Tuži državu, ali to ćeš debelo platiti
Pravo na obeštećenje ostvario je vrlo mali broj članova porodica žrtava ratnih zločina. Prva prepreka za dobivanje odštete je sporo procesuiranje ratnih zločina, jer je od 703 ratna zločina prijavljena Državnom odvjetništvu (DORH) oko 400 njih tek u predistražnoj fazi postupka. Druga su prepreka neadekvatna zakonska rješenja usmjerena na zaštitu interesa državnog proračuna, a ne na obeštećenje svih žrtava.
Tino Bego, pravni suradnik Documente, kaže da tužbene zahtjeve za naknadu nematerijalne štete, za štetu izazvanu aktima terora i drugim nasiljem, sudovi uglavnom odbijaju pod obrazloženjima zastare ili ratne štete za koju država Hrvatska nije odgovorna.
– Još je gore što Hrvatska na osnovu pravomoćnih presuda pokreće ovršne postupke i iz primanja oštećenih starijih osoba s malim mirovinama svaki mjesec naplaćuje troškove postupka – kaže Bego. Podsjeća na slučaj Marice Šeatović iz Novske, čiji je suprug Mihajlo Šeatović kao nenaoružani civil ubijen u novembru 1991.
Slučaj Mileusnić
– Ona je podnijela ustavnu tužbu protiv rješenja Vojnog suda u Zagrebu iz 1992. kojim je temeljem Zakona o oprostu obustavljen kazneni postupak protiv počinitelja ubojstva njezina supruga. Uz to je pred Općinskim sudom u Novskoj podnijela tužbu za naknadu nematerijalne štete protiv Hrvatske na ime duševnih boli zbog smrti supruga. Tužbeni je zahtjev odbijen u cijelosti zbog zastare te joj je naloženo plaćanje troškova sudskog postupka u iznosu od deset hiljada kuna – ističe Bego.
Ukazuje i na primjer Petra Mileusnića koji je tužio Hrvatsku zbog gubitka kćeri i supruge, Vere i Goranke Mileusnić, koje su ubijene u decembru 1991. Mileusniću je Općinski sud u Novskoj odbio tužbeni zahtjev zbog zastare uz naknadu troškova parničnog postupka.
– Županijski sud u Sisku odbio je Mileusnićevu žalbu kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu – kaže Bego – a Vrhovni sud odbio je reviziju kao neosnovanu. Mileusniću Hrvatska od niske mirovine još i danas skida troškove parničnog postupka u ukupnom iznosu od 20.500 kuna. Kako je Ustavni sud odbio ustavnu tužbu, Mileusnić je podnio i tužbu Evropskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Bego nema najpovoljnije mišljenje o odluci Vlade iz maja 2009. po kojoj su otpisani troškovi suđenja koje su morali platiti podnosioci zahtjeva za odštetu u slučaju sudskog odbijanja. Navedenom odlukom Vlade ovlaštena su nadležna državna odvjetništva da radi naplate tražbina ne pokreću ovršne postupke, a u pokrenutim ovršnim postupcima povuku podneseni prijedlog za ovrhu. Ne zna se točan broj ljudi koji su trebali platiti troškove postupka, kao i koliki je bio njihov iznos. Ministarstvo pravosuđa i DORH još nemaju točne podatke, iako ih navedena odluka na to obvezuje. Stoga Bego smatra da se radi samo o prividnom pokušaju rješenja problema naplate troškova postupka od oštećenih.
Naplata troškova od obitelji žrtava
Stav obrazlaže time što odlukom o otpisu tražbina nisu obuhvaćeni tužitelji koji su tužbeni zahtjev podnijeli sudovima nakon 1996. godine, a takvih ima najviše.
– Osim toga, za parnice koje su u tijeku izvršit će se otpis troškova samo onim tužiteljima koji povuku tužbu protiv Hrvatske. Time se zapravo tužitelji potiču na odustajanje od sudskog ostvarenja svojih prava, budući da su uglavnom osobe u mirovini i slabog imovnog stanja. Na taj se način već poremećeni odnos između zaštite prava pojedinca i ostvarenja javnih i općih interesa zajednice ovom “ucjenom” Vlade još više narušava – ističe Bego.
Od ukupnog dosuđenog iznosa troškova od 4.824.885 kuna, kako u 229 pravomoćno okončanih postupaka bez ovrhe tako i u 69 ovršnih postupaka, temeljem odluke Vlade otpisano je više od 3.723.000 kuna, izvodi računicu voditeljica Documente Vesna Teršelič.
– Dakle, Hrvatska potražuje nešto više od milion kuna i sramotno je što dio tih sredstava očekuje i od obitelji žrtava ratnih zločina, čiju patnju dosad ni na koji način nije priznala. Sigurno je da je to iznos bez kojeg se može, čak i u vrijeme recesije. Šteta koju Hrvatska trpi, jer za sada nije spremna otpisati parnične troškove niti traži zakonsko rješenje za reparacije za sve žrtve rata, sigurno je puno veća – zaključuje Vesna Teršelič.