Pokrajine
Nagrada Grada Karlovca profesoru Aleksandru Radivojeviću
Dirigent, kompozitor, učitelj i autor udžbenika
Aleksandar Radivojević rođen je 1942. u Beogradu. Pohađao je škole i o muzici učio u Kikindi, Novom Sadu, Banja Luci, Prijedoru, Sarajevu i Zagrebu. U Karlovcu živi 30 godina
– Uopće nisam očekivao najveću nagradu Grada Karlovca niti sam očekivao da će me netko predložiti – rekao nam je poznati muzički stručnjak, prof. Aleksandar Radivojević, na vijest da je dobio godišnju nagradu grada. Predložili su ga tamošnji VSNM i pododbor “Prosvjete”.
Njegov popis stručnih radova napisan je na sedam gusto kucanih stranica. Dakle, stručni element nije mogao biti isključen. Radivojević je u Karlovac došao prije 30 godina i to na poziv poznatog karlovačkog muzičkog pedagoga i umjetnika Ratka Pogačića. Do sada je više puta bio predlagan za razne nagrade, a prvu, nagradu “Marijan Matković” za umjetničke dosege u javnoj djelatnosti, dobio je 1989. godine, za što ga je predložio dr Milan Vorkapić.
Tri je puta bio predlagan i za nagrade karlovačke županijske skupštine – i nisu ga predlagala tijela koja okupljaju srpsku nacionalnu manjinu.
Prije desetak i više godina Radivojević je izradio prvu varijantu i program muzičke kulture, koji je i danas na snazi, u okviru plana i programa dodatne nastave po modelu C za djecu i učenike srpske manjine. Radove drugih autora za potrebe Ministarstva prosvjete i sporta Radivojević je recenzirao 2005. za model A (cjelokupno obrazovanje na manjinskim jezicima), za mađarsku i srpsku manjinu.
Neumorni radnik
Od 1999. gostujući je predavač, sa statusom docenta, na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu. Od osnutka Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu predaje muzičku kulturu i bio je tajnik gimnazije. Tko god je ikada tražio zbor ili orkestar Ace Radivojevića, oni su uvijek besplatno nastupali. Član je županijskog kulturnog vijeća i predsjednik gradskog kulturnog vijeća za muzičko-scenske djelatnosti.
Rođen je 1942. godine u Beogradu. Zahvaljujući promjenama radnih mjesta roditelja, pohađao je škole i učio o muzici u Kikindi, Novom Sadu, Banja Luci, Prijedoru, Sarajevu, Zagrebu… Učio je kod Tomislava Kuliera, Vlade Miloševića, Mladena Pozaića, Slavka Zlatića, Josipa Požgaja, Vladimira Kranjčevića, Lovre Matačića, Milana Horvata i maestra Šuteja. Seli se u Karlovac i stalno zapošljava u karlovačkoj Muzičkoj školi. Na raznim muzičkim takmičenjima osvaja brojne nagrade, nastupa i u Papinskom zavodu Svetog Jeronima u Rimu. Pobjeđuje na takmičenjima u Austriji, Poljskoj, Sloveniji, BiH, posebno Italiji i Čehoslovačkoj, Njemačkoj…
Mnogo komponira, piše muzičke kritike, aktivan je i u društvu hrvatske tamburice “Paje Kolarića”, gdje je više godina član žirija. Više godina vodio je i karlovački mješoviti pjevački zbor SKD “Prosvjete”, koji je nastupao širom Hrvatske, a posebno uspješno u Kumrovcu, za Dan mladosti, sa pjesmom “Oj narode Like i Korduna”.
Za dobivenu nagradu kaže da je to priznanje svim Srbima u Karlovcu.
Milan Cimeša
Nikica Dmitrović, partizan i umjetnik
Pjesnik iz Druge dalmatinske
Početkom 1942. godine priključio se Dmitrović NOP-u, prošavši svih sedam ofenziva. Prvu knjigu, zbirku šaljivih dječjih pjesama “Koncert na gredi”, objavio je 1989.
Devedeset godina života nije smanjilo vitalnost i optimizam pjesnika Nikice Dmitrovića. Još uvijek ga ispunjava pisanje pjesama i priča za djecu i odrasle. No, životni put ovog pjesnika, uvjerenog antifašista, nije bio lagan.
Rođen je 1921. u selu Biskupiji, općina Knin, u siromašnoj seljačkoj porodici. S polaskom u osnovnu školu pomaže i u čuvanju stoke na imanju veleposjednika, gdje su mu služili i roditelji. Po završetku školovanja i nagrade veleposjednika od samo pet dinara, 1935. godine uputio se na izgradnju unske pruge, gdje je radio nekoliko mjeseci. Potom je zarađivao za nadnicu, ponekad samo za hranu, kod imućnih ljudi, da bi potom u Srijemu postao čuvar svinja. Bio je to posao, kako kaže, težak poput rudarskog.
Ranjen na Sutjesci
Nakon godine dana iz Srijema se vratio u rodno selo. Ubrzo je počeo Drugi svjetski rat, pa se 1. januara 1942. priključio Narodno-oslobodilačkom pokretu, prošavši svih sedam ofenziva. Kao borac Drugog bataljuna druge čete Druge dalmatinske brigade prošao je Hrvatsku, BiH, Srbiju i Crnu Goru. Dvaput je bio teško ranjen, na Dinari i na Sutjesci, zbog čega je ostao invalid.
Nakon rata, iz kojeg je izašao kao major, obnašao je razne funkcije u općinskim i kotarskim komitetima. U Zagreb je došao 1964. godine, gdje je u Centralnom komitetu bio politički radnik i sekretar Komisije za žalbe pri Izvršnom komitetu, sve do svoje penzije 1983. godine.
U međuvremenu je diplomirao na Visokoj školi političkih nauka u Beogradu. Od 1949. godine u braku je sa suprugom Rožom, s kojom se upoznao na političkoj školi u Zagrebu. Imaju sina Dragana i kći Nadu, te unuku Tanju i unuka Bojana Krištofića, dizajnera, čije mu ilustracije krase knjige.
Iako je Dmitrović cijelo vrijeme pisao pjesme, priče za djecu i odrasle, prvu knjigu objavio je tek 1989. Bila je to zbirka dječjih šaljivih pjesama “Koncert na gredi”. Potom je uslijedila zbirka pjesama za odrasle “Čudnih li ljudi u čudnim vremenima”, s autorovim osvrtom na nazadna zbivanja u Hrvatskoj od 1990. do 2000. godine, s naglaskom na širenje nacionalne i vjerske mržnje, te sotoniziranje boraca NOR-a. Ista knjiga doživjela je ove godine i drugo izdanje.
Zbirku od 40 pjesama za djecu pod naslovom “Četveronošci i oni drugi” objavio je prije tri godine, da bi nakon toga izdao prozu za odrasle pod nazivom “Glumljenje bolesti i druge priče iz prošlosti”, u kojoj pripovjednim načinom, na temelju svojih sjećanja, znanje prenosi novim naraštajima.
Ne posustaje
Dmitrovićeva književna izdanja samostalne su naklade, pa su rijetka, jer se štampaju u tek po 150 primjeraka. No, prijateljima daruje svaku knjigu, a po jedan primjerak nalazi se i u 40 knjižnica u Zagrebu. Polako i uporno Nikica Dmitrović nastavlja svoj spisateljski put i ne planira stati. Priprema iduću knjigu pjesama za djecu. Iako ga porodica često pita čemu sve to, on odgovara: “Mene to veseli!”
– Pisanje pjesama mi nikada nije dosadno. I da živim kao gavran, 300 godina, i dalje bih imao inspiraciju. Uz to, veoma volim djecu, jer ona su najiskrenija i pisati za njih pričinjava mi zadovoljstvo – kaže Dmitrović, koji je svoj pjesnički hobi započeo još u osnovnoj školi, kada je bio nagrađen na takmičenju za pjesmu “Od puža je brži svako”, a potom je pjesme pisao i za partizanske zidne novine.
Usprkos dubokoj starosti uživa i u radu u bašti te u vožnji biciklom. Da se zaista u toj dobi može disati punim plućima dokazuje svakim danom, uz provjereni recept za dugovječnost: “Nikada nemojte obilno jesti. Sve što radite, radite umjereno!”
Mirna Jasić
Dvorska djeca prezentirala gradivo dodatne nastave
Zelenila se jagoda u Dvoru
Bogatom i sadržajnom dječjem programu na dvorskoj pozornici pridružili su se i članovi pododbora SKD “Prosvjete”
Učenici dodatne nastave srpskog jezika i kulture u Dvoru prezentirali su vršnjacima rezultate svog rada tokom školske godine. U dvorskoj kino-sali učenici su recitirali, plesali folklor, a održana je i izložba likovnih radova. Igre iz Srbije, pjesme “Razgranala grana jorgovana” i “Zeleni se, jagodo”, sa osmijehom na licu i s velikom lakoćom izvodili su učenici od prvog do osmog razreda. Upravo na takav način najbolje su predstavili svoju kulturu okupljenim roditeljima i ostalim učenicima dvorske škole, koja broji 260 učenika.
Naime, poslije nekoliko godina rada po modelu C, u dvorskoj osnovnoj školi ističu da su tek ove godine zadovoljni rezultatima i odazivom učenika. Učiteljice Danica, Nevenka, Matea, Karla i Marica velikim dijelom su zaslužne za uspješan nastup učenika, koji tri sata tjedno pohađaju nastavu njegovanja srpskog jezika i kulture.
– Dodatnu nastavu pohađa 40 učenika. Uspjeli smo ove godine konačno organizirati nastavni raspored sa prijevozom učenika. Sada svi zajedno dolaze u školu i zajedno odlaze. Dnevni raspored je organiziran tako da dodatna nastava đacima ne predstavlja opterećenje niti su u to vrijeme neki drugi učenici slobodni. Svi imaju obaveze koje izvršavaju. A u svemu je vrlo važna animacija roditelja i učenika, ističe ravnateljica Osnovne škole Vlatka Jeričević koja se zahvaljuje SKD “Prosvjeti” na doniranim udžbenicima, ali i Općini Dvor koja je sve učenike dodatne nastave pretplatila na časopis “Bijela pčela”.
Inače, bogatom i sadržajnom dječjem programu na dvorskoj pozornici pridružili su se i članovi pododbora SKD “Prosvjete” Dvor, gdje velik broj školske djece nastupa. Podršku učenicima, osim njihovim roditelja i prijatelja iz škole, dali su i pročelnica za društvene djelatnosti Milica Kepčija i zamjenik načelnika Opštine Miloš Mrkobrada. P. Arbutina
Budući belomanastirski turističko-rekreacijski centar
Kiša napunila Šećeransko jezero
Obilne kiše, visoke podzemne vode i nabujala rijeka Karašica potpuno su početkom ovog mjeseca napunile i Šećeransko jezero, koje se nalazi uz belomanastirsko prigradsko naselje Šećerana i koje je kratkim kanalom spojeno s Karašicom. Nekada je to jezero površine od 4,5 hektara služilo kao vodena akumulacija za bivšu beljsku Tvornicu šećera, danas je pecaroški raj, a u budućnosti bi trebalo postati belomanastirski turističko-rekreacijski centar.
Šećeransko jezero se u “normalnim” okolnostima vodom puni iz Karašice preko davno izgrađene ustave, koja se ovaj put pokazala kao opasno mjesto jer je Karašica zaprijetila da se preko nje izlije u jezero, oko koga nema nasipa, i poplavi Šećeranu. Postavljanjem zečjeg nasipa kod danas potpuno zapuštene kuće nekadašnjeg čuvara ustave to je na vrijeme spriječeno, a ono malo vode što je curilo kroz ustavu nije značajnije podiglo nivo jezera.
U nekim se izvorima tvrdi da je pravo ime tog jezera Lajmir po imenu predjela između Šećerane i Branjinog Vrha na kome se nalazi, no danas ga niko tako ne zove. J. Nedić
Rođendan plesne grupe iz Borova naselja
Punoletne “Venere”
Sve je, zapravo, počelo spontano. Nekoliko devojčica, koje su 1992. godine pohađale četvrti razred osnovne škole, obožavalo je da pleše…
Spektakularnim celovečernjim programom koji je 7. juna, pred više od četiri stotine posetilaca, održan u bioskopskoj dvorani u Borovu naselju, Plesna grupa “Venera” proslavila je 18. rođendan. Pored današnjih 28 plesačica uzrasta od pet do 15 godina koje su izvele desetak koreografija, u programu je učestvovalo i osam bivših članica popularne plesne grupe koju od samog osnivanja vodi Jovanka Nekić-Čučković.
– Jako sam srećna i prezadovoljna. Osamnaest godina… Nisam ni verovala da ćemo toliko opstati. Ali, eto iz godine u godinu i uspele smo, kazala je Nekić-Čučković dodajući da je grupa opstala zahvaljujući, pre svih, roditeljima, srpskoj zajednici na ovom području, uredu za nacionalne manjine i mnogim firmama. Osim finansijskih problema, grupa se godinama suočavala s problemom nedostatka odgovarajućeg prostora za rad.
Dobile prostor za rad
Nakon što su punih 16 godina probe održavane u Tehničkoj školi u Borovu naselju, zahvaljujući razumevanju tadašnjeg direktora Slobodana Perića, “Venera” je konačno, pre dve godine, od grada dobila prostor na besplatno korištenje. Veliku podršku u radu, bilo savetom, tehničkom opremom ili kostimima, grupi su pružili Branimir Kurucić i KUD “Sloga” iz Vukovara. Među prijateljima koji se nađu kad zatreba bio je i Jovica Živanović iz Vupikove podružnice Slavonsko-baranjskog sindikata, uz čiju su finansijsku pomoć tri članice grupe pohađale seminar plesa u talijanskom Bariju.
Tokom 18 godina delovanja, kroz Plesnu grupu “Venera” prošlo je preko 200 devojčica, a osmišljeno je i izvedeno 85 raznih koreografija. Članice “Venere” su nastupale na brojnim manifestacijama u Vukovaru i okolini, rado se odazivajući svakom pozivu. Grupa je zabeležila i nekoliko značajnijih nastupa te osvojila nekoliko nagrada. “Venere” su tri puta učestvovale na međunarodnom plesnom takmičenju u San Marinu gde su dva puta osvojile prvo, a jedanput drugo mesto. Tri puta su bile i na Trešnjevačkoj plesnoj sceni (TREPS) u Zagrebu gde su jedanput osvojile prvo mesto, a dva puta ušle u samo finale. Venere su mnogi gledali i u televizijskim šou programima “Supertalent” Nove TV i “Ja imam talenat” televizije Pink. U Beogradu su ostvarile izuzetan plasman jer su se od 2.500 prijavljenih takmičara plasirale među 40 polufinalista. Ipak, najdraža im je nagrada koju su dobile kod kuće. U maju ove godine, povodom Dana grada, dodeljena im je Medalja grada Vukovara.
A sve je, zapravo, počelo spontano. Nekoliko devojčica koje su tada pohađale četvrti razred osnovne škole obožavalo je da pleše. Među njima je bila i Larisa, ćerka Jovanke Nekić-Čučković.
– Kada sam imala deset godina, počela sam sa svojim prijateljicama da plešem u školi. Ubrzo su nas pozvali na proslavu Kombinata Borovo. Smislile smo ime grupe, napravile nekoliko kostima i prvi put nastupile s koreografijom uz pesmu Đurđevdan. Večeras, kada smo ponovo zaplesale našu prvu koreografiju, emocije su zaista velike i nemoguće ih je opisati. Veliki je osećaj pojaviti se pred publikom posle svih tih godina, na ovoj istoj bini, kazala je Larisa, danas 28-godišnjakinja.
Pozvale i bivše članice
– U grupi sam plesala osam godina. Volim ples i muziku, to je deo mene i jako sam srećna što sam učestvovala u večerašnjem programu, rekla nam je Mirjana Vasić, bivša članica koja i danas često dođe na plesne probe i pomaže mlađim članicama.
Osim Larise i Mirjane, pozivu da nastupe u programu povodom “Venerinog” 18. rođendana odazvale su se i Vedrana Vidaković, Jelena Maksić, Dragana Samardžija, Dragana Poznanović, Danica Veselinović i Tatjana Lukić.
– Meni je super u Plesnoj grupi “Venera”. Najviše volim kada putujemo i volim kostime koje nam teta Jovanka priprema. Uživam da plešem i dajem sve od sebe da to bude najbolje. Pošto slavimo 18. rođendan, sve smo se potrudile da to bude jedna od naših najboljih priredbi, ispričala nam je 12-godišnja Jasna Blitva iz Borova koja pleše od svoje četvrte godine.
Ova svestrana devojčica, inače odlična učenica petog razreda, osim plesom bavi se i gimnastikom, folklorom i pevanjem. Publiku je oduševila svojom interpretacijom pesme “Molitva” Marije Šerifović.
Program su uveličali i gosti: vukovarske mažoretkinje, grupa Urbani ritam iz Vukovara i pesnik Mićo Zečević iz Klise. D. Bošnjak
Književna promocija u Cirihu
Progovorila Svetlanina istina
Svetlana Zelenković, rodom iz Osijeka, napisala je knjigu o sukobu generacija i životu na selu
U prostorijama Srpskog kulturnog društva Cirih publika je uživala u prezentaciji knjige Svetlane Zelenković “Govori istinu”. Knjigu je štampao “Prometej” iz Novog Sada. Autorka je radila dvije i pol godine na ovoj knjizi.
Rođena Osječanka Svetlana bavi se temom romana o tri generacije jedne porodice čija se radnja odvija u malom selu na Balkanu. Glavni junak Maksim Petković je penzioner i udovac koji preispituje svoj životni put. Njemu u posjetu dolazi kći Jovana, arhitektica, i sa sobom dovodi kćerku Teodoru. Njihov zajednički boravak neće ispasti kako je Maksim želio jer Jovana i Teodora vode rat. Unuka ostaje kod djeda i oni provode dane u međusobnoj svađi i prepiranju. Maksim se oprašta od života, Jovana juri karijeru i ima problema sa mužem jer je uspješnija od njega. Teodora ima probleme sa vršnjacima.
Autorka poseban naglasak stavlja na život u zaostalom selu i na njegovom propadanju.
“Govori istinu” je dinamičan roman o porodičnim tajnama, o iskrenosti unutar porodice, o suočavanju sa grijehovima iz prošlosti. M. Kajganić
Ekumenizam u Vinkovcima
Đaci upoznaju pravoslavlje
Učenici sedmih razreda Osnovne škole “Ivan Mažuranić” iz Vinkovaca posjetili su 9. juna pravoslavnu crkvu Silaska Svetog Duha u Vinkovcima. Njihovu vjeroučiteljicu Anu Volf i tri grupe po 25 đaka pozdravio je vinkovački paroh, protojerej Predrag Azap, koji im je zaželio dobrodošlicu i upoznao ih sa istorijatom svetog hrama. Prota Azap odgovarao je učenicima na pitanja vezana za paljenje svijeća u pravoslavnim crkvama, poštivanju pravoslavnih ikona i korištenju brojanice i molitava.
– Otvorenost prema drugima vjerama, upoznavanje u duhu ekumenizma svih hrišćanskih crkava i dijalog sa drugim religijama sastavni su dio katoličkog vjeronauka u školama, pa smo u tom duhu željeli da se djeca naše škole upoznaju sa Srpskom pravoslavnom crkvom i pravoslavljem u našem gradu – rekla je vjeroučiteljica Ana Volf. Na kraju su učenici zajedno sa vjeroučiteljicom i protojerejem Predragom Azapom izmolili “Očenaš” na srpskom jeziku.
(Info-služba Eparhije OSPiB)
Kokoćak i Gornja Pištana s nestrpljenjem očekuju struju
Uskoro priključivanje domaćinstava
Mještani nekoliko sela na području općina Voćin i Čačinci te grada Orahovice, skoro svi srpski povratnici, već godinama žive bez struje, jer Hrvatska elektroprivreda nikako da obnovi elektro-mrežu. Stanje je posebno kritično u Kokoćaku i Gornjoj Pištani, na području Orahovice, u kojima je obnovljen velik broj kuća koje nikako da dobiju struju, kaže predsjednik VSNM-a Slatine Mladen Kulić, koji se i kao predsjednik županijskog SDSS-a godinama bori da struja konačno dođe u ta sela.
Kokoćak je bio u prioritetu elektrifikacije još 2006. godine, no to do danas nije učinjeno, iako su još prije dvije godine izgrađeni ulična mreža i trafostanica. Kulić dodaje da se u posljednje vrijeme radi na izgradnji visoko i niskonaponske mreže u ta dva sela.
– Smatram da HEP, distribucija Našice, kao pogon Osijeka neće, a Grad Orahovica nije za to zainteresiran, jer bi u suprotnom to pitanje već davno bilo riješeno, ističe Kulić. U jesen 2008. godine mještani, nezadovoljni što žive bez struje, uputili su pisma državnom vrhu, tadašnjem predsjedniku Stjepanu Mesiću i premijeru Ivi Sanaderu, te Klubu zastupnika SDSS-a i SNV-u. Njihovo obraćanje državnim institucijama izazvalo je burne reakcije gradskih vlasti koje su tvrdile da im se nitko nije službeno obraćao i da to pitanje nije stvar grada nego HEP-a, koji to ne može učiniti zbog sudskih sporova s trojicom vlasnika nekretnina na trasi dalekovoda.
Naime, Milanu Stanisavljeviću koji živi u Orahovici i Iliji Stanojeviću iz Gornje Pištane HEP je prilikom uređivanja trase dalekovoda prekomjernim rušenjem šume načinio štetu u drvnoj masi, za što je prvi pribavio procjenu šumarskog stručnjaka.
– Tu procjenu je HEP prepolovio i sam utvrdio visinu odštete, s čim se Milan nije složio, pa je tužio HEP za nastalu štetu, priča Kulić i dodaje da je slično bilo i sa Stanojevićem, koji je podnio prijedlog za naknadu štete.
Pitanje vlasništva i mogućnosti izgradnje dalekovoda ipak je u međuvremenu riješeno, pa su, najvećim dijelom uz zalaganje SNV-a, SDSS-a i vicepremijera Slobodana Uzelca, radovi nastavljeni i nalaze se pred dovršetkom.
Po riječima Milutina Jovanovića, potpredsjednika VSNM-a i predsjednika gradske organizacije SDSS-a u Orahovici, stupovi su usađeni i vodovi postavljeni i za visoko i za niskonaponsku mrežu.
– Sad se samo čeka da HEP najavi kad će početi priključivati domaćinstva, dajući im besplatna brojila, na što imaju pravo, kaže Jovanović.
– U Gornjoj Pištani obnovljeno je 15-ak kuća, a u selu bez struje žive svega tri porodice, od kojih jedna ima nasade malina. U Kokoćaku živi 15-ak porodica, ali zbog brojnih vikendaša moglo bi se na struju ponovo uključiti više domaćinstava, kaže Jovanović. Na području Čačinaca situacija je još gora, jer povratnika praktički nema.
– Pozitivno je što je u posljednjih pet godina provedena obnova elektro-mreže u selima Gornje Meljane, Sekulinci, Rijenci, Smude i Lisičine, rekao je Kulić.
A nakon što struja uđe i u domaćinstva u Kokoćaku i Gornjoj Pištani, i u tim će selima biti više povratnika koji će imati uslove da pokrenu neku poslovnu aktivnost. N. Jovanović