EPH u većinskom vlasništvu Nijemaca

Ninoslav Pavić više nije glavni vlasnik EPH-a i njegovih brojnih izdanja, već je to WAZ.

Nasuprot službenoj vijesti o ravnopravnoj suvlasničkoj dokapitalizaciji Europapress holdinga s po šest milijuna eura od Ninoslava Pavića i njemačke medijske grupacije WAZ, lansiranoj prije dva tjedna, informacije iz najveće hrvatske novinske kuće kazuju da Pavić ovom prilikom ipak nije uložio svoju polovicu. Samim tim, obavijest je bila nevjerodostojna i onim dijelom gdje se govorilo o tome da će suvlasnički odnosi nakon dokapitalizacije ostati isti, jer je sada WAZ navodno preuzeo dioničku razliku što je Pavića činila većinskim gazdom.

Pavić je, uostalom, duže vremena u teškim poslovnim problemima i prema našim saznanjima ne bi imao ni novčića za daljnje ulaganje, sve da ga se naglavačke istrese. Džepove mu je opustošilo neoprezno bavljenje raznim nemedijskim poslovima i vezivanje istih za novine, poput čuvenog slučaja “Slobodne Dalmacije” i agencije za trgovanje nekretninama Adriatica.net. Ipak, partneri su valjda odlučili zadržati pravu istinu još neko vrijeme u tajnosti, za određeno vrijeme odgađajući interni stres i podjednako eventualni negativni tržišni efekt ovoga preuzimanja.

Nota o dokapitalizaciji EPH-a, objavljena u “Jutarnjem listu”, međutim, sadržavala je i obrazloženje kako će 12 milijuna eura biti iskorišteno za “restrukturiranje financijskih obveza” – to su rečeni dugovi po zasluzi Pavića – ali i za “razvoj novih projekata”. A to, pak, što će biti sa starim “projektima” kad se jednom “restrukturiraju” gargantuovski narasle “financijske obveze”, o tome u “Jutarnjem” nije pisalo ništa.

Recimo, baš je “Slobodna Dalmacija” jedan od novijih projekata EPH-a, budući da još uvijek traje moratorij na zabranu otpuštanja njezinih novinara i ostalih radnika. No, samo do rujna ove godine, kad će bez posla zacijelo ostati oko nekoliko stotina zaposlenika splitskog dnevnika; u kuloarima se najčešće govori o četvrtinskom višku. Kao filter u kojem bi trebali zapeti prekobrojni mogao bi poslužiti novi sustav normiranja radnih obaveza, s propisivanjem kvantitativnog minimuma isporučenog teksta. Popratit će ga vjerojatno i štrajkovi, prosvjedi i otvorena pisma ogorčenih novinara.

A za početak, upravo je smijenjen glavni urednik tih umnogome upropaštenih novina, Zoran Krželj. Njegova smjena i način na koji je provedena ukazuju na naglo poljuljanu poziciju Stipe Oreškovića, desne ruke Ninoslava Pavića, koji je svog intimusa Krželja i doveo na čelo “Slobodne Dalmacije”. Ta je akvizicija, međutim, bila samo jedan od Oreškovićevih poslovnih neuspjeha posljednjih godina, u podužem nizu propalih projekata koji bi i njega samog mogli koštati funkcije, naročito kad se bude pitalo prvenstveno WAZ.

Ali, baviti se pitanjem Pavićeva povlačenja iz većinskog suvlasništva nad EPH-om, odnosno njegovim odnosom s glavnim mu dioničarskim partnerom, umnogome je deplasirano zanemarimo li okolnosti pod kojima je ta firma ukupno došla u posjed “Slobodne Dalmacije” prije četiri godine. Uz kupoprodajni ugovor s vladom, o kojem do danas znamo gotovo samo ono što se odnosi na spomenuti moratorij, i dio što je kriminalno provučen ispod žita s rečenom Adriaticom.net.

Bio gazda domaći ili strani, dakle, to nema veze sa štetom po javni interes za koji je kriva HDZ-ova vlada kao prodavač dnevnika, a koja i danas uporno tvrdi kako ne može objaviti detalje iz ugovora s EPH-om, “jer druga strana ne pristaje na to” – baš kao da nije riječ o transakciji između države i privatnika, i kao da nije riječ o mediju. Hrvatsko novinarsko društvo na to zaključuje da ono tu ne može ništa. A zbog takvih je stvari trebalo štrajkati – ranije veće i teže probleme da ne spominjemo – umjesto čekanja dok ne ode voz.