sve više figuriraju kao kapitalistički sizereni kontinenta, u prvom redu tako je baš s Njemačkom, čije su prodorne banke i moćna izvozna privreda, donedavno superiorno prva na svijetu, obavile svojevrsnu ekonomsku okupaciju Grčke. I onda je stavili u onu vrstu neopozive podređenosti zbog koje ne moraš izvijati vrat preko granice – točno tako događa se i ovdje u Hrvatskoj. Sjevernjačka vlastela i sizereni odrede ti jedan suženi, “monokulturni” tip privrede, u kojem industrijska proizvodnja neće prelaziti tridesetak posto (upravo joj je toliki udio i u Grčkoj i u Hrvatskoj), a sve ostalo bit će tzv. uslužni sektor u financijama, turizmu, prometu nekretninama i sl.

Poslije toga sve je lako da lakše ne može. Kada te sjeverna braća iz Evropske unije ovako obrade, postaješ narkomanski ovisan o njihovoj industriji, od koje sve kupuješ, a kako su u njihovim rukama i najveće banke, oni ti određuju i sve uvjete, uključujući naravno i cijenu po kojoj kupuješ. Na ovaj način Evropa i sama EU već su dobili svoj jug, modelski ništa drukčiji od onoga koji se smjestio još južnije, tako da se već formirao krug zemalja koje trese ova teška ovisnička kriza. Zovu ga PIGS (u prijevodu s engleskog – svinje), po početnim slovima obuhvaćenih zemalja: Portugala, Irske, Grčke i Španjolske. U najnovije vrijeme to je preraslo u PIIGS, jer je u taj krug zakoračila i Italija.

Ljuti neoliberalizam na ljutu ranu

Naravno, sada se postavlja pitanje kako je Evropska unija mogla toliko zasvinjiti da u vlastitom dvorištu, mahom u sredozemnim državama, stvara kolonije privredno deklasiranih i socijalno opustošenih zemalja. A u nekim optimističnim projekcijama zamišljeno je čak da bolje i pravednije društvo preseli i s drugu stranu Sredozemlja. Iako već ima predviđanja da taj najnoviji sunovrat praktički znači početak kraja EU-a, ona na to nema drugog odgovora nego da u Grčku upumpa 110 milijardi eura, ali u okviru paketa drastične štednje, u koji je uvijek ugrađena poruka da se pomoć daje nekome tko se smrtno ogriješio o evanđelje neoliberalnog poretka (implicitno, takva poruka već je zaprimljena i u Banskim dvorima).

Dakle, mrtvorođenče jedne bezglave neoliberalne politike pokušava se vratiti u život istim takvim neoliberalnim mjerama, što znači da se zatvara krug iz kojeg EU ne nalazi izlaza. Zato su ulični demonstranti u Grčkoj sasvim logično zaključili da im nema druge nego da sami preuzmu stvari u svoje ruke, preporučajući to i ostatku Evrope, pri čemu ne treba imati iluzija da uznemirene snage poretka neće učiniti sve da ih zaustave. Još će se vidjeti tko je skrivio smrt troje ljudi u onoj banci u Ateni, ali i u nekim hrvatskim medijima može se pročitati o argumentiranim bojaznima nekih Atenjana da to nisu učinili anarhisti (koji, doista, sve više preispituju nasilne metode “crnog bloka”), nego specijalne vladine postrojbe.

Naravno, tu informaciju nisi mogao naći na stranicama EPH-ovih novina, koje naprotiv pojačavaju kampanju zatupljivanja, ulijevajući iz dana u dan u tintare svojih čitatelja gotovu formulu da su Grci sami pod sobom iskopali septičku jamu u koju su upali. I ono glavno, da će i Hrvatska uskoro plivati u govnima ako se bude tako nerazumno i neposlušno ponašala.