Most srpskih tajkuna i druge nepristojne priče

Eto je i predsjednik Srbije Boris Tadić prije nekoliko dana glasno primijetio da u Srbiji postoje “nepristojno bogati ljudi”. Jest da je odmah potom krenuo s objašnjavanjima da novinari izvrću izjave, da ljude koji su se pošteno obogatili ne treba napadati zbog njihovog imetka, te da je pod nepristojno bogatima ustvari mislio na one koji nemaju društvenu odgovornost, a novac koriste samo za osobne užitke.

– Ali, hajde da ti ljudi čije sam bogatstvo nazvao nepristojnim sagrade jedan most koji bismo metaforički nazvali “most srpskih tajkuna”. To će biti način na koji će kupiti svoj legitimitet, jer će ljudi osjetiti da su im nešto vratili – kaže Tadić, odbijajući pojasniti na koga je konkretno mislio.

Kako god, u Srbiji caruje vic “Kosovo je Srbija, sve ostalo je Delta”. Građani već godinama osjećaju da su u vlasti krupnih kapitalista, kojima je dozvoljeno sve i kojima se izlazi u susret s devizom da zapošljavaju tisuće i tisuće ljudi i da bi bez njih nezaposlenost bila još veća. Paralelno s tim javnost je – pogotovo posljednjih tjedana – upravo bombardirana silnim aferama, za koje se zna već godinama, ali koje su tek sada stigle pred organe gonjenja.

Vlakovi iz butika

Jedna od najvećih je ona sa zakupom korištenja satelita, točnije s ugovorom potpisanim 2005. godine s Izraelcima u Parizu, vrijednim više od 45 milijuna eura, za koliko je oštećena država Srbija. Ugovor je, kako tvrdi optužnica (napokon podignuta prošlog tjedna), bez ovlaštenja potpisao Prvoslav Davinić, tadašnji ministar obrane državne zajednice Srbije i Crne Gore. Uslijedio je neuspješan pokušaj pregovora Srbije (Crna Gora je već napustila zajedničku državu) s Izraelcima, te je cijela stvar završila na međunarodnoj arbitraži, koja je ustanovila da se Srbija ugovorom obvezala i da Izraelcima mora platiti odštetu.

Sad se bivši ministar Davinić brani na konferencijama za novinare da nije bio sam u tome, već da su za ugovor znali – i pozitivno ga ocijenili – i vječiti ministar Mlađan Dinkić (tada stranački drug Davinićev, koji ga danas “pušta niz vodu”) i predsjednik Tadić i još mnogi drugi, ali i tadašnji predsjednik državne zajednice Svetozar Marović. Marovića, pak, kao ni Crnu Goru, nitko ni za što ne tereti, a rješenje te zagonetke otkriva profesorica prava Vesna Rakić Vodinelić: nekadašnji premijer Vojislav Koštunica inzistirao je da u “državnom ugovoru” Srbije i Crne Gore Srbija bude označena kao isključiva pravna sljednica bivše SR Jugoslavije. Tako se sad samo Srbija gomba i sa satelitom, i s tužbama za genocid koje su protiv nje podnijele Bosna i Hercegovina i Hrvatska, i s kosovskim dugom…

I s “nižima” od Davinića ovih se dana svašta zbiva. Tako su, zbog kriminala iz 2004. godine, zatvora dopali i Milanko Šarančić i njegova tri suradnika. Šarančić je bio direktor Željeznica Srbije; inače vlasnik ugostiteljskih objekata u Vrnjačkoj Banji, tog se položaja dokopao zahvaljujući prijateljstvu s Velimirom Ilićem, ministrom za infrastrukturu u Koštuničinoj vladi. E sad, on je – sa sve pajtosom, vlasnikom butika – zloupotrijebio položaj tako što je od svibnja 2004. do listopada 2006. vodio postupak nabavke šest dizel-lokomotiva od slovenskih željeznica i deset električnih vlakova od švedske firme Swede Rail, te oštetio firmu za više od milijun i 20 tisuća eura. U makinacijama preprodaje – od Slovenije i Švedske preko butika do raznih firmi – napravili su tu razliku veću od milijuna eura i taj novac uplatili na jedan račun u Italiji.

Nije to, međutim, prva i jedina mućka u kojoj se Šarančić spominje: recimo, za izgradnju toaleta na željezničkoj stanici u Kraljevu, Željeznice Srbije iskeširale su 75 tisuća eura, u gubitaškoj firmi samo na službene automobile potrošio je 2,2 milijuna eura, a usput je i otkupio službeni stan (na što nije imao pravo) od 108 četvornih metara u središtu Beograda, za privilegirani iznos i to kreditom s kamatom od svega jedan posto godišnje. Ima toga još! Naime, spominje se i da je tako “zarađenim” novcem Šarančić proteklih godina kupio tri firme u Srbiji, za cijenu nižu od tržišne, što nadležni tek provjeravaju.

Taman kad su se te dvije afere zahuktale, stigla je i treća: vlastima omrznut Savjet za borbu protiv korupcije (inače tijelo Vlade Srbije) podnio je kaznenu prijavu protiv 17 osoba zbog sumnje da su tokom 2005. godine u nezakonitom postupku preuzimanja dionica Luke Beograd državu oštetile za najmanje 21 milijun eura. Za neupućene, riječ je o velikom kompleksu beogradske luke, također u središtu grada, za koji se već godinama predskazuje pretvaranje u ekskluzivnu stambenu i poslovnu zonu, nakon čega je čak i Grad Beograd krenuo na sud u dokazivanje da je on vlasnik tog zemljišta, ali je pitanje kad će i kako spor biti okončan.

Dionice za fantome

“Uz krivičnu prijavu, predati su dokazi o nezakonitom postupanju nadležnih institucija i odgovornih osoba u tim institucijama prilikom preuzimanja dionica Luke Beograd, iz kojih se, između ostalog, vidi da su osumnjičeni, umjesto da zaštite interese države, sakrili informacije o stvarnoj vrijednosti dionice, koja je prema procjeni vrijedila približno 23 eura”, piše u priopćenju predsjednice Savjeta Verice Barać; dionice su, inače, prodane po cijeni od oko osam eura! Sve je to išlo preko fantomske firme (navodno vezane uz Milorada Miškovića kojeg, međutim, nema među osumnjičenima), a spominju se silna imena: od biznismena Milana Beka preko bivšeg Koštuničinog ministra Predraga Bubala do članova upravnih odbora i ljudi iz Agencije za privatizaciju te Agencije za vrijednosne papire.

– Ovo je tipičan primjer sprege krupnog kapitala, politike i državnih institucija u cilju pribavljanja protupravne koristi. Radi se o fantomskoj firmi, što su nadležne državne institucije znale, a ipak su odlučile obmanuti male dioničare – kaže Verica Barać, dodajući da je njen Savjet za to prikupio čvrste dokaze. U cijelu je priču ušla i policija i Više tužilaštvo u Beogradu…

Usprkos tim malim pomacima u kriminalnim pričama o kojima javnost godinama govori, teško da netko ima iluziju da će se nešto doista i pomaknuti: da će Davinić zaglaviti u zatvoru, da će Šarančiću biti oduzet nezakonito stečen stan u Beogradu, da će netko udariti na današnje tajkune kao što je to pred koju godinu učinjeno s Bogoljubom Karićem zato što se upetljao u politiku.

– Neću više nikome davati reket, osnovat ću svoju stranku – rekao je Karić, izašao na izbore i uzeo dio glasačkog kolača, nakon čega mu je oduzeta firma Mobtel (tada jedini operater mobilne telefonije u Srbiji), pokrenut postupak i raspisana potjernica, koja je i danas na snazi.

Teško da će i neki “most srpskih tajkuna” spojiti obale bilo koje rijeke u Srbiji. I još: svaka sličnost s Hrvatskom je slučajna.