Krhko je znanje
Prema jednoj teoriji, u Hrvatskoj se dugo vremena najbolje živjelo od nedostatka dokaza. Njih je uvijek nedostajalo u izobilju, bilo da je riječ o Jambi, Guciću, Todoriću, Kutli, Tutli ili Mutli. Ta je teorija, međutim, zastarjela. Prema novim spoznajama, u Hrvatskoj se najbolje živi od – neznanja. Što više ne znate i što je stvar koju ne znate jednostavnija, to su vaše šanse da ćete se popeti na sam vrh ozbiljnije. Prije se vjerovalo da čovjek koji želi postati premijer ne smije znati puno. Danas znamo da ne smije znati ništa. Baš ništa. Najbolje je, recimo, da ne zna ni kako se zove a ako pritom ne zna niti govoriti, idealan je kandidat za premijera. Ne vjerujete?
– Pola sata nisam znala što bih rekla, nisam znala kako se zovem – priznala je tjedniku “Glorija” današnja premijerka netom nakon imenovanja na dužnost!
Pitanje kako se ona zove doista je teško, a svatko u Hrvatskoj na njega će vam ponuditi neki svoj odgovor. Bivši šef države, predsjednik Stjepan Mesić, uvjeravao je sve koji su ga htjeli slušati da se gospođa Kosor zove Suzana. Oporbeni smušenjaci i bezglavnici nazivat će je Jaca, dubrovačke hadezeovke predložit će nadimak Jadre, dok će čak i Josip Silić – onaj iz dueta Anić-Silić – zdvajati između hipokoristika “Jadrankica”, “Jadrančica” ili “Jadrica”. “Ni Jaca nije nepravilno”, zaključit će Silić.
Nova neznanja
Naravno, s takvim uspjehom na testu neznanja jasno je da je gospođa Kosor s odlikom položila i sve druge, ne manje ozbiljne ispite. Recimo, na pitanje na koje može odgovoriti svaki punoljetni građanin ove zemlje – je li znala da će poskupjeti struja – Jadranka Kosor će odgovoriti da to nije znala. Što se onda čuditi ako nije znala ni neke neznatnije stvari?!
Nakon izbijanja afere s Radom Buljubašićem, koji je radio u HDZ-u a primao plaću u HEP-u, jer je Sanaderu pomogao da postane šef stranke, Jadranka Kosor reći će da “nije znala da se Buljubašić vratio iz Australije”. Nije znala, priznat će novinarima, ni da se Sanader vraća 3. siječnja. Nije, kako tvrdi Borut Pahor, znala ni da se “u ugovoru o arbitraži nalazi i izjava o neprejudiciranju granice”.
Premijerka, dakako, nije znala što radi onaj opaki Polančec, čovjek koji je, kako tvrdi jedna urbana legenda, svojom rukom ubio 28 ljudi ne računajući Meksikance. Nije znala ni za Josipovićev govor isprike u Ahmićima, kao što ne zna ni gdje su topnički dnevnici u kojima se krije tajna, kako bi rekla Dijana Čuljak, “prekonamjernog granatiranja” Knina.
Krenemo li samo malo dalje u prošlost, otkrit ćemo masu novih dokaza u prilog tezi da je neznanje ljekovito i spasonosno i da je puno razumnije praviti se lud nego praviti se pametan. Recimo, ako se pravite posve ludi možete postati predsjednik ili potpredsjednik Sabora. Ili oboje u nizu.
“Predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, sudjelujući jučer u emisiji HTV-a ‘Nedjeljom u 2’, rekao je da kao (nekadašnji) predsjednik Kriznog štaba nije imao nikakvih spoznaja o bilo kakvim umorstvima s kojima bi se u to vrijeme na bilo koji način povezivao Branimir Glavaš, a kojega se sada sumnjiči za ratni zločin protiv civilnog stanovništva 1991. u Osijeku”, kaže jedan novinski izvještaj.
Ako, pak, ne znate što se događa u vašem gradu – a svi to znaju – onda ćete, logično, postati njegov prvi čovjek. Bivši osječki gradonačelnik Zlatko Kramarić izjavio je, svjedočeći na suđenju u slučajevima “garaža” i “selotejp”, da “nema saznanja o zločinima za koje se terete Branimir Glavaš i ostali optuženici, iako je tijekom rata čuo priče…”
S istim fondom neznanja, posebno ako ste pritom i nagluhi, uz malo sreće možete postati i potpredsjednik vlade. Novine vele da je nekadašnji potpredsjednik vlade Milan Ramljak “u nastavku suđenja Branimiru Glavašu i ostalim optuženima za ratne zločine nad civilima u Osijeku 1991. rekao da nije čuo za likvidacije u tom gradu…”
Na čelno mjesto u parlamentu možete se uspeti i ako ne znate kako zakon tretira palamide. Današnji predsjednik Sabora, dobri čovjek Luka, nema pojma o – palamidama. Da, o palamidama. “Da sam znao da ne smijem uloviti 15 palamida, sigurno to ne bih uradio, a najmanje bih o tome okolo pričao”, glasio je komentar predsjednika Sabora Luke Bebića na ribolovnu mini-aferu u kojoj je prije nekoliko godina ulovio i s prijateljima podijelio 15 palamida. Ima li išta logičnije nego da predsjednik Sabora, čiji je posao donošenje zakona, ne poznaje zakone? Što mu treba znanje o palamidama kada on, kako svi znamo, zna odlično palamuditi!
Krhko je znanje, dragi čitatelju, krhko! Znanje je noć. Ali neznanje – kako s njim možete daleko dogurati! I ne samo danas, nego i u socijalizmu.
Na primjer, ako niste čuli što rade vaši bližnji, možete preživjeti i do dva-tri sustava kao visoko rangirani policajac. Policija se, rekao je stari Talleyrand, u prvom redu bavi stvarima koje ih se tiču, a u drugom redu stvarima koje ih se ne tiču. E, kod nas se policija bavi samo onim stvarima koje ih se ne tiču.
Stara neznanja
Evo dva dobra dokaza: “Nikad nisam radio niti u logoru niti u upravi vojnog logora u Karlovcu, niti sam bio član okružne policije koja je bila nadređena kotarskoj. Nisam imao nadležnosti, a nisam tada niti znao za Bleiburg niti za druge partizanske zločine”, reći će Josip Boljkovac, policajac.
Ni Manolić nije ništa znao. “Bio sam šef izvršenja kaznenih sankcija od 1948. do 1966. godine. Nisam sudjelovao ni u kakvim likvidacijama ili bio vođa nekog od koncentracijskih logora u Hrvatskoj…”, reći će novinarima Manolić, policajac i šef vlade (treba li napominjati da je kod nas to često jedno te isto).
Slijedi jedno zapanjujuće otkriće. S takvim neznanjem mogli ste i u ona nevremena postati predsjednik vlade. Štoviše, mogli ste postati – premijerka!
“Nisam znala za pokolj na Kočevskom rogu”, tvrdi Milka Planinc. “Šokirana sam! ” dodaje, pokazujući nam pažljivo sortiranu opširnu dokumentaciju i izvatke upravo iz “Slobodne Dalmacije” u kojoj je 1990. godine demantirala optužbe Sime Dubajića, koji ju je povezao sa zločinima koje su na koncu rata na Kočevskom rogu u Sloveniji počinile partizanske jedinice.
“Vladao je strašan metež, a o operaciji o kojoj je govorio Dubajić, niti sam odlučivala niti sam bilo što znala…”
Da je onda postojala “Glorija”, već znamo što bi rekla Milka Planinc. “Kada sam čula da sam imenovana za predsjednicu Saveznog izvršnog vijeća, nisam znala ni kako se zovem. Pola sata nisam znala što bih rekla…”