Sveta Jadranka ubiva aždahu

Nisu prošla ni dva dana otkako je predstavila svoj program gospodarskog oporavka, čiju su genijalnost brže-bolje narodu rastrubili HTV i svi mogući mediji Ninoslava Pavića, a premijerka Jadranka Kosor već je sebe počela zamišljati izlivenu u bronci, kako viteški zauzdava konja na trgu koji sada nosi ime bana Josipa Jelačića.

– Sada sam uzjahala konja, držim čvrsto uzde u rukama i mislim da mogu reći da se konj može usmjeriti u pravom smjeru – kazala je premijerka na rovinjskom skupu “WinDays”, toj “ultimativnoj poslovnoj konferenciji”, kako ju je nazvao njen suorganizator, “Jutarnji list”. Taj list ne samo da je konferenciju, koja se ukazala kao po narudžbi za promociju premijerkinog programa, proglasio ultimativnom, već je istoga dana iz pera svoje ekonomske komentatorice proglasio premijerku državnicom koja se moralno uzdigla iznad plitkih poriva ostalih političara.

“Niti jedan pametni političar ne bi godinu dana uoči izbora, ili čak manje budu li prijevremeni, izašao s programom u kojem najavljuje otkaze, rezanje mirovina, stečajeve, rezanje raznih naknada na kojima su mnogi udobno živjeli, više rada za manje novca i tako dalje. No, s takvim bi programom u javnost izašao svaki pošteni državnik, onaj kojemu je dobrobit zemlje iznad vlastitih izbornih rezultata”, nadahnuto je pisala komentatorica, izvodeći u jednom dahu majstorski sažetu distinkciju između pametnog političara i poštenog državnika, distinkciju koja, budući da ju je svojim povijesnim iskorakom prevalila upravo Jadranka Kosor, svakako zaslužuje da joj se obrati dodatna pozornost.

Glup i gluplji

Pametan političar je, podučava nas komentatorica, onaj koji djeluje u cilju vlastitog održavanja na vlasti, dok je pošten državnik onaj koji djeluje u interesu naroda, onaj koji će povući nužne i odgovorne, makar i nepopularne poteze, pa i po cijenu da zbog toga izgubi izbore.

E sad, zašto se političara koji čini nešto što ne bi činio nijedan njegov pametni kolega naprosto ne nazove glupim političarem, u komentaru nije pojašnjeno, kao što nije pojašnjeno ni je li pošten državnik ujedno i glup političar. No glupost tu samo naoko nije uzeta u razmatranje. Ona se podrazumijeva, jer da bi distinkcija pametan političar/pošten državnik uopće bila funkcionalna, ipak je potrebno da onaj koji svake četiri godine bira na izborima bude glupan. Zbog toga što je birač glup i nije sposoban razumjeti kako je provođenje bolnih reformi u njegovom interesu, pametan političar prisiljen je cijelo vrijeme raditi protiv interesa naroda, jer kada bi radio u interesu naroda, narod ga ne bi izabrao na njegovu funkciju. Dapače, on biva ponovno izabran upravo zbog toga što dobrobit zemlje podređuje vlastitom interesu. Za razliku od njega, pošten državnik moralno je uzvišena figura koja, radeći za dobrobit zemlje, sama sebe prinosi na žrtvu, jer će glup narod istog trena smijeniti svakog onog koji radi u njegovom interesu.

Stoga se, kada Jadranku Kosor zbog njenih povijesnih zasluga izliju u bronci, iz konceptualnih razloga nameće spomenik koji premijerku prikazuje kako na propetom pastuhu odrubljuje s aždajinog vrata vlastitu glavu.

No ona je, po našem sudu, dovoljno pametna političarka da ima u vidu sasvim drukčija idejna rješenja kada promišlja svoju brončanu sudbinu, a koja, posve proračunato i pragmatično, uključuje i pobjedu HDZ-a na predstojećim izborima. To što premijerka najavljuje otkaze, rezanja i stečajeve posve je izvan njene kontrole, jer ona najavljuje ono što će se neizbježno dogoditi, htjela ona to ili ne. To je ono što se, primijetio to dnevni tisak ili ne, duže vrijeme već događa, budući da su mnoge tvrtke otišle u stečaj a zaposleni dobili otkaze.

Za razliku od “Jutarnjeg lista”, čiji izdavač svoje čitatelje ionako smatra glupanima, Jadranka Kosor kao pametna političarka dobro zna da će prosječan birač koji dobije otkaz, koliko god da je glup, prije ili kasnije i bez njene najave shvatiti da je ostao bez posla. Glup birač, koliko god bio pametan političar koji bi mu to išao objašnjavati, nikako ne može razumjeti da je to što je dobio otkaz zapravo bilo u njegovom interesu. Stoga bi i on mogao na izborima dati otkaz pametnom političaru. A pametan političar zna da to nije u njegovom interesu.

Jadranka Kosor najradije ne bi kresala braniteljska prava i mirovine, na čijem je bujanju šest godina zdušno radila. Ne bi kresala poticaje poljoprivrednicima, ne bi ukidala regrese i božićnice sindikalistima, ne bi smanjivala svoje biračko tijelo u državnoj upravi, ne bi dizala cijenu struje. Ali što drugo da radi kada u državnoj blagajni novca nema pa nema? Nema za branitelje, nema za traktoriste, nema za prosvjetare, službenike, radnike, penzionere, nezaposlene, nema za porezne olakšice, nema za studente, nema pa nema, trubi joj ministar financija Ivan Šuker. Prostor njenog djelovanja toliko je ograničen da joj je svaki potez iznuđen – ili će kresati davanja ili proglasiti bankrot države.

Uzmi da bi kasnije vraćao

Jednako tako, ona je morala donijeti bilo kakav program kako je ne bi napustili svi koalicijski partneri, kako je ne bi napadali poslodavci, kako je ne bi srušili masovni prosvjedi, program koji će, upakiran u projekt općeg društvenog preporoda, utješiti, a uz pomoć lojalnih medija i ušutkati razmaženu javnost. Da su njeni potezi i doslovno bili iznuđeni, pokazuje i to što ju je cijela država, pušući joj za vratom, morala čekati devet mjeseci.

Jadranka Kosor sama je na ultimativnim “WinDaysima” rekla kako mjere nije mogla donijeti na početku svojeg mandata, jer joj je trebalo vremena da zauzda konja. Iako je prije toga šest godina sjedila u Vladi, i to kao desna ruka Ive Sanadera, trebalo joj je navodno devet mjeseci da “dubinski snimi stanje” i “pohvata sve konce”. No prioritetna aktivnost kojom se ona tih devet mjeseci bavila bila je konsolidacija njene moći unutar Vlade i HDZ-a, grčevita borba da zadrži vlast. Pritom se, kao pametna političarka, lukavo poslužila antikorupcijskom kampanjom koja joj je također nametnuta, od strane javnosti i Europske unije, shvativši da će, što više Sanaderovih HDZ-ovaca završi u zatvoru, to veće biti šanse da njen HDZ dobije još jedne izbore. Ujedno je shvatila da je antikorupcijska kampanja dobra prilika da usput odstrani unutarstranačke neprijatelje.

Isto tako, kampanja za gospodarski oporavak dobra je prilika da godinu i pol dana prije izbora, kresanjem svega i svačega, pojeftini birače za čiju joj je kupovinu trenutačno ponestalo novca. A onda, mjesec-dva uoči izbora, kalkulira svaki pametan političar, može ponovno krenuti kupovina: nekome regres, nekome poticaj, nekome socijalna naknada, nekome božićnica.

Koji je, na koncu, državnički potez povukla Jadranka Kosor, a koji ne bi povukao “niti jedan pametan političar”? Nijedan. Svaki njen potez nametnut je dinamikom okolnosti koje su je dovele na vlast i ambicijom da zadrži tu vlast. Jedini pošteni državnički potez koji je imala prilike povući bio je da odmah raspiše izbore te tako prištedi zemlji devet mjeseci bačenih na HDZ-ovo preslagivanje.