Koja će biti cijena američke podrške?

Sjedinjene Američke Države u posljednjih su tjedan dana odaslale nekoliko snažnih poruka podrške Hrvatskoj u njenim nastojanjima da ubrza proces priključenja Europskoj uniji, pri čemu su američke aktivnosti prvenstveno bile usmjerene prema glavnom haškom tužitelju Sergeu Brammertzu i europskim zemljama koje će svoj stav o napretku hrvatske reforme pravosuđa temeljiti na Brammertzovom skorašnjem izvješću o suradnji Hrvatske s Haaškim tribunalom. Iako nije sporno da je SAD svojom akcijom, koja je u utorak okrunjena susretom hrvatske premijerke Jadranke Kosor s američkim potpredsjednikom Joeom Bidenom, jasno signalizirao svoj stav, mišljenja se razilaze oko toga kakav će učinak američke poruke podrške Hrvatskoj imati na članice Unije, pa i na sam sadržaj Brammertzovog izvješća, koje će glavni haški tužitelj polovinom lipnja podnijeti Vijeću sigurnosti UN-a.

Serija američkih diplomatskih aktivnosti započela je uoči ovotjednog Brammertzovog posjeta Hrvatskoj, najprije izjavama američkog veleposlanika u Hrvatskoj Jamesa Foleyja, koji je u izlaganju na zagrebačkoj Školi ekonomije i menadžmenta kazao kako je SAD uvjeren da Hrvatska u potpunosti surađuje s Tribunalom i kako vjeruje da će i njegovi europski prijatelji uskoro doći do istog zaključka. Dodao je da je SAD uvjeren i da je hrvatska istraga o topničkim dnevnicima, koje Brammertz uporno potražuje i čiji je status ključan za njegovu ocjenu suradnje, bila ozbiljna i vjerodostojna, što je otvorena poruka SAD-a haškom tužitelju i članicama EU-a da konačno popuste Hrvatskoj po tom pitanju.

Snažan signal Uniji

Nakon Foleyjevih poruka, Hrvatsku je posjetio i Stephen Rapp, posebni izaslanik američkog predsjednika Baracka Obame za pitanja ratnih zločina, koji je na temu hrvatske suradnje s Haagom najprije u nedjelju razgovarao s premijerkom Jadrankom Kosor, a zatim u ponedjeljak i s predsjednikom Ivom Josipovićem, da bi premijerka istog dana otputovala u SAD i u Bijeloj kući se u utorak sastala s potpredsjednikom Bidenom.

Sastanak u Bijeloj kući odvijao se tako na sam dan Brammertzovog dolaska u Zagreb i njegovog susreta s Josipovićem, kojem su tema ponovno bili topnički dnevnici, čime je omogućeno da se Jadranka Kosor, nakon povratka iz Amerike, sastane s haškim tužiteljem na krilima snažne američke podrške.

– Mislim da premijerkin posjet Bijeloj kući nije bio dogovoren u neposrednoj vezi s pitanjem Haaga jer se takvi susreti puno duže pripremaju. No, susret se dobro uskladio s događajima u regiji, kao što su skorašnji summit EU-zapadni Balkan u Sarajevu i Brammertzov posjet Hrvatskoj. Amerika sada želi naglasiti svoju podršku europskom proširenju pristupanjem Hrvatske, pogotovo u svjetlu očekivanog Brammertzovog izvještaja. Riječ je o poruci SAD-a da je suradnja s Haagom za njih gotova stvar, da ni Brammertz ni europske zemlje više ne trebaju inzistirati na topničkim dnevnicima, pa je to i pritisak na Haag da se to poglavlje konačno riješi. Više od samog susreta Biden-Kosor, na Brammmertza će utjecati američki stav u Vijeću sigurnosti, koji će imati i upliva na konačnu formulaciju njegovog izvješća. Haagu nije potrebno zaoštravati odnosne s Amerikom, koja je i njegov glavni sponzor. Stoga očekujem da će Brammertzovo izvješće biti kritički intonirano, ali da će suradnja Hrvatske s Tribunalom ipak biti pozitivno ocijenjena – kaže za “Novosti” Ivan Grdešić, profesor zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti i bivši hrvatski veleposlanik u Washingtonu. Dodaje da je američka poruka Haagu adresirana i na one zemlje članice Unije koje su najstrože po pitanju slijeđenja Brammertzovih izvještaja.

– Naravno da europske države ne moraju slijediti američke preporuke, ali europske zemlje vole znati da SAD podržava pristupanje nove članice – kaže Grdešić.

Tvrtko Jakovina, povjesničar Filozofskog fakulteta u Zagrebu i član Savjeta za vanjsku politiku predsjednika Josipovića, slaže se s Grdešićem oko cilja američke diplomacije, no puno je skeptičniji u pogledu efekata ove akcije na ubrzanje hrvatskih pregovora.

– Sasvim je sigurno da je SAD vrlo jasno poslao snažnu i vidljivu poruku da stoji iza hrvatskih napora za rješavanje pravnih pitanja i ubrzanja integracije u EU. To je bio snažan signal Uniji i vrlo jasno upozorenje Brammertzu i ta je američka intervencija vrlo važna, no tek ćemo vidjeti hoće li to biti dovoljno. Ima naznaka da će Brammertzovo izvješće biti nepovoljnije nego prije i, nažalost, mislim da ta priča ovaj put neće biti riješena. Hrvatska će u reformi pravosuđa morati ispuniti precizna mjerila koja joj postavlja EU, a što zahtijeva supstancijalne promjene i dokaze tih promjena. Naravno, jasno je da reforma pravosuđa može trajati i 20 godina i da će se na koncu jedino političkom odlukom moći odlučiti koliko je Hrvatska napredovala. Iako bi naš neulazak u EU bio katastrofa, kriza koja je zahvatila Grčku i stav pojedinih zemalja oko daljnjeg proširenja Unije na istok, uz istovremeno “neusisavanje” Srbije u paketu, mogli bi otežati stvari. Postoji mogućnost da se Hrvatska uspori dok se i u drugim zemljama ne ostvare uvjeti za lakši ulazak – ocjenjuje Jakovina.

Interesi SAD-a: stabilizacija BiH i Kosova

Bez obzira na to je li susret Biden-Kosor bio ciljano tempiran pred Brammertzov dolazak u Zagreb, kao i na to kakav će biti učinak američke inicijative, SAD se ovom prilikom svojski potrudio da ne ostavi nikakvih dvojbi o svojem stavu prema poželjnom tempu pristupanja Hrvatske. Jadranki Kosor u Washingtonu najprije je dana prilika da na sveučilištu Johns Hopkins održi predavanje o ulozi Hrvatske u promicanju euroatlantske perspektive jugoistočne Europe, potom joj je organiziran doručak s bivšom američkom državnom tajnicom Madeleine Albright, sada šeficom radne skupine za izradu novog strateškog okvira NATO saveza, a nakon susreta s Bidenom i sastanak s predsjednicom predstavničkog doma Kongresa Nancy Pelosi te Jamesom Steinbergom, zamjenikom državne tajnice Hillary Clinton. Sve su to bile prilike da se iz Washingtona poruči kako je Hrvatska oslonac stabilnosti u regiji, članica NATO-a, susjed Americi važne Bosne i Hercegovine i, naravno, da čini sve kako bi ispunila europska mjerila te u potpunosti surađivala s Haagom. Valja primijetiti da je susret održan desetak dana prije slovenskog referenduma o arbitražnom sporazumu s Hrvatskom, oko čega je SAD također intervenirao, a o čemu je ambasador Foley prije nekoliko dana otvoreno govorio.

– Politika SAD-a prema Hrvatskoj i regiji uvijek je jednaka. Ona želi ojačati hrvatske integracijske napore, prije s pristupanjem NATO savezu, a sada s pristupanjem EU-u, jer to pridonosi stabilnosti regije. Riječ je o dugoročnom procesu, koji je Amerikancima jedino zanimljiv, jer žele umiriti ovaj prostor kako se na njemu više ne bi trebali angažirati. Hrvatska im sada, kao članica NATO-a, više nije samo partner u tome, nego i saveznik, i SAD se na nju može osloniti u vođenju vanjske politike u regiji. Amerika je pozdravila sve hrvatske poteze u tom smjeru, od priznanja Kosova do govora predsjednika Josipovića u parlamentu BiH i poboljšanja odnosa sa srpskim predsjednikom Borisom Tadićem, a sada pozdravlja i dogovorene ustavne promjene koje idu u korist stabilnosti BiH – kaže Grdešić, navodeći da su glavni interesi SAD-a u regiji stabilizacija BiH i Kosova.

– Amerika želi Bosnu i Hercegovinu koja više neće morati imati visokog predstavnika i nadzor međunarodne zajednice i koja će umjesto na unutarnje sukobe biti usmjerena prema Europi. Na Kosovu želi mir, da ne dođe do sukoba između dviju zajednica, i želi pokazati da je Kosovo održiva država, odnosno da je američka politika bila ispravna. Ostat će određena zadrška prema Srbiji, no ona neće onemogućiti buduću suradnju jer je Srbija važna zemlja koja u regiji može izazvati rat, ali i jamčiti mir, a važna je i gospodarski. Hrvatska će tu susjedima sigurno pomoći svojom stabilnošću, demokratskim i gospodarskim razvojem. No, ne mislim da Hrvatska treba biti instrument američke politike na Balkanu nego naprosto dobar susjed – kaže Grdešić.

Predstavnici Srbije i Kosova prvi put zajedno

Američka politika, naglašava i Jakovina, ima za cilj stabilnost regije, što podrazumijeva održanje Kosova, koje je američki proizvod, i stvaranje funkcionalne države u BiH.

– Ne bih prenaglašavao američku zainteresiranost za ovu regiju. Nisam siguran da su Amerikanci za nju danas suštinski zainteresirani no, s druge strane, to za njih nije ni potpuno marginalno pitanje. Primjetno je da se sada prema ovoj regiji sa više strana pokazuje veći interes nego prethodnih godina – kaže Jakovina, navodeći niz inicijativa poput Balkanskog summita na Brdu kod Kranja, nove turske politike prema Balkanu koja je rezultirala potpisivanjem Istanbulske deklaracije sa Srbijom i BiH, a sada i sarajevskog susreta EU-zapadni Balkan. Ta će se konferencija o napretku regije održati sljedećeg tjedna, deset godina nakon sličnog zagrebačkog summita, koji je otvorio put prema Uniji, a očekuje se da će uz europske ministre vanjskih poslova biti prisutni i predstavnici SAD-a, Rusije i Turske, pri čemu je Španjolska, kao predsjedavajuća EU i inicijator, poduzela sve da prvi put zajedno budu prisutni i predstavnici Srbije i Kosova.

– Balkanski poluotok još je otvoren u nekoliko točaka. Glavni problem ostaju Kosovo i Srbija, koja s otvorenim pitanjem Kosova može vršiti pritisak na teritorijalni integritet BiH, na Crnu Goru i Makedoniju, koja može biti prisiljena da se okrene Srbiji, a činjenica je i da se Srbija iznutra danas najlakše mobilizira na toj temi – kaže Jakovina.