MSU na Gornjem gradu ponovno živi
Prazni hodnici u derutnoj baroknoj zgradi na Katarininom trgu, na zagrebačkom Gornjem gradu, teško da odaju utisak da se tu nekada nalazila prvo Galerija, pa Muzej suvremene umjetnosti. Nakon što je suvremena umjetnost dobila novu zgradu u Novom Zagrebu, hodnicima nekadašnje kuće grofovske obitelji Kulmer hodaju jedino duhovi. Sve donedavno, kada su u zgradu opet počela ulaziti umjetnička djela, po zamisli kustoskog kolektiva WHW – Što, kako i za koga?
Izložba “Umjetnost uvijek ima posljedice”, koja će biti otvorena 8. maja, sadrži radove 28 umjetnika, spomenimo samo Miklósa Erdélyja, Guerilla Art Action Group, Sanju Iveković, Davida Maljkovića, Vladu Marteka i Pieta Mondriana. Moći će se vidjeti i intervjui s nekima iz jugoslavenske teorije i prakse umjetnosti, a bit će prikazani i filmovi autora kao što su Dušan Makavejev, Ivo Martinac, Tom Gotovac, Mihovil Pansini i Mladen Stilinović. Budući da WHW nikada nije bježao od politike, kustosice su za datum otvorenja odabrale Dan oslobođenja Zagreba. Kažu da pod pritiskom sveopćeg izjednačavanja nacizma i komunizma pod općenitom odrednicom totalitarizma, žele napraviti posvetu emancipatornoj sekvenci NOB-a kao temeljnom uporištu iz kojeg se dalje gleda u budućnost.
– Teško nam je procijeniti na koji način nove generacije gledaju i uče o prošlosti, ali nama je ta tema izuzetno bitna. Ovim projektom tematiziramo i pitanje Istočne Evrope, koja se prestala tretirati kao homogeni prostor, ali koja itekako postoji kroz ekonomske parametre. Važan nam je dijalog među partnerima iz Srbije, Mađarske i Poljske u ovom projektu, bez Zapada kao ishodišta, već kao prostora za usporedbu i zajedničko razmišljanje o prošlosti i budućnosti – kažu Sabina Sabolović, Ana Dević i Nataša Ilić, dok je četvrta članica kustoskog tima Ivet Ćurin bila opravdano odsutna.
Iako ima odlike zauzimanja, zgrada bivšeg Muzeja suvremene umjetnosti zapravo im je legalno ustupljena na korištenje na mjesec dana.
– Odlučile smo da u muzeju nećemo ništa mijenjati i koristimo sve dijelove zgrade. Radovi će biti instalirani i u nekadašnjem depou i u kancelarijama. Zanima nas da otvorimo dvije teme: naš kontinuirani interes za kritički potencijal umjetnosti unutar određenog društveno-političkog trenutka i pitanje odgovornosti samih umjetničkih institucija i institucije umjetnosti – objašnjavaju kustosice. Na naše pitanje da li bi to moglo značiti da će WHW u budućnosti preuzeti taj prostor, kustosice odgovaraju negativno.
– Naše ambicije prelaze naš galerijski prostor, ali ovaj projekt nije kritičan prema aktualnom Muzeju suvremene umjetnosti, već nastojimo postavljati pitanja kakva bi umjetnost trebala biti danas.