Pčele i vuvuzele

− Alo, je li Ramiz?

− Jes, vala, cio cipcio. A znao sam da ćeš me nać’ i u Frankfurt. Kad je prvenstvo svijeta u fuzbalu, ne pregriješiš nikad da me ne zovneš, pa poslije zapišeš sve što smo pričali.

− Dobro, nemoj tako, Ramčo, ne zapišem baš sve. Nisam pisao kako si dosad putovao iz Turske u Njemačku.

− E to se ne bi moglo ni opisat. Za to bi bila taman jedna knjiga. Sad je sve lakše, sad kad su mi vratili srpsko državljanstvo, imam i novi srpski pasoš, ovaj biometrijski, je l’ se tako rekne, pa putujem ka gospodin.

− E, bogomi, Ramčo, ti si jedan od rijetkih Turaka koji je i Srbin.

− A jadan sam ti ja i Turčin i Srbin. Imam dva pasoša, jedan sa polumjesecom, drugi s krstom, imam i dva prezimena, samo što se nijesam udavao. U Tursku sam Filiz, a u Srbiju sam Gudžević. A sliku istu imam i u turski pasoš i u srpski. A nijesam pristao ni tamo ni ovamo ni onamo. A u Frankfurt sam navijao za Srbiju usred jednoga turskog lokala đe su svi navijali za Nemačku.

− A gledaš li utakmice, Ramčo?

− Jok svaku, po neku. Srbiju i Sloveniju sam gledao cijele, Brazila skoro cijeloga, a ostale onako.

− A što tako malo, Ramčo? Da ti ne smetaju ove vuvuzele?

− Vuvuzele da mi smetaju? Ama jok, svima kobajagi smetaju, a meni mile, ja bih ove stadione što zuje slušao po cijelu noć. More biti da sam ja mimo sav svijet, ali mene, otkad je počelo ovo prvenstvo, ama svaki dan prođe želja od naših pčela u detinjstvu. Zujale su baš ka ove zurle afričke. A pamtiš li kako su zujale naše pčele? A znaš onu jabuku na koju bi se savijao roj mlade pčele, prvak, drugak, a ponekad i trećak?

− Pamtim, Ramčo, i roj i njegov zuj. I mene prođe želja od onih pčela. I znam da nam nisu dali da se loptamo u blizini roja, da ne uznemiravamo pčele.

− A baš onoga ljeta kad smo se mi odselili u Tursku, bilo je svetsko prvenstvo u Englesku. Nije bilo televizora, struja još nije bila došla u selo, slušali smo na onome crvenom tranzistoru kako je sudija Nemac isključio igrača iz Argentine, a on neće da iziđe. A sutradan nam pčela svije roj oko one jabuke. E tu je pčelu u košnicu pokupio moj dedo Šemso, pa je potom ponio u Tursku. To je jedino što smo u Stambol odnijeli. Neću nikad zaboraviti kako u vozu od Beograda prema Nišu, mi onako utuljeni, preplašeni, iscijedio nas plač, dedo drži šaku na košnici i šapće košnici: “Kupi roj, blaga! Zelena si ka zejtin i mlada si ka’ mlad zejtin!”

− Znam, Ramčo, o toj pčeli se priče pričaju. A de me podsjeti kako je ono bilo na granici turskoj.

− E kako je bilo! Uđe carinik turski. I s njime tumač. Gleda pasoše, vasike, znaš šta su vasike, znaš, znaš, i ti si je imao, jesi, jesi, gledao sam je u vašoj kući. Pregleda carinik sve i onda vidi onu košnicu. Pa pita moga deda, je li, efendija, šta je ovo? To pita na turski zbor, tumač prevede i to, prevede i kad mu Šemso rekne, pčela. To su prve riječi turske koje sam čuo: ari kovani, košnica pčela. Onda carinik rekne da je trides’ godina carinik, a da još nije vido da neko nosi pčelu preko granice. A moj mu dedo rekne, e da mene moja nevolja i ova moja žena nijesu nagnali da se ispratim u tvoju Tursku, ne bi je ti ni danas vido. A sve pendrekom kucka po košnici, onda su carinici imali pendreke, uzrujaše se pčele iznutra, hoće da mu se otvori košnica da vidi je li baš pčela unutra. Jedva je glavu spasio taj carinik turski.

− A da ti kažem da se prije neki dan jedan roj pčela savio oko dviju velikih saksija za cvijeće na glavnoj hrvatskoj banderi, ispod velikog sahata, usred Zagreba. I tu je došla policija, i to autom, pa ogradili tu banderu e da ne bi građani prilazili i bili izbodeni od žalaca pčelinjih. Tako sam i ja za vrijeme ovoga prvenstva svijeta u fudbalu vidio ono što si ti vidio u vozu za Stambol: pendrek pokraj roja pčelinjega.

− E jadan ti je kovanluk ta Hrvatska, kad joj pčela od livade roj savija na sred centra u glavni grad! Nešto tu nije pri svoj pameti. U selu nema mirisa ka u gradu. Grad i smrdi više od sela. A znaš i sam da pčela ne voli ni smrad ni miris. Od one žene koja se napomadila, pčela beži.

− Pa dobro, zar vaša pčela nije živjela na terasi kuće u Stambolu, gradu petnaest puta većem no Zagreb?

− Jes ona živela, no samo ja znam kako. Morali smo na terasu donosit neke začinjene ribe da odbijemo od košnice ose i pauke. Ona sardina riba, ona je dobar utuk za ose. A osa je dušmanin pčelin. Naša se pčela rojila i u Stambolu, znaš da pčela kratko živi, ka i svaki veliki radnik što živi kratko. Ova se rojila u dvije godine, ja mislim, pet puta. I nadživela je i deda Šemsa i biku Maliću. A svaki odvojak od pčele naše zujao je ama ka ovi stadioni u Južnu Afriku. Velika me želja prolazi pred nemačkim televizorima u ove danove kad slušam stadione da zuje.

− No kažu da su te zurle vuvuzele opasne po zdravlje.

− A ovijema s televizije je sve opasno što nije njihovo. Ili što nije američko. Ka da je neko poginuo od one dudaljke vuvuzele.

− Nemoj tako, rode moj, Ramčo. U Bibliji piše da je sedam trubača u sedam rogova, uz pomoć vike naroda izraelskog srušilo zidine grada Jerihona.

− To za Jerihon ne znam je li istina. Ako sto hiljada ljudi puha u one zurle i viče, a stadionu ama ništa ne fali, nekako mi je tuhafli da sedam ovnujskijeh rogova razvali bedem od grada. A je li to u Staroj ili Novoj Bibliji.

− U Staroj, Ramčo.

− U Indžil ve Tevrat. Ili, najtačnije, Eski Ahit.

− Jeste, u Starom zavjetu to piše.

− Pa i u Kur’anu piše o pčeli.

− Jes vala, piše. Ima cijela sura po imenu Pčele. Eto truba je u Bibliji, a pčela u Kur’anu, ha?

− Ada ima sigurno i u Bibliju pčela, ka što i u Kur’anu ne more bit da nema truba, no razgovor nam se namjesti danas tako. Ja bih najvoljeo da mi na televiziju pokažu kako je to nebo u Afriku po noći, ne moraju baš za vrijeme utakmica, no u ove emisije o prvenstvu. To južno nebo. Ko je tamo bio, a nije samo išo po mehanama, no uveče malo u nebo gledao, kaže da su zvijezde drukče od ovijeh koje mi znamo. A ja nikad nijesam išao ispod kaiša na Zemljinom trbuhu dolje, a pedeset i osam godina napunih. A otišao bih samo da vidim te zvijezde, kažu da ima jedna krupnija no ijedna naša.

− Možda i rojevi tih zvijezda zuje, Ramčo.

− Svašta će tebi na um panut. Hajde da odemo jedanput zajedno, pa ću ja zvijezde gledat, a ti ih slušaj, možda nešto i čuješ. Nijesu šala zvijezde.