Profesija: ratni svjedok

Kad se povede riječ o sudskim procesima za ratne zločine u kojima su optužene osobe srpske nacionalnosti, opravdano je postaviti pitanje postoje li u tim slučajevima profesionalni ili lažni svjedoci, odnosno pitati da li netko priprema svjedoke na to kako će se ponašati na sudu. Nemamo razloga ne pretpostaviti da se metodama po principu “osuditi njihove, zaštititi naše”  ne služe i ostale strane iz sukoba na prostoru bivše Jugoslavije. No, krenimo redom.

Dopisivanje zapisnika

Najdrastičniji je primjer onaj Dragiše Čančarevića iz Vukovara, o kojem su “Novosti”, “Feral” i još neke novine pisale prije par godina. On je 15. jula 1997.,  nakon mirne reintegracije Istočne Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, imenovan komandirom Četvrte policijske stanice Borovo. Prošao je više sigurnosnih provjera, pa ga je tadašnji ministar policije Ivan Penić imenovao na tu funkciju. No 1999. protiv njega se pokreće sudski proces za ratni zločin, da bi 2001. bio osuđen na deset godina zatvora.

Nova TV naziva ga “krvnikom iz Borova Sela”. Optužba: kao komandir zatvora u Borovu  Selu od jula do septembra 1991. maltretirao je zarobljene civile i hrvatske vojnike. Nakon pretresa njegova stana, napravljen je zapisnik o oduzetim stvarima. U taj se zapisnik potom dodaje točka 11, prema kojoj su tada bile zaplijenjene i slike zarobljenika koje je navodno zlostavljao. Da se radilo o falsifikatu, potvrdili su Županijski sud u Vukovaru i Vrhovni sud RH, ali je Čančarevićev zahtjev za revizijom sudskog procesa svejedno odbijen. Nije prihvaćen ni njegov zahtjev da se provede istraga i utvrdi tko je falsificirao policijski zapisnik. Nakon devet godina zatvora, Čančarević je izišao jer ga je bivši predsjednik Stjepan Mesić pomilovao. Veliku su mu pomoć pružili zagrebački GOLJP (Građanski odbor za ljudska prava) i njegov predsjednik Zoran Pusić.

– Sudac Ante Zeljko, bivši predsjednik Županijskog suda u Vukovaru, bio je predsjednik sudskog vijeća u mom predmetu pod oznakom K-40/99. On je vodio gotovo sve predmete u kojima su Srbi bili okrivljeni za ratni zločin. Zanimljivo, Zeljko je smijenjen s funkcije: smijenila ga je tadašnja ministrica pravosuđa Ana Lovrin zato jer je lagao da mu sestra ima srednju stručnu spremu, na temelju koje ju je mogao zaposliti kao administratora u vukovarskom Općinskom sudu sa sjedištem u Zagrebu. Protiv njega sam podnio krivičnu prijavu za nesavjestan rad, jer se u mom slučaju tako i ponašao – kaže Dragiša Čančarević.

Dodaje da je podnio i krivičnu prijavu protiv protiv Željka Ilekovića, Milana Paulenka i Josipa Palijana, trojice policajaca Policijske uprave Vukovarsko-srijemske koji su falsificirali službene isprave.

– Svjedoci koji su lažno svjedočili i koje sam zbog toga krivično prijavio su Marinko Bertić, Tomislav Kilić, Krešimir Strganac, Josip Čičak, Predrag Akerman, Tomislav Hajduković, Damir Buljević, Vlatko Nikolić i Mato Dujić. U mom i drugim predmetima za ratne zločine kao svjedoci se pojavljuju i Ištvan Bačko, Željko Kamenar i Marko Andabak. U predmetu K-12/05 pred vukovarskim Županijskim sudom, sudac je Ante Zeljko, također se pojavljuju Tomislav Hajduković i Vlatko Nikolić. U predmetu K-113/98 pred osječkim Županijskim sudom, gdje su optuženi Marko Lončarević i drugi, pojavljuju se svjedoci Tomislav Hajduković, Damir Buljević, Vlatko Nikolić i Mato Dujić. Pretpostavljam da su navedeni svjedoci svjedočili i na prijašnjim sudskim procesima za ratne zločine – ističe Čančarević.

Brkati četrnaestogodišnjak

Dragiša Čančarević odležao je devet od deset dosuđenih godina, podnio je krivične prijave protiv onih koji su ga osudili, no nikome od njih nije pala dlaka s glave. Jedina mu  satisfakcija može biti da su konstatirani određeni propusti u radu nekih državnih i sudskih službenika, pa će protiv njih biti poduzete stegovne mjere. Katica Jelić, sutkinja Vrhovnog suda RH koja je potvrdila presudu vukovarskog Županijskog suda Čančareviću, sudit će i dalje, baš kao što će Ante Zeljko i dalje biti sudac. Policajcima koji su falsificirali službenu ispravu i zapisnik o oduzimanju stvari iz stana Dragiše Čančarevića, na temelju čega je i  osuđen na deset godina zatvora, izrečena je “upozorba neposrednog rukovoditelja za počinjeni propust, dok elementi kaznenog djela nisu utvrđeni”, a i nastupila je apsolutna zastara, mada i sama policija priznaje da je dokument o oduzimanju stvari Čančareviću falsificiran “jer smo utvrdili da je dopisan tekst (…)”.

O slučaju nam govori i Zoran Pusić:

– Krešimir Strganac izjavljuje da poznaje Čančarevića jer su zajedno radili u policijskoj stanici u Dalju 1990/91. i zajedno išli u patrole. Iz radne knjižice, međutim, vidljivo je da Čančarević nikada nije radio u Dalju. I Željko Vajda, tadašnji komandir stanice u Dalju, kaže da Čančarević nije radio u Dalju. Tomislav Kilić, koji također tereti Čančarevića, kaže da mu je u kuću došla policija sa slikom optuženika i rekla mu da je to osoba koja ga je maltretirala. Kilić je, uzgred rečeno, osuđen na 12 godina zatvora zbog grabežnog ubojstva u Osijeku. Marinko Bertić tvrdio je da ga je Čančarević maltretirao u Dalju i da je zbog toga podnio krivičnu prijavu u Donjem Miholjcu 1993., no takva prijava u Miholjcu ne postoji. Bertić kaže da Čančarevića poznaje od 1975. jer su zajedno radili u Kombinatu Borovo: tvrdi da je optuženik tada imao guste smeđe brkove. Ali Čančarević je u to vrijeme imao 14 godina i išao u osnovnu školu.

Sličan je i predmet KT 103/94 koji se odnosi na optužnicu za ratni zločin protiv Željka Čizmića iz Dalja. Proces se vodi pred osječkim Županijskim sudom, a među svjedocima optužbe ponovno su Tomislav Hajduković, Damir Buljević, Tomislav Kilić, Marko Andabak, Ištvan Bačko i Vlatko Nikolić. Bivši srpski policajac Čizmić navodno je bio na tajnoj optužnici za ratni zločin te je pobjegao u Srbiju. Nakon provedene istrage, nitko od petero za optužbu predloženih svjedoka nizašto ga nije optužio. Potom je bio optužen za oružanu pobunu i aboliran: vraća se u Dalj kako mu je i savjetovano, ali je s ’97. na ’98.  njegov grijeh iz oružane pobune ponovo prekvalificiran u ratni zločin. Iznenada se pojavljuje petero novih svjedoka koji ga terete za ratni zločin. Proces je još uvijek u toku pred osječkim Županijskim sudom.

Svjedoci bez kredibiliteta

Simptomatičan je i slučaj Nenada Pejnovića: optužen je zbog zločina u zaseoku Čorci, općina Vrhovine, kada je odvedeno više seljana kojima se gubi svaki trag. Međutim, osim jedne ženske osobe koja ga tereti da je odveo njezina muža, nitko ga od više desetaka svjedoka, što Srba što Hrvata, ne optužuje. Unatoč tome, Pejnović je pravosnažno osuđen i na izdržavanju je kazne. Prije hapšenja, nekoliko je puta navraćao u Republiku Hrvatsku, namjeravajući se sa ženom i dvije kćeri vratiti za stalno. Uz spomenutu svjedokinju, glavni svjedok optužbe imao je zaštićen identitet: nije se pojavio u sudnici, nego je svjedočio iz druge prostorije, bez video-slike i izmijenjena glasa. Pejnovićev advokat Ljubiša Drageljević iz Rijeke smatra da je riječ o lažnom ili potkupljenom svjedoku, koji nema pravni kredibilitet nego mu je svjedočenjem ponuđena mogućnost da eventualnu vlastitu krivnju prebaci na Pejnovića, što mu je i uspjelo.

Vrijedi spomenuti i slučaj Srećka Ostojića iz Gline, o kojemu su “Novosti” isto tako pisale prije nekoliko godina. Čovjek se vratio iz izbjeglištva. Bio je 17 dana u zatvoru i policija ga je o svemu detaljno ispitala. Optužnica nije podignuta. Ali tada kreće medijski progon: na njegovu stolarsku radnju noću lijepe slike s četničkim simbolima i slično, a štampani i elektronički mediji provode protiv njega pravu harangu. U svemu prednjači Darko Kaurić, tadašnji predsjednik glinske dragovoljačke udruge. Ostojić ga tuži za klevetu i dobiva spor, pa Kaurić krajem 2006. plaća 15 dnevnih dohodaka i sudske troškove što ga, sve skupa, košta oko hiljadu eura. Kada Ostojić želi naplatiti materijalnu naknadu za klevetu i uvredu časti, na glinskom sudu biva odbijen uz obrazloženje “da nije ugledni građanin grada Gline”.

– Što to sve znači, uopće ne želim komentirati – kaže Ostojić.

Kaurić je, inače, svjedočio i protiv bivšeg policajca Nebojše Jelića, koji je za jedan šamar dobio pet godina zatvora. Sada se, kako smo imali prilike vidjeti na HTV-u, dobrovoljno javlja kao svjedok protiv Dragana Vasiljkovića.