Slučaj Sisak napokon na sudu

Prema riječima jednog visokorangiranog dužnosnika Državnog odvjetništva RH (DORH), u idućih će mjesec dana biti napisana nova optužnica za zločine počinjene u splitskoj Lori. Nakon toga bit će dovršene istrage i podignute optužnice zbog ubojstava Srba u Sisku, ali i u cijeloj Slavoniji, obuhvaćenoj spisom “Atlantis”, koji je DORH-u prepustilo Haško tužiteljstvo. “Atlantis” sadrži i slučaj Pakračke Poljane u kojem glavnu ulogu navodno ima Tomislav Merčep. Uz to, govori se i o održavanju svojevrsne statusne konferencije o slučaju Branimira Glavaša krajem ovog mjeseca, na kojoj će se ispitati mogućnost nadopune tog predmeta.

Užurbani rad DORH-a i glavnog državnog odvjetnika Mladena Bajića nije uzrokovala želja da se Hrvatska do kraja suoči s mračnim detaljima iz Domovinskog rata, već famozno Poglavlje 23, koje se odnosi na pravosuđe i ljudska prava, a koje hrvatska diplomacija u sklopu pristupa Evropskoj uniji nikako ne uspijeva otvoriti.

Dakle, raspletanje slučaja Lora, koji je nepotrebno pretvoren u sudsku trakavicu, nastavlja se novim optužnicama. Optužnica u slučaju “Lora 2” već je podignuta, i to prije više od godinu dana, no suđenje još nije počelo. Taj proces obuhvaća razdoblje do razmjene zarobljenika u Nemetinu u kolovozu 1992. Nevladine organizacije, prvenstveno Tonči Majić iz Dalmatinskog komiteta za ljudska prava koji je najviše napravio kako zločini u Lori ne bi bili zaboravljeni, upozorava kako je logor funkcionirao još pet godina iza toga i kako je u njemu ubijeno dvadesetak ljudi, a zlostavljane stotine njih. Optužnica “Lora 3”, koja se uskoro očekuje, trebala bi ispraviti propuste prvih dviju optužnica, a javnosti će svakako najzanimljivija biti optužnica “Lora 4”, koja bi konačno trebala obuhvatiti zapovjednike Vojne policije.

Brodarac: Ne bojim se optužnice

Vaso Deretić, bivši pripadnik rezervnog sastava JNA iz Trebinja, tri mjeseca je bio u zloglasnom bloku C u Lori, u kojem su mučenja bila najgora.

– Preživio sam svakodnevna batinanja i zlostavljanja, priključivali su me na struju. Spasilo me prebacivanje u blok A, gdje me evidentirao Crveni krst, što mi je spasilo život – ispričao je Deretić “Novostima”. Nakon Lore prebačen je u Kerestinec, a odande na razmjenu u Nemetin. Danas je član Udruženja logoraša iz Trebinja. Kaže da nikada neće zaboraviti mjesece provedene u Lori.

– Nas šestoricu iz Trebinja svakodnevno su mučili u bloku C. Istovremeno je u bloku A bilo još 16 ljudi iz Trebinja, ali nitko ne zna koliko je ukupno ljudi, vojnika i civila, kojima su oblačili uniforme, mučeno u zloglasnom bloku C. Strahote koje smo preživjeli mogli bismo danima prepričavati, a sve imamo i dokumentirano. Svi mi, svjedoci tih strahota, želimo o tome svjedočiti i zato želimo da proces “Lora 2”, u koji smo uključeni, konačno krene, kako bi istina izašla na vidjelo, bez ikakvih preuveličavanja – kaže Vaso Deretić.

Još gora situacija bila je u Sisku. Ubojice su odvodili žrtve ili u jedan od logora na rubovima ili u okolici grada, kao što su Barutana, Jodno ili ORA, gdje su mučene i ubijene. Žrtve su najčešće ubijene na obali Save, nakon čega su im tijela bačena u rijeku.

Tonči Majić, koji je upoznat i sa sisačkom situacijom 1991. godine, kaže da je Sisak jedna od rijetkih sredina u kojoj postoji kritična masa neustrašivih ljudi koji su bili garancija da istrage zločina neće stati. Te su istrage sada pri kraju i uskoro se može očekivati optužnica. Godinama se najavljuje kako će nekadašnji šef sisačke policije a potom župan Đuro Brodarac, tokom devedesetih najmoćnija osoba u gradu i okolici, i njegov ratni zamjenik Vladimir Milanković završiti na optuženičkoj klupi. Brodarac danas radi u Hrvatskom centru za razminiravanje u Sisku. Naš telefonski poziv i najava kako bi uskoro mogao biti optužen za ratni zločin nisu ga uzbudili, jer se takva mogućnost spominje godinama.

– Ne bojim se nikakve optužnice, jer tamo gdje sam bio nije bilo zločina, a tamo gdje je bilo zločina nije bilo mene. Radi se o podmetanju srpske štampe i obavještajnih službi, a ne o ozbiljnim optužbama – kaže Brodarac.

Slično nam je odgovorio i Vladimir Milanković.

– Nikada nisam zapovijedao postrojbom koja je počinila bilo kakav zločin. Radi se o tome da su neki novinari jednom napisali laž i sada tu istu laž ostali godinama prepisuju – tvrdi Milanković.

Sisački logori

Mirjana Bilopavlović, koordinatorica Centra za podršku i razvoj civilnog društva iz Pakraca, komentirala je otvaranje istraga vezanih uz Sisak.

– Sumnjičava sam, bez obzira na početak rješavanja sisačkog slučaja, jer je u svemu previše politikantstva. Svaki se slučaj izvlači periodično, kada to nekom odgovara. Otezanje istraga dovelo je do toga da mnogih svjedoka više nema. Svjedoci nestaju fizički, a mnogi se indirektno zastrašuju, pa odustaju od svjedočenja – kaže Mirjana Bilopavlović.

Vesna Teršelič iz Documente – Centra za suočavanje s prošlošću kaže kako pozdravlja otvaranje sisačkih istraga, iako ih smatra zakašnjelima.

– Mnoge obitelji iz Siska još tragaju za istinom i mnogi su pravdu zatražili pravnim putem, prije svih Vjera Solar, majka ubijene Ljubice Solar. Veoma je važno da se stvari pokrenu s mrtve točke, jer mnogi nisu uspjeli sa svojim tužbama protiv države, pa sada sami moraju plaćati sudske troškove – dodaje Vesna Teršelič.

Milovan Škorić, bivši predsjednik Izvršnog odbora Zajednice Srba u Hrvatskoj, koji danas živi u Beču, još je 1993. u Saboru, prilikom susreta hrvatskog i ruskog parlamentarnog izaslanstva, izjavio kako su na području Siska bila tri logora za Srbe. Novine su prenijele da je izjavio kako su logori i dalje u funkciji, što je rezultiralo kaznenom prijavom protiv njega zbog “izmišljanja i širenja lažnih vijesti, kojima se remeti mir i spokojstvo građana”. Kada je shvatio da mu je javna omča već pripremljena, Škorić se spasio bijegom u Beč. Prije toga, ruska je delegacija pozvana u Sisak kako bi se osobno uvjerila da logora nema. Igrokaz je uspio, jer logora u to vrijeme doista nije bilo.

Dok još nije bilo ni govora o kaznenoj prijavi protiv njega, Škorić je bio pozvan na sastanak u kabinet ondašnjeg predsjednika Sabora Stjepana Mesića, koji je tada bio na putu. Primio ga je tadašnji tajnik Mesićevog kabineta, a današnji ministar unutarnjih poslova Tomislav Karamarko. Kada je Škorić najavio kako će on osobno voditi Ruse na teren, Karamarko mu je rekao kako bi bilo najbolje da od toga odustane, sugerirajući mu da nije red da strane delegacije vrše istragu u Hrvatskoj. Škorić je pristao, da bi na kraju završio s kaznenom prijavom. Da mu Austrija nije dala politički azil, vjerojatno bi završio u zatvoru.

Danas je, nakon niza novinskih napisa i izjava svjedoka i rodbine ubijenih, jasno da je Škorić bio u pravu. Najgori sisački logor bio je Jodno, ali mučilište i gubilište bio je i onaj na periferiji grada, na obali Save, poznat kao ORA, gdje je bila i specijalna policija.

Milovan Škorić javno je među prvima progovorio i o logoru u Pakračkoj Poljani gdje su mučeni i ubijani Srbi iz okolice Pakraca, ali i Srbi iz Zagreba. Oni su dovođeni iz zloglasnog paviljona 22 na Velesajmu. Stjepan Spajić i Zvonimir Trusić godinama se spominju kao osobe koje su zapovijedale jedinicama koje su dovodile ljude u logor, ali prvo ime tih operacija, prema tvrdnjama mnogih, svakako je ono Tomislava Merčepa. Prema informacijama kojima raspolažemo, DORH će uskoro podignuti optužnicu i za zločine počinjene u Slavoniji.

Iako se optužnica protiv Merčepa najavljuje godinama, iako je Haško tužiteljstvo hrvatskim kolegama spis sa zločinima za koje je navodno odgovoran Merčep DORH-u dostavilo prije šest godina, još uvijek se čeka optužnica za zapovjednika jedinice “Jesenje kiše”, koja je djelovala u Pakračkoj Poljani i kojom je do ranjavanja zapovijedao Merčep.

12 dana u Pakračkoj Poljani

Spomenuta jedinica u kojoj su bili i ubojice obitelji Zec – Munib Suljić, Siniša Rimac, Igor Mikola i ostali – prema riječima njenog bivšeg člana Mire Bajramovića, odgovorna je za pljačku, mučenje i ubojstvo stotina ljudi. Sam Bajramović u svojoj javnoj ispovijedi, koju je 1. rujna 1997. dao novinaru “Ferala” Ivici Đikiću, izjavio je kako je osobno ubio 86 ljudi.

Bajramović je tvrdio kako je za sve njihove akcije znao Ivan Vekić, tadašnji ministar unutarnjih poslova. Miro Bajramović, koji se na ispovijest odlučio zbog marginalizacije u društvu i činjenice da su njegovi zapovjednici pokrali sav novac, detaljno je opisao svakodnevicu nesretnika mrcvarenih u okolici Pakraca.

Đorđe Gunjević bio je u logoru u Pakračkoj Poljani samo 12 dana, ali tih 12 dana nikada neće zaboraviti. Prisjetio se tog vremena u kratkom razgovoru za “Novosti”:

– Merčepovi vojnici bili su ubojice, drumski razbojnici, koji su ostavili dubok trag u svima nama. Nažalost, smatram kako nema političke volje da se slučaj Pakračke Poljane do kraja istraži, dok su oni glavni još uvijek na vlasti.

Zatražili smo od DORH-a da nam službeno odgovori što je s novim optužnicama i hoće li se Brodarac, Merčep i ostali uskoro naći na optuženičkoj klupi. Odgovoreno nam je floskulama o istragama koje su u toku. Jedina nada je politički pritisak Evropske unije, kojoj bi trebalo biti važno hoće li otvoriti Poglavlje 23 nakon hrvatskog suočavanja s prošlošću ili će Hrvatsku u svoje okrilje primiti kao barbarsku zemlju, u kojoj istrage o teroru vlasti i institucija nad građanima srpske nacionalnosti, prije svih teroru MUP-a i HV-a, traju više desetljeća, bez ozbiljne namjere da se završe.