Vijesti

Upotreba i zloupotreba osobnih podataka

Koja oibancija!

Pitanje zloupotrebe OIB-a aktualizira obavezna registracija prepaid korisnika mobilne telefonije

Osobni identifikacijski broj, skraćeno OIB, koji se u Hrvatskoj obavezno i u potpunosti primjenjuje od januara ove godine, sadrži više osnovnih podataka o nekoj osobi. OIB nas, kažu u Poreznoj upravi, mogu zatražiti tijela državne uprave, tijela javne vlasti i još neki zakonom predviđeni korisnici. Preko OIB-a mogu vidjeti čime se bavimo, kako i koliko zarađujemo, što imamo, otkuda nam dolaze prihodi, kamo nam idu rashodi i jesmo li platili porez. Poreznici tvrde da ćemo se tako najlakše riješiti kriminala, rada na crno i sive ekonomije.

Premda je zakon o OIB-u relativno dobar, a namjere s kojima je uveden pametne i poštene, nigdje nije jasno i nedvosmisleno propisano kome, kada, kako i gdje građani mogu – i moraju! – dati svoj OIB. Naravno, to otvara vrata cijelom nizu mogućih zloupotreba: OIB bi se na kraju mogao pretvoriti u svoju suprotnost, koja će zapravo dati krila kriminalu i korupciji. Ako najpovjerljivije informacije lako procure iz najviših vrhova vlasti, zašto ne bi i iz neke državne agencije, banke, osiguravajućeg društva, tijela javne vlasti ili bilo koje druge ustanove koja ima pristup našem OIB-u? Naši osobni i povjerljivi podaci ionako svakog dana “šeću” od jedne do druge baze podataka, kojih je sve više. Usput rečeno, zakonska sankcija za zloupotrebu OIB-a je 40 hiljada kuna, što baš i nije neka cijena za povredu nečije privatnosti.

Pitanje zloupotrebe OIB-a aktualizira i obavezna registracija prepaid korisnika mobilne telefonije: hrvatske tajne službe, točnije Operativno-tehnički centar za nadzor telekomunikacija (OTC), za razliku od susjednih zemalja i Evropske unije, duboko vjeruje da će se na taj način riješiti kriminala. Naime, moći će lakše prisluškivati i pratiti sve kriminalce, ali uz njih i sve građane koji imaju prepaid SIM karticu. Osim što je pravno problematična, registracija prepaid korisnika ekonomski je upitna, bar za telekom-operatere – samo u T-HT-u  predviđaju da će uvođenjem tih mjera izgubiti deset posto od postojećih 1,8 milijuna prepaid korisnika. Još gora sudbina čeka brojne kioske i male trgovce koji prodaju bonove za mobitele.

Zato T-HT ovih dana zove prepaid korisnike i traži ih OIB, iako Zakon o OIB-u kaže nešto drugo. Ali, ako ne postupite kako T-HT kaže, gubite broj i vezu, smjesta i bez pogovora. Kad smo pokušali na besplatnom telefonu Porezne uprave doznati detalje o tome tko nas sve može tražiti OIB, nismo dobili jasan odgovor. Isto kao što nam u THT-a nisu znali reći zašto od građana traže OIB – putem mobitela! Ni odgovor Sanje Vuk iz Agencije za zaštitu osobnih podataka u HTV-ovom “Potrošačkom kodu” nije bio puno jasniji.

Što je tu je: izgleda da svi smo, unaprijed i bez dokaza, postali potencijalni kriminalci, koji se – ako se ne žele registrirati – mogu odmah oprostiti od blagodati prepaid telefonije. M. Cimeša

Vreli početak kampanje za dopunske izbore

Puške u soške, gospodo

Kampanja za dopunske izbore, koji očito ne interesuju nikog drugog osim nacionalne manjine, i to uglavnom Srbe, nije zapravo ni počela a atmosfera se već užarila. Razni dežurni higijeničari i brojači krvnih zrnaca htjeli bi da se zakon primjenjuje ako baš mora, ali tako da se manjinama ne da baš sve što u njemu piše. Jer kada se zakon primjenjuje, onda se manjine “drznu” da same postave svoje kandidate, bez prethodne saglasnosti tih moralnih higijeničara.

U verbalnim napadima prvi je naletio kolega Mladen Kulić, kandidat za zamjenika gradonačelnika Slatine. Sve je počelo neuvjerljivim i očito naručenim tekstom na portalu Virovitica.net, pod naslovom “Pripadnik Papučkog odreda kandidat za zamjenika gradonačelnika”. Autor se tu obrušava na Kulića, naravno bez argumenata. To što je Mladen Kulić slobodan čovjek i građanin ove zemlje, pa eto koristi ustavno pravo da bira i bude biran, autora to ne zanima. Nastavljeno je zajedničkim priopćenjem udruga proisteklih iz Domovinskog rata Slatine, u kojem se zapravo poziva na javni linč Mladena Kulića. Optužuje ga se, opet bez konkretnih dokaza, a po principu “Srbin je – četnik je”! Naravno, istu je stvar objavio virovitički portal koji, recimo i to, nije našao slobodan prostor da objavi i reagovanje Kulićeve stranke na stvaranje atmosfere linča.

U demokratski uređenoj državi postoje instance nadležne za istrage i vođenje sudskog postupka, a to nikako nije uloga nevladinog sektora, taman on proistekao iz Domovinskog rata. Ratnicima i stradalnicima čast, penzije i privilegije, tako je to i u zapadnim demokratijama. U nas, međutim, pojedini bi društveni sektori htjeli biti moralna i svaka druga vertikala, visočija čak i od same države. Štaviše, taj bi sektor rado bio i tužilac i isljednik i sudija. Gospodo, ne može, jer i sami ste se borili za pravno uređenu državu pa, budimo iskreni, i pobijedili one koji su mislili drugačije. Međutim, zaboravljate da u pravno uređenoj zemlji norme i regule moraju važiti za sve jednako. A one kažu da je Kulić građanin ove države.

Nažalost, taj slučaj nije jedini, a kampanje tek što je počela. Na drugom kraju države, za Opštinu Zemunik Donji, uredno je predana kandidatura Dragana Daničića za mjesto zamjenika opštinskog načelnika. Uredno ju je, i to kao jedinu, zaprimila opštinska izborna komisija. Pet dana nakon predane kandidature opet se javljaju brojači krvnih zrnaca. Ovaj put ne iz neke udruge, već iz Hrvatske stranke prava. Iako ne učestvuju na izborima, traže od komisije, a ova im dozvoljava – eto, “naši smo” – da vrše kontrolu potpisa podrške Daničićevoj kandidaturi. Čak i zaokružuju, samo njima znanim isljedničkim metodama, sporna imena. Umjesto da odbije takav zahtjev, izborna komisija naređuje Daničiću da idući dan u osam sati dovede spornih dvadeset potpisnika kandidature ili će mu je poništiti. Možda gospoda traže određenu kilažu, boju kose, sposobnost verbalnog izražavanja, trku na sto metara, pjevanje opernih arija ili ko zna šta još?

Do kojih se granica ide u demokratski uređenoj državi, koja samo što nije uplovila u evropsku familiju, govori i činjenica da je u istoj opštini vijećnička većina najavila ostavku i vanredne izbore, jer neće da sjede sa “dva četnika”, budući da su izbori raspisani i za dva vijećnika srpske nacionalne manjine.

Simptomatično je da svi higijeničari jesu za poštivanje manjinskog zakona, ali muči ih što ne mogu sami predlagati kandidate i što na izbore ne mogu izaći samo “njihovi Srbi”, već svi upisani u biračke spiskove. Bi oni, al’ da je po nji’ovome!

Boro Rkman

Velik odaziv građana i institucija

Porodici Oluić ipak stiže pomoć

U prošlom broju “Novosti” donijeli smo priču o sudbini Vesne Oluić i njeno dvoje djece, osmogodišnje Vasilije i šestogodišnjeg Marinka, iz Bilišana. Prošle godine na pragu kuće, od posljedica infarkta, umro je Vesnin suprug Vinko, zbog kojeg se bila doselila iz Valjeva. Njegova smrt dovela je malu porodicu na rub egzistencije, jer Vesna nema hrvatsko državljanstvo, tako da ona i djeca žive od tisuću i pol kuna socijalne pomoći, od čega 400 kuna daje za zdravstveno osiguranje.

Okrutnost državne administracije, koja joj je odgovorila da će zahtjev za stambeno zbrinjavanje, dječji doplatak i zaposlenje dobiti tek za dvije i pol godine, kada ispuni uvjete za domovnicu, dirnula je mnoge. Prilog o njima prikazan je i u emisiji “Hrvatska uživo” na HRT-u. Zahvaljujemo se, ovim putem, svim čitateljima koji su uplatili novac na žiro-račun Vesne Oluić, jer je između podmirivanja dugova i režija i hranjenja djece Vesna birala ovo zadnje. Zahvaljujemo se i UNHCR-u koji je obećao pomoći obitelji, kao i Tatjani Katkić-Stanić, ravnateljici Uprave za socijalnu skrb pri Ministarstvu rada i socijalne skrbi, koja se javila nakon objavljivanja priče i obećala pomoći Vesni da državljanstvo dobije što prije. Obećala je i da će pokušati oprostiti dio dugovanja obitelji Oluić prema državi i naglasila kako su, gle čuda, službenici u uredima za socijalnu skrb u Zadru, koji su Vesni rekli kako državljanstvo treba čekati još dvije i pol godine, itekako bili svjesni činjenice da se nesretnoj ženi može pomoći puno prije. Reagirao je i Ured potpredsjednika Vlade Slobodana Uzelca, koji je ispravio informaciju iz prošlog broja, u kojem smo napisali da iz tog Ureda, unatoč obećanjima, nije stigla nikakva pomoć. Naime, iz tog je Ureda prošle godine pokrenuta inicijativa, nakon koje je Oluićima oprošten dug koji su imali prema HEP-u. Račun je podmirilo obrovačko gradsko vijeće, kako smo mi i objavili, ali nismo znali da do toga ne bi došlo da nije bilo intervencije iz Ureda. Osim toga, Vesna će uskoro, tvrde u Uredu potpredsjednika Vlade, dobiti i posao u lokalnoj šumariji, čime će s njenih pleća biti uklonjen veliki uteg.

No, posebno nas je dirnuo imejl koji je HRT-u uputila jedna zagrebačka mama, koja je malu Vasiliju pozvala u posjetu. Radi se o Marijani Klišanin koja piše: “Željela bih ugostiti djevojčicu gospođe Oluić ovdje u Zagrebu, u svom domu. Inače radim kao odgojiteljica u jednom dječjem vrtiću i imam kćer u prvom razredu osnovne škole, Laru, dakle skoro vršnjakinju. To je stvarno najmanje što mogu učiniti kako bih djevojčici bar malo približila Zagreb i njenu želju da u njemu živi.”

Ukoliko se i sami želite priključiti akciji pomoći porodici Oluić, možete to napraviti uplatom na tekući račun Vesne Oluić: 2407000-3605236222, OTP banka d.d. Zadar.

Ne zaboravite, njima je svaka pomoć dobrodošla! S. Kosanović

REKOM-ova kampanja suosjećanja i solidarnosti

Prvog dana juna u Zagrebu je predstavljena medijska kampanja u cilju upoznavanja javnosti s Inicijativom za osnivanje Regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u postjugoslavenskim zemljama (REKOM).

– U pitanju je jedinstvena regionalna kampanja koja ima za cilj povezati različite grupe i cjelokupnu javnost u izgradnji atmosfere suosjećanja, solidarnosti i poštovanja svih žrtava ratova na području bivše Jugoslavije – rekla je Vesna Teršelič. Kampanja uključuje plakate, letke i spotove na hrvatskom, srpskom i albanskom, a u snimanju propagandnih materijala učestvovali su brojni građani, bilo da su preživjeli strahote rata, bilo da je riječ o mladima. Prisutnim nevladinim aktivistima i novinarima obratili su se Mirko Kovačić, koji je nakon pada Vukovara bio u logoru Stajićevo, i Marica Šeatović iz Novske, kojoj su hrvatski vojnici krajem 1991. ubili muža i koja 20 godina vodi pravnu borbu za kažnjavanje ubojica. N. J.