Regija stranaca

Oslobađajuća presuda za anarhističku “šestorku”

Šlag na torturu

Viši sud u Beogradu 16. juna oslobodio je svih optužbi šestoro anarhista koji su prvo pohapšeni i utamničeni pod optužbom za međunarodni terorizam, jer su navodno u noći između 24. i 25. avgusta bacili molotovljev koktel na ambasadu Grčke, da bi zatim optužnica bila preinačena u izazivanje opšte opasnosti. Reklo bi se sasvim očekivano i sasvim opravdano. Još samo kad bi mogli da izbrišu iz sećanja protekli period tokom kojeg su u zatvoru proveli čak šest meseci. Nepravedno optuženi anarhisti neće se zadovoljiti samo time što su konačno na slobodi. Oni žele punu satisfakciju u vidu odštete. 

Podsetimo se, svega koji dan nakon što je šestorka puštena da se brani sa slobode, što je najavljivalo preinaku optužnice sa međunarodno-terorističke u neku benigniju, Ratibor Trivunac, najeksponiraniji član “šestorke”, u razgovoru za “Novosti” najavio je da će pravdu potražiti u Strazburu. Računao je da će do preinake optužnice doći, odnosno da će ih prekršajno goniti eventualno zbog remećenja javnog reda i mira, zbog čega bi možda mogli dobiti po dva meseca robije. Ono što tada nije očekivao desilo se baš protekle nedelje.

– Osnov za oslobađajuću presudu je zakonski, a ne politički. Nije dokazano da su optuženi izvršili krivično delo koje im se stavlja na teret – rekao je sudija Dragomir Gerasimović u kratkom obrazloženju presude.

Svesni moguće štete, ukoliko slučaj dospe do Strazbura, kreatori ovog slučaja odustali su u nadi da šteta još nije načinjena, a i ako jeste, manje će odjeknuti zatvorena u domaće okvire.

– Moraće da nam isplate odštetu za šest meseci pakla. Pokrenućemo masovne sudske procese protiv svih koji su nas držali u zatvoru, svih članova sudskih veća koji su to kvalifikovali kao međunarodni terorizam, iako je bilo jasno da o tome nema reči, pa do istražnog sudije koji je kvalifikovao delo – rekao je po izricanju oslobađajuće presude Ratibor Trivunac. Nezvanično, već se spominje cifra od nekih deset miliona dinara (100 hiljada evra), koliko bi budžet Srbije mogao biti olakšan ukoliko dođe do dogovorne odštete. Ukoliko, međutim, sve bude išlo sudskim tokom, to bi moglo koštati i više.

U međuvremenu Trivunac najavljuje objavljivanje knjige u kojoj će se naći sva dokumenta sa ovog jedinstvenog suđenja koja će dokazati da je ovde zapravo reč o političkom procesu u čijem epicentru se nalazi sam republički tužilac Slobodan Radovanović. D. Kožul

Obnova i izgradnja autokefalnosti Crnogorske pravoslavne crkve

Crnogorska pravoslavna crkva i dalje “takozvana”

Obnovu autokefalnosti CPC-a mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović uslovio je povratkom kraljevine i prihvatanjem pravoslavlja kao državne religije

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije Radović priznao je činjenicu da je crnogorska mitropolija bila autokefalna početkom 20. stoljeća, čime je ublažio stavove po tom pitanju oko kojeg se pristalice dvije crkve sukobljavaju preko 15 godina.

– Sve može uz pomoć Boga da bude riješeno, ali saglasno potrebama crkve, vjekovnom predanju crkve i saglasno njenom ustrojstvu – precizirao je Amfilohije.

Kako su prenijeli crnogorski mediji, mitropolit Amfilohije je sa skupa Međunarodnog fonda pravoslavnih naroda u Budvi kazao da pitanje autokefalnosti “nije strano pravoslavlju”.

– Sve može biti riješeno uz Božju pomoć, ali samo saglasno potrebama crkve, nikako države – rekao je Amfilohije, reagujući na nedavnu izjavu crnogorskog premijera Mila Đukanovića da će biti obnovljena autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve (CPC). Mitropolit je dalje objasnio da “kada bi bilo riječi o povratku autokefalnosti, onda bi to bila autokefalnost Cetinjsko-primorske mitropolije, a ne takozvane CPC”. On je obnovu autokefalnosti CPC-a uslovio povratkom kraljevine u Crnu Goru i prihvatanjem pravoslavlja kao državne religije.

Amfilohije je pomenuo i to da je u novije vrijeme pokrenuto pitanje Albanske pravoslavne crkve, koja je postala autokefalna 1937. godine, da su češka i slovačka crkva tek nedavno potvrđene kao autokefalne, a poljska poslije Drugog svjetskog rata.

– Dakle, kad obnovimo kraljevinu, neka mitropolija bude državna religija. Onda možemo da razgovaramo o autokefaliji, koja je, ruku na srce, toliko premijer ima pravo, početkom 20. vijeka slovila kao autokefalna, milošću i voljom Nikole Petrovića. Nikada ona ni od koga nije tražila autokefalnost kao što to biva u pravoslavnoj crkvi kroz vjekove – zaključio je Amfilohije.

Premijer Crne Gore Milo Đukanović je nedavno, u intervjuu Radiju Crne Gore, izjavio kako treba biti istrajan i strpljiv u naporima da se obnovi autokefalnost Crnogorske pravoslavne crkve, ali da to nije posao države. Đukanović je kazao da je CPC nepravedno ukinuta autokefalnost i da će joj to pravo biti obnovljeno. On je tom prilikom dodao da ne spori autokefalnost Srpske pravoslavne crkve, ali smatra da je jednako legitimno obnavljanje Crnogorske pravoslavne crkve koje proističe iz ustavnog prava na ispoljavanje vjere i slobodu vjerskog izražavanja.

Mitropolit CPC-a Mihailo je, takođe reagujući na Đukanovićevu izjavu, pozvao crnogorsku vlast da obnovi CPC, jer je to dio kulturnog nasljeđa Crne Gore. On je povodom devedesete godišnjice ukidanja autokefalnosti CPC-a, kazao da ta crkva “nema infrastrukturu” za obnovu, ali da ima “nešto što se ne može pobijediti, a to je beskrajna ljubav prema domovini”.

Preko 15 godina u Crnoj Gori paralelno djeluju mitropolija Srpske pravoslavne crkve i obnovljena Crnogorska pravoslavna crkva. Crnogorska policija godinama je imala pune ruke posla razdvajajući pristalice dvije crkve tokom svih vjerskih svetkovina i obreda obilježavanih širom Crna Gore, a zabilježeni su i brojni incidenti. Od samog nastanka problema prevladava mišljenje da je pitanje autokefalnosti CPC-a i djelovanja SPC-a u Crnoj Gori političko, a ne vjersko pitanje. Povremeni sukobi i incidenti dešavaju se i danas, a u posljednje vrijeme najčešći su u selima i crkvama u okolini Cetinja.

Iva Klisić