Hard Rock i Slovenija
Hard Rock Café u Münchenu, Platzl 1, čuveno je mjesto u gradu za public viewing utakmica svjetskog prvenstva. Dvadeset metara dugačak bar, visoke stolice, pod od keramike, gore četiri točionika piva i četiri velika plosnata televizora, za one što za barom piju. Na tim televizorima igraju Slovenija i Engleska. Iza leđa onih za barom je ogroman prostor, pod od parketa, a na zidovima pet televizora. A na njima igraju Alžir i Amerika. Nas desetak što gledamo Slovence i Engleze iza leđa imamo uzdahe i stenjanje pedesetak mladih Amerikanaca i Amerikanki. Imaju i dvije vuvuzele, zvuk hrapav i diskretan, svirači očito početnici.
Poluvrijeme, golom Defoa Englezi vode, a onda se konobarica upusti sa mnom:
− Nisam nikada nikoga vidjela da navija za Sloveniju.
− Pa, evo, vidite sad.
− Slovenac ste?
− Više yok no yes.
− Turčin?
− Što Turčin?
− Pa rekli ste yok.
− Pa rekao sam i yes!
− Istina je, no Engleze, rekla bih, baš i ne volite.
− Otkud vam to, gospodična? Koji ne vole Engleze, vole Slovence, jelde?
− Znate, ima svakojakih ljudi.
− Ima, gospodična, nije da nema. No, ako dopuštate, ne sviđa mi se igra ove južnoafričke Engleske, i volio bih da ih Slovenci pošalju kući.
− Slovenci, to su ovi što su izišli iz Čehoslovačke?
− Nisu gospodična, oni su izišli iz Jugoslavije. Ako su ikako izišli.
− Kako to, ako su izišli?
− Pa sastav Slovenije je čak jugoslavenskiji neko onaj Jugoslavije, prije dvadeset godina.
− To ne znam. Prije dvadeset godina sam imala pet godina. Ne znam ni da je postojala zemlja Jugoslavija. Ovdje, u Münchenu, stalno čujem riječ Jugoslavija, jugoslavenski, a ne znam gdje je ta zemlja, to jest, gdje je bila. A šta to znači da je ekipa Slovenije jugoslavenskija od Jugoslavije nekada?
− Znači da u njoj igraju igrači po nacionalnosti Srbi, Hrvati, Crnogorci, Bošnjaci. I dakako, Slovenci. Od najbrojnijih naroda nekadašnje Jugoslavije, u ovoj današnjoj postavi nema samo Makedonaca i Albanaca.
− Sviđa mi se ovaj golman slovenački. Je li on Srbin ili Hrvat?
− On je Bosanac koji brani za Udinese. Ukus imate dobar, i Gianluigi Buffon kaže da je Handanović jedan od najboljih golmana na svjetskom prvenstvu. Bosanci su još i Dedić i Ljubijankić, Jokić je, mislim, porijeklom Crnogorac, Radosavljević i Novaković su Srbi. I tako dalje, za jugonostalgičare ova južnoafrička Slovenija je pravi poklon.
− Pa i reprezentacija Srbije je u Južnoj Africi. Neki dan su mlatnuli nas Nijemce. A jesu li i oni tako višenacionalni?
− Na žalost, ekipa im je etnički čista. Nešto kao ekipa Italije. Srbija je etnički najheterogenija od jugoslavenskih republika, ali joj je nacionalni nogometni tim etnički očišćen. Bio je jedan kandidat, po prezimenu se čini da je Albanac, ali su ga otpisali.
− A taj je s Kosova, taj Albanac?
− Nije, on je Beograđanin, a živi u Amsterdamu, igra za Ajax. Zove se Sulejmani.
− Mislim da sam ga gledala na ovoj našoj televiziji. A jednom je ovdje bila ekipa Ajaxa, možda je i on sjedio za ovim barom, možda sam mu i pivo točila.
− Možda, ne bi to bilo neobično da igrač Ajaxa popije koji paulaner za ovakvim barom.
− Igrači su skloni pivu, naročito Nijemci, Englezi i Holanđani. Jednom je jedan iz Ajaxa popio malo više, pa me uzme za ruku i šapatom me zamoli da mu pokažem naše memorabilije, na koje smo posebno ponosni: odijelo Georgea Harrisona za film “Help”, kožni kaiš Jimija Hendrixa i sako Keitha Richardsa. I ja mu sve pokažem. He was so happy. A taj Albanac što igra za Ajax, taj mora da je jako dobar?
− Dobar je, jako dobar. No je otpao sa spiska. Valjda je morao da bude triput bolji od konkurenta čistog Srbina e da bi bio uvršten. Valjda.
− Ne znam, meni je to sve tako komplicirano. Srbi, Hrvati, Bosanci, meni je to sve isto. Ima ih dosta ovdje, pristojni momci i cure, okupe se za ovim barom, shvatiš da govore istim jezikom. Šteta što Hrvata nema na svjetskom prvenstvu, moj tip je Rakitić. A Srbi su baš dobra ekipa, mogli su nas napuniti.
− Jeste, šteta je što nema Hrvata. A to koliko su Srbi dobra ekipa, to će se vidjeti večeras protiv Australije.
− Ako smo mi Australijancima dali četiri komada, a Srbi dobili nas, onda će oni Australiji dati najmanje koliko smo im i mi dali.
− Eto kakve računice pravi gopođica iz lokala koji posjeduje kožni kaiš Jimija Hendrixa ili odijelo jednog od Beatlesa.
− Vi recite šta vas volja, a ja sam sigurna da će Srbi napuniti Australiju, ali se bojim da mi nećemo pobijediti Ganu.
− Ja sam se nagledao tekmi u kojima svi pucaju od samouvjerenosti, a čim igra krene, ode sve drukčije, nijedno očekivanje ne odgovara događaju.
− Sutra u ovo vrijeme možete ovdje gledati Slovačku i Italiju. Sigurno ćete navijati za Slovake, to su vaši?
− Moji su malo više no što su vaši, no ni Talijani nisu manje moji.
− Tu su maločas bila dva Talijana i naglas pričali kako je Bossi izjavio da će Talijani kupiti od Slovaka najprije tu utakmicu, a poslije toga kupiti slovačke igrače. Taj Bossi je lud.
− Ne znam šta je, ali ne bih volio da sjedim s njime za ovim barom.
− Ne bojte se, takvi kao on ne zalaze u ovakve barove. Ne znam ni piju li naša dobra piva. Znate, za naš se lokal kaže da smo čista Amerika, samo nam je pivo bolje nego američko.
− Moglo bi biti, no mi se čini da ima Nijemaca koji su veći Amerikanci od samih Amerikanaca. Kao što su Nijemci u DDR-u bili veći Sovjeti od samih Sovjeta.
− Evo već deset minuta drugog poluvremena, a ovi vaši Slovenci nikako da zaigraju.
− A kako to znate, kad nam u televizore ovdje za barom svaki čas umetnete sliku američkih kornera ili šansi? Pa mi gledamo Sloveniju i Englesku, a Alžira i USA gledaju ovi iza naših leđa i to na televizorima boljim no što su naši?
− Ovo je američki lokal i to je ovdje običaj.
− A da na ovim televizorima iza naših leđa prenosite Brazila i Argentinu, biste li nam i njih ubacivali u našu tekmu?
− Nipošto. To radimo samo kad igra USA.
− Ali ja hoću da gledam Englesku i Sloveniju, a Alžira i USA neću.
− Razumjela sam vas dobro. Ali ovo je američki lokal, američki restoran, tradicija lokala, hard rock, razumijete.
− Ama kad mi se lijepo rekne, umijem skroz razumjeti. Ali mi je neshvatljivo. Ako me razumijete.