Vijesti

Burna rasprava o izmjenama Ustavnog zakona – Vesna Pusić zabrinuta zbog „mijenjanja arhitekture države“

SVN-u poseban status, ZVO stopiran

Istovremeno s ranije usuglašenim promjenama Ustava, Sabor je u srijedu po hitnom postupku usvojio i prijedlog izmjena Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, koji je izazvao burnu raspravu u Saboru, budući da su se zastupnici najjačih opozicijskih stranaka, SDP-a i HNS-a, usprotivili unošenju zakonskog stavka po kojem Zajedničko vijeće općina (ZVO) dobiva status pravne osobe. Na koncu je Ustavni zakon usvojen bez te odredbe, s dogovorom da se za nju uskoro pronađe drukčije rješenje.

Kako su „Novosti“ već najavljivale, izmjenama Ustavnog zakona uvodi se novi izborni model za manjine i ističe novi pravni status Srpskog narodnog vijeća, koje je do sada funkcioniralo kao udruga, a za koje se sada i propisuje da djeluje kao Koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine za područje Republike Hrvatske, čime je njegov položaj dodatno osnažen. Te je izmjene opozicija bila spremna prihvatiti, no odbila je namjeru da jednak tretman u Ustavnom zakonu dobije i ZVO, osnovan na temelju Erdutskog sporazuma iz 1995., kojim je završen rat i započeo proces mirne reintegracije. ZVO čine srpski vijećnici izabrani na lokalnim izborima na području Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije, a ima status udruge koja kao savjetodavno tijelo usklađuje interese srpske etničke zajednice, prati problematiku provođenja prosvjetne i kulturne autonomije na tom prostoru te poduzima inicijative prema institucijama vlasti. Dogovor između HDZ-a i manjina, po kojem je i ZVO trebao biti spomenut u Ustavnom zakonu, predsjednica kluba HNS-a Vesna Pusić čak je nazvala “mijenjanjem arhitekture države”. Iako je zastupnicima manjina Miloradu Pupovcu i Furiju Radinu, koji su branili prijedlog izmjena, potporu pružio i IDS, HDZ je na koncu pristao na amandman Vesne Pusić, kojim je taj stavak izbačen iz izmjena Ustavnog zakona.

Po novom izbornom modelu, koji donosi izmijenjeni Ustavni zakon, srpskoj manjini od sada će se jamčiti najmanje tri saborska zastupnika, umjesto sadašnje odredbe koja predviđa najmanje jednog, a najviše tri. Zastupnici srpske manjine birat će se temeljem općeg biračkog prava, što znači da će srpske liste biti istaknute zajedno s ostalim političkim strankama u svim izbornim jedinicama, pa postoji mogućnost da u Sabor uđe i više od troje zastupnika. Ukidanje dosadašnje prakse glasanja u posebnoj izbornoj jedinici ujedno znači i da se građani srpske nacionalnosti na biralištima više neće morati izjašnjavati kao pripadnici manjine da bi dobili mogućnost glasanja za srpske liste. Za ostale manjine, koje imaju udio manji od 1,5 posto u stanovništvu, uvodi se tzv. dopunsko pravo glasa, odnosno jamči im se posebno biračko pravo temeljem kojeg imaju na najmanje pet zastupnika u Saboru i pritom ne gube opće biračko pravo, što je do sada bio slučaj.

Nikola Bajto

Identificirano 19 žrtava rata

Na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku Medicinskog fakulteta u Zagrebu, 16. juna provedena je identifikacija posmrtnih ostataka 19 žrtava stradalih tokom rata. Identifikaciji su prisustvovali vicepremijer Slobodan Uzelac, ministar branitelja, obitelj i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić, predstavnici komisija za nestala lica Srbije i BiH, konzul Srbije u Zagrebu Davor Trkulja, te predstavnici Međunarodnog komiteta Crvenog krsta i Međunarodne komisije za traženje nestalih. Osim rodbine žrtava koja živi na području Hrvatske, na identifikaciju su stigli jedna porodica koja sada živi u BiH, kao i autobus s rodbinom žrtava iz Srbije.

– Ovdje sam došao iz dva razloga, da izrazim pijetet žrtvama i njihovim porodicama i da dam podršku ljudima koji rade na identifikaciji – rekao je Uzelac i naglasio da je to nova prilika da se identificiraju žrtve iz 1995. godine. Ističući da Vlada prati i financira taj proces, Uzelac je naglasio da će podrška Vlade i dalje biti apsolutna.

– Za nas taj posao neće biti završen sve dok ne riješimo sudbinu i posljednjeg nestalog građanina Hrvatske – rekao je ministar Ivić.

Po riječima pukovnika Ivan Grujića, šefa Vladine Komisije za nestale, na identifikaciju je pozvana rodbina 22 žrtava nađenih u zajedničkim grobnicama i grobištima u Dvoru, Petrinji i Kninu.

– Među tom populacijom su i posmrtni ostaci žrtava nađenih u masovnim grobnicama između 1991. i 1995. na području tada okupiranih područja, kao i u onima na teritoriji BiH, a građani su Hrvatske. To je vrlo široka populacija u odnosu na mjesto pronalaska i stradavanja – rekao je Grujić, koji nije ulazio u detalje koliko je među žrtvama žena i civila.

– Danas su identificirane i neke žrtve koje su prošle jeseni ekshumirane s groblja u Dvoru. To je ono što sam više puta govorio: bitno je stvoriti uvjete za identifikaciju. Povećana dinamika identifikacija otvara prostor za nove ekshumacije koje su pred nama – rekao je Grujić i naglasio da je “riješeno preko 70 posto slučajeva stradalih 1995. godine”. Za juli je najavio identifikaciju još 20 žrtava. N. Jovanović

Društvo arhitekata Dubrovnika protiv projekta na Srđu bez provedenog natječaja

Dubrovački GUP uopće ne traži natječaj za Srđ

Društvo arhitekata Dubrovnika uputilo je prošlog tjedna Gradu Dubrovniku dopis u kojem traži provođenje urbanističkog natječaja za projekt golf igrališta s turističkim naseljima na platou Srđ, u koji izraelski investitor Aaron Frenkel navodno namjerava uložiti 6,5 milijardi kuna. U dopisu, koji “Novosti” imaju u posjedu, arhitekti iznose svoje nezadovoljstvo nizom nedostataka u postojećem Nacrtu urbanističkog plana uređenja “Sportsko-rekreacijskog centra s golf igralištem i turističkim naseljem Bosanka sjever i Bosanka jug”, koji je izradio Urbanistički institut Hrvatske. Iako dubrovački arhitekti načelno podržavaju širenje grada na Srđ, po njihovom mišljenju, postojeći Nacrt otvara prostor za netransparentnost cjelokupnog projekta i planerskih namjera na prostoru Srđa.

– Plato Srđa od izuzetne je važnosti za razvoj Dubrovnika i zato je to gradski projekt, a optimalna urbanistička i arhitektonska rješenja mogu se dobiti isključivo natječajem, koji valorizira više rješenja i odabire najbolje. Tako se i javna sredstva troše na kvalitetne poduhvate – kaže predsjednica Društva Marija Kojaković, koja kao pozitivan primjer ističe Zagreb, gdje je za svaki važniji projekt obavezna provedba natječaja. Slično je i u Splitu, čijim je GUP-om propisano da se na svakoj iole važnijoj gradskoj lokaciji, bez obzira je li riječ o javnom ili privatnom investitoru, nalaže provedba natječaja. No, kako dodaje predsjednica Društva, dubrovački GUP ne propisuje obavezu natječaja za Srđ, bez obzira na njegovu golemu površinu od 310 hektara. Također, Grad Dubrovnik nikada nije usvojio ni jednu primjedbu Društva o potrebi raspisivanja natječaja ni u nizu ranijih projekata.

Takva urbanistička politika dubrovačke vlasti, koju je u prethodnom razdoblju vodila HDZ-ova Dubravka Šuica, tim je više začuđujuća što se radi o gradu izvanredne graditeljske baštine, čija je jezgra pod zaštitom UNESCO-a, a ostaje za vidjeti kako će se prema prijedlogu Društva postaviti novi gradonačelnik Andro Vlahušić.

Projekt na Srđu, kojem je vlada bivšeg premijera Ive Sanadera dala status nacionalnog interesa, prema planovima investitora predviđa dva golf terena, golf akademiju i luksuzno turističko naselje. Uz to je u nedostajuću infrastrukturu potrebno uložiti oko 640 milijuna kuna, a za sada je nejasno koliko će od toga uložiti investitori, a koliko Grad.

Kao glavni problem urbanističkog plana Društvo izdvaja činjenicu da on nije naveo koji je to gradski, a koji privatni prostor u javno-privatnom projektu Srđa. Nacrt tek govori o sistemu tvrđava u javno-privatnom prostoru, a ne govori ni što će se graditi ni kako, pa tako za sada samo naziv projekta upućuje na budući golf centar. Struka strahuje i od apartmanizacije, budući da se podaci iz Nacrta i postojećeg GUP-a razlikuju za čak 3.000 postelja. Koliko su investitori i Grad ozbiljno pristupili dijalogu sa strukom i građanima, najbolje pokazuje izostanak stručnjaka za vodoopskrbu i otpadne vode s nedavno provedene rasprave o Nacrtu, iako se zbog golfa očekuje ogromna potrošnja vode.

Gligor Radečić

Iz ličnog ugla

Petrova gora – mesto susreta generacija

Već sam u jednom svom ranijem tekstu napisao da se Srbi Krajišnici neće vratiti u Krajinu. Nema nikakvih pretpostavki za održivi povratak, a protok vremena čini prepreke sve većim i većim. Pojedinačni slučajevi povratka starijih, koji se vraćaju ne da bi živeli, već da bi umrli u zavičaju, izuzetak su koji potvrđuje pravilo. Mlađi se raseliše po svetu, zavičaj njihovih predaka živi u njima kao priča, fikcija ili je jednostavno – umro. Surovo, ali takvo je ime istini.

U toj surovoj istini sadržano je hiljade pojedinačnih drama, neverovatnih sudbina, uglavnom tragičnih – kako to već biva kada se raspada jedan kolektivni identitet, iskorenjen iz svog zavičajnog prostora, usitnjen i raseljen po svetu. U novim prebivalištima nailaze na nerazumevanje: nerazumljiv je njihov humor, njihove navike, način kako doživljavaju druge, kako su solidarni, njihova posvećenost… Ipak, postoje dani kada oni osete neizdrživ zov zavičaja. To su dani zborova koji se u njihovim selima organizuju povodom crkvenih praznika ili povodom značajnijih datuma iz NOB-a, koji su bili ponos tih ljudi. Jedino tada oni se masovno vraćaju u zavičaj. Mesto zborovanja oni doživljavaju kao mitsko mesto susretanja kumova, rođaka, devojaka, momaka, prijatelja, kolega i dr. Na tim mestima začele se neke prve ljubavi, u kolima se nadpevavalo i nadigravalo sa komšijskim selima, pokazivalo se i merilo, ugovarali brakovi i poslovi, pokazivala se poniznost i nesebičnost… Na tim mestima njihovi su preci slavili život. Oni se toga sećaju sa mnogo emocija. Susreću se kumovi iz Norveške i Australije, posle toliko godina prepoznaju se školski drugovi, komšije, rođaci… Mnogo se popije, a kada se popije zaigra se gorštačko kolo, zapeva ojkača… Ipak, najviše se plače. Zato neki dođu samo jedanput. Previše boli.

Na tim susretima ima nadrealnih slika. Tako su na jedno zborište sin i otac došli iz Australije. Otac malo popio pa zaigrao kolo, sav se predao ojkači, a sin ga gleda sa zaprepaštenjem. Prevalio je toliko kilometara da bi u ovoj nedođiji otkrio oca kao nepoznanicu. Na ne baš tečnom srpskom pokušava, u komunikaciji sa novoupoznatim rođakom vršnjakom, otkriti motive obrednog ponašanja stričeva, ujaka i očeva.

Uglavnom, malo ko pokazuje interes za te ljude. Možda će to promeniti nedavno uređenje jednog zborišta u organizaciji SNV-a. Motiv te manifestacije je podsetiti državu da bi trebala obnoviti jedan antifašistički spomenik – Petrova gora mogla bi prerasti u glavno zborište, mesto susreta generacija raseljenih. Ljudi imaju potrebu da sačuvaju sećanja, da ih ponovo uspostave kao dio izgubljenog integriteta i identiteta.

Milan Trbojević