Radmanov one man show
Nakon što je u sukobu s tadašnjim ministrom znanosti Draganom Primorcem akademik Miroslav Radman uspio izboriti autonomiju za svoj Mediteranski institut za istraživanje života u Splitu, a istovremeno od Vlade RH i privatnih sponzora dobiti golema financijska sredstva, njegova želja za osobnom autonomijom dovela je gotovo do propasti tog instituta, koji trenutačno nema ni za plaćanje režija.
Kroz posljednjih pola godine Radman je izgubio svoje vodeće znanstvenike, ali i sve donatore, spavši od godišnjeg budžeta većeg od šest milijuna kuna, na 700.000 kuna, koliko dobiva od Grada Splita.
Split je Radmanu na 40 godina dao atraktivnu lokaciju uz Vilu Dalmaciju, a Vlada Ive Sanadera u opremanje instituta uložila 35 milijuna kuna, dok su mu sponzorski ugovori s Atlantic grupom Emila Tedeschija i nizom drugih poduzetnika osiguravali godišnji budžet od 5,6 milijuna kuna. Sve donedavno, poveće svote novca slijevale su se u MedILS na račun znanstvenih projekata, no najprije je institut tiho napustio Bojan Žagrović, jedini voditelj laboratorija kojem je MedILS bio matična lokacija. Ovih dana to je puno bučnije učinio Ivan Đikić, uz samog Radmana najznačajniji znanstvenik povezan s institutom. Žagrović je Radmanu zamjerao nedostatak stabilnog dugoročnog financiranja, manjak kritične mase znanstvenika, nesređenu organizacijsku strukturu te loše međuljudske odnose, a Đikić, uz katastrofalno vođenje financija, autokratsko vladanje MedILS-om.
Radman, očigledno, nikome nije za svoje poslovanje podnosio račune, kako Vladi RH i Gradu Splitu, kojima je dužan slati godišnje izvještaje, tako ni Tedeschiju, koji mu je osiguravao golema sredstva. Kada ga je Tedeschi odlučio napustiti zbog nepodnošenja izvještaja, za njim je simultano otišlo i ostalih 20-ak sponzora. Otišla je i Radmanova zamjenica Andrea Feldman, a još prije svih nabrojanih otkazao mu je bio i Tedeschijev prethodnik na mjestu predsjednika Upravnog vijeća MedILS-a Ante Čičin Šain, također zbog netransparentnog poslovanja.
Unatoč svemu navedenom, značaj publikacija koje je posljednjih godina objavio MedILS bio je višestruko veći od onih Instituta Ruđer Bošković, no pitanje je koliko će, zbog svega navedenog, akademikov one man show još potrajati.