Brazilska ljubavna bolest

− Kako si mi, Emro, otkad se nismo vidjeli?!

− Nijesam ti dobro. Da ti precizno reknem, bio jesam dobro, ama vrlo dobro, i odličan sam bio. Sve do juče. A od juče ne valjam za ništa.

− A šta te to od juče muči, Emro, te ne valjaš?

− Vala pritisak. Sto devedeset pet sa sto petnaest. Sa tendencijom pogoršanja u naredne dane.

− A znaš li mu razlog, Emro, tome pritisku visokome i njegovu pogoršanju?

− Ada znam, vala: sekiracija!

− A šta te to nasekiralo, te ti toliko pritislo na tlak?

− Sekira me Brazil!

− E, bogami, onda je tvoja sekiracija velika.

− Pa naravno da je velika. Nije šala Brazil.

− Osam i po kvadratnih kilometara prostora i sto devedeset miliona duša s jedne strane, a ti sam s druge.

− A nije baš kako veliš, ne sekiraju mene svi ti kvadratni kilometri i svi ti milioni. Mene sekira Dunga i onih jedanaest što juče izgubiše od Holandije.

− Razumijem te skroz. No to nije obična sekiracija, ako ti krvni tlak ide uvis toliko. Tu su složenija posla.

− Ada pa znam da su složenija posla. Ja, bre, nijesam običan navijač. Nijesam ti ja ka ovi novi navijači što su navijači zanatom, znaš onaj Manolo iz Španije, on je po zanimanju navijač, i neka je, no ja sam druga ruda: ja Brazila volim odavde i ta ljubav me dovela dovde.

− I tu te, Emro, razumijem. No ako te ljubav dovela do u bolest, onda se ta bolest ljubavlju i liječi.

− Kako to misliš?

− Tako kako si čuo. A potvrda za to imam podosta, no da ti reknem dvije. Jedna je davnašnja, iz stare Grčke, a druga je od ovoga proljeća i, da ne povjeruješ, iz Brazila je ta potvrda. E ti sad izaberi koju da ti prvu reknem.

− Hajde najprije tu brazilsku.

− Čuj, ministar zdravlja Brazila izjavio je, prije tri mjeseca, da bi narod brazilski morao češće da vodi ljubav, jerbo vođenje ljubavi snižava krvni pritisak. A Brazilci imaju velikih muka s tlakom. Te je ministar još nadahnuto dodao kako je najbolja mjera učestalosti ljubavnog odnosa pet puta u sedmici.

− Kako se zove taj ministar?

− Zove se José Gomes Temporão.

− Taj Temporão pojma nema. Za moj slučaj seks nije rešenje.

− Otkud znaš da nije, jesi li kad pokušao?

− Pokušao nisam i neću, jer znam: kad Brazil izgubi, nema šanse da se upuštam u intimne odnose. Pauza traje duže no ramazanski post. A taj ministar je mislio na visok pritisak u svakodnevnom životu brazilskom, znaš ono soljenje hrane, inflacija, recesija, a stoposto nije mislio na hipertenziju za vrijeme svjetskog prvenstva. A to dvoje je različito kao što je različita voda s potoka od morske vode. De pređi na tu grčku potvrdu.

− Hoću, no te moram malo propitati. Znaš li ko su Telef i Ahilej?

− Ahilej znam da je onaj namćor junak grčki ispod Troje. A taj drugi, nikad čuo.

− Taj drugi je Trojanac, koga je svojim kopljem ranio Ahilej, a onda ga istim kopljem izliječio.

− Razumio. Pređi na stvar.

Moja me ranjava ljubav, te kaplje bez prestanka s rane

Suzu po suzu mi krv: nikad ne zarasta zled.

Nemoćan podnosim jade, a čak mi ni devojče jedno

Nema lekovitu vlat, kojom bi splasla mi bol.

Telef se, devojko, zovem: de budi mi veran Ahilej!

Patnji s lepote što jest samo lepota je lek.

− To ti je, elem, ta grčka potvrda. A kako se taj ministar zdravlja zove?

− Taj se ministar zove Makedonije Drugi iz Soluna, živio polovinom prvog stoljeća naše ere.

− E bogomi, ni taj nije nadležan za mene. Ada ja ne patim zbog kakve žene, ja sam specijalan slučaj, ja padam u komu zbog Brazila. To je čista ljubav, iako malo čudna, nešto kao pas koji je voleo vozove, razumiješ li. Takvih primjera nema, pa nema ni lijeka, razumiješ li? Kad Brazil izgubi, meni nije ni do čega, povučem se, izdvojen slučaj i u kući i u cio Pazar.

− Primjera ima raznih. A među njima i izdvojenih. U starih Grka i Rimljana ima zapisanih slučajeva da se foka zaljubila u ribara, da se gavran zaljubio u Venerin kip i umro od tuge zbog neuzvraćene ljubavi, da je bik skakao na Mironov bronzani kip krave. Svakakvih ljubavnih ima slučajeva. A tvoj je slučaj, po mom skromnom iskustvu i dubokom uvjerenju, jedan od lakših. Ti jesi opsjednut brazilskim umijećem igranja fudbala, i u tome, kao što dobro znaš, nisi nimalo, nikako i nipošto usamljen. Ti hoćeš da je Brazil prvak svijeta, no ti svijet kvari ono što želiš. A zapravo si razmažen: malo ti je što je Brazil bio pet puta prvak svijeta, ti bi htio da bude svaki put. Ne daš svijetu da bude svijet, ona bašta šarena. A kriješ se iza imenice “ljubav” i iza glagola “volim”.

− Sad si ga okrupnio. A zar ti to više ne voliš Brazil kao sve ove godine, kad toliko mudruješ?

− Eto šta sve tebi iz usta izlazi kad te zašarafi tlak krvni. U pogledu Brazila ništa se kod mene nije ni smanjilo ni promijenilo. No sam savladao umijeće podnošenja Brazilovih poraza bez posljedica po unutrašnje organe.

− Ja, vala, nijesam. Brazil me razbolje. No nema za tu boljku ni doktora, ni bolnice. Nema ni ambulante.

− A da ima, bila bi to bolnica da je veće na svijetu ne bi bilo. Gdje bi se našli toliki hećimi, moj Emro? A zamisli tablu na zgradi s natpisom: Institut za oboljele od brazilske boljke. Ha?

− Zamislio sam. I trebalo bi u svaku državu da ima barem po jedan takav institut.

− Pa bi onda valjalo da ti instituti imaju i mrtvačnicu, i krematorijum, i gasalhanu.

− Trebalo bi. I groblje da ima svaki. Ako neki klubovi imaju groblje navijača, što da nema groblja za one što su voljeli Brazil.

− Na primjer, tebi, kad odeš na ahiret, za pedeset godina, na nišanu bude natpis: “Ovdje leži Emro, umro od Brazila”.

− Eh, sad, za pedeset godina! Za pedeset godina neće biti živ niko od ovih što ih vidiš sad u ovoj kahvi. A nekmoli ja. Ako dočekam prvenstvo za četiri godine, puna šaka brade.

− Odosmo daleko, Emro.

− Jes vala. No rekni ti meni nešto. Sad kad nema Brazila, koje bi ti finale bilo po volji?

− Paragvaj-Urugvaj!

− Znao sam da si lud, ali nisam znao da nisi normalan.

− Urugvajci već šezdeset godina nisu bili prvaci, a Paragvajci nisu bili nikada. Sad kad nema Brazila, ja sam za Uru i Para.

− Pa da. Znaš, sumnjiv si ti meni s obzirom na Urugvaj. Ti si ufiksiran u onoga kapitena Urugvaja iz 1950. godine, onoga što je raznio Brazil na Marakani. Nijesi ti meni neki konzistentan Brazilac. Ti ne preblijediš kad izlaze Brazilci na teren, ni ne pocrveniš, ne uzme te nemir, ono da ne znaš đe ćeš. Zato je tebi krvni pritisak dobar, a ako ti kad i skoči, ti ga spuštaš po savjetu onoga ministra brazilskoga ili nekakim starogrčkim pjesmicama. Nikad tebi ona ambulanta za brazilsku ljubavnu boljes’ neće biti potrebna. A za mene je morebit kasno i da su je jutros usred Pazara otvorili.