Premijerki ispadaju kosturi iz ormara

Hrvatska odvjetnička komora nikad nije ovako promptno disciplinski reagirala prema nekome svojem članu, kao u slučaju vaših medijskih istupa povodom istrage nad vašim branjenikom Damirom Polančecom. Nije to HOK činio niti kod evidentnih kršenja kodeksa, primjerice u slučajevima Branimira Glavaša i Ante Gotovine. Ali, ovaj put je to od komore u tajnosti zatražila sama premijerka Jadranka Kosor?

– Istina je, dosad nije bilo takvih slučajeva niti kod procesa za ratne zločine. No stvar je prilično jednostavna, ustvari je reagirao samo predsjednik HOK-a Leo Andreis, i tako treba gledati na taj slučaj. Nemam potvrdu da se ijedno tijelo HOK-a sastalo ili da je uopće čulo za neku stegovnu prijavu protiv mene. Neslužbeno sam doznao kako je posrijedi bila upravo njegova sasvim individualna akcija, kojom je demonstrirao svoju bliskost i spregu s državnim i stranačkim HDZ-ovim političkim vrhom, jer je reagirao tek nakon što su ga zbog toga pozvali premijerka Jadranka Kosor i Vladimir Šeks.

Nakon što je premijerka demantirala mogućnost takve intervencije, u “Novom listu” objavljeni su detalji iz njenog dopisa Andreisu?

– Pa, to su činjenice koje baš i nisu u skladu s duhom i riječima istupa Jadranke Kosor od prošle subote. Ona tada, dakle, nije bila iskrena prema javnosti, da ne kažem i nešto gore. Nije spominjala pisani zahtjev prema Leu Andreisu, nego samo načelno svoje pravo da “kao građanka” nešto kaže.

Opet spominjete i Šeksa; priča se da je baš on pripremio teren za utjecaj izvršne vlasti prema odvjetničkoj komori?

– Naravno, on je to sam javno na neki način izjavio još prošloga petka. Drugo, javna je tajna da je Vladimir Šeks na neki način unutar HDZ-a već 15 godina zadužen za pravosuđe. Odnosno, za kontakte i utjecaj na sve strukture pravosuđa.

Objavljena je i vijest o mogućem sukobu interesa Lea Andreisa, baš za slučaj Vladine prodaje TLM-a, oko čega su se i sukobili s vama. Andreis je, naime, bio odvjetnik konzorcija koji će i kupiti TLM, mada on sad kaže da to nema veze…

– Nema veze, pa, ne znam ja ima li veze, ali zvuči kao vrlo interesantna činjenica, to što je bio odvjetnik dotične stranke. To zapravo dokazuje da je i on u sve ovo puno više upetljan nego što smo mislili da bi mogao biti. Naravno, ja nemam dovoljno daljnjih saznanja da bih o tome mogao suditi, ali smatram da bi bilo dobro da se i to temeljito provjeri.

A imate ih dovoljno da prosudite kako Vlada preko Polančeca udara na bivšeg premijera Ivu Sanadera, jer se bliže izbori?

– Imam, svi vidimo što se dešava, to se ponavlja u već nekoliko postupaka. Tako grčevito forsiranje njegove krivnje ne bi li ga se što brže strpalo u zatvor, ne mogu protumačiti drukčije nego kao stvar političkog interesa. A kazneni postupci se ne smiju pokretati po narudžbi nego tek kada se dođe do pravih dokaza i kad se stekne zakonom predviđena situacija.

Ovdje je očito da je prvo zadan cilj, a tek onda se krenulo prikupljati dokaze. Kosor se vjerojatno uoči izbora želi etablirati kao glavni borac protiv korupcije, osoba koja je otvorila te procese. Materijalizacija te politike bila bi zastupljena Sanaderom u pritvoru, kao svojevrsnim trofejem.

Malo je nezgodno to što je i ona čitavo vrijeme bila s njim.

– Ona valjda misli da je ovaj narod potpuno senilan, pa se ne sjeća da joj je još lani glavna parola bila “Kud Ivo, tud i ja”. Svaka druga fraza bila joj je “dragi Ivo”, bila je ujedno potpredsjednica stranke i Vlade, i sad se teško oprati od toga, naročito ako ukazujete na to da je onaj do vas tako strašno prljav. Moguće je na razne načine utjecati na svoju medijsku sliku, ali dogodi se lako da počnu ispadati kosturi iz ormara. Pa se otkrije da je baš ona potpisivala sporne ugovore umjesto Sanadera. Ali, što joj tu ja mogu. Kao odvjetnik nemam neposredan politički cilj, no ako prilikom mog zastupanja branjenika dođe do kolateralnih žrtava, svejedno mi je radi li se o premijerki ili bilo kome drugom.

Govoreći o političkom utjecaju na stvaranje medijske slike, zacijelo imate na umu “Jutarnji list”, kojem ste predbacili zbog kampanje u korist premijerke, a na vašu štetu.

– Vi to znate još bolje od mene, primijetili ste kakvu medijsku taktiku njeguje državni odvjetnik Mladen Bajić. Redovnim putem nikad nećete dobiti valjan materijal kad se pokreće neki postupak, samo šture informacije, često bez imena. Ali, zatim odjednom sve osvane u nekim novinama, neki novinari zateknu se slučajno na mjestu hapšenja, i znaju sve popratne okolnosti. I već idući dan imaju sve bitne elemente postupka, je li. Ako to malo proanaliziramo, vidjet ćemo da nekako uvijek isti krug novinara ima ekskluzivan pristup državnom odvjetništvu, jer stvaraju sliku koja odgovara samo državnom odvjetništvu, u pravilu na štetu okrivljenih, dovodeći u izuzetno loš položaj i njih i njihove obitelji.

Bunili ste se zbog novog Zakona o kaznenom postupku koji je dodatno unazadio položaj branitelja. U krajnjoj liniji, zbog toga ste i progovorili o postupku nad Polančecom?

– Da, zakon nalaže da ne smijemo sudjelovati u “uskočkoj istrazi”, a također ne smijemo ništa niti iznositi u javnost. Tako se događa da u medijima pratimo interpretaciju jedne strane u postupku, njezinu sliku predmeta. Kao što vidimo, čim se netko poput mene tome malo žešće usprotivio i postavio prava pitanja, ta slika se okrenula sasvim naglavce.