HNS-u bliža NDH od Juge

Kako može mrtav čovek da nasledi samog sebe? – začuđeno se zapitao Laki Topalović u filmu “Maratonci trče počasni krug”. Tragikomična borba pet generacija Topalovića za nasljedstvo dede Pantelije može dobro ilustrirati i problem svojatanja nasljedstva nogometnih rezultata reprezentacije bivše Jugoslavije, koja se raspala bez ostavljenog testamenta.

Kako nije bilo moguće – kao ni kod Topalovića – da mrtva reprezentacija naslijedi sebe samu, ostaje sporno koje od šestero njezine “djece”, nekadašnjih republika, ima pravo naslijediti njezine rezultate. I bi li se svi nogometni savezi republika iz bivše države ravnopravno, danas kao i nekad, trebali ponositi sportskim uspjesima ostvarenima u zajedničkom plavom dresu ili bi ih se zajednički trebali sramiti i odreći?

Samo bi se luđaci toga odricali

U sjeni tekućeg Svjetskoga nogometnog prvenstva, Hrvatska se, kao i ostale republike bivše države, prema pisanju “Jutarnjeg lista”, dragovoljno odrekla jugoslavenskih nogometnih dana i rezultata, tako da je Srbija danas jedina službena FIFA-ina nasljednica rezultata iz Kraljevine Jugoslavije i SFRJ. Takva se konstatacija dade iščitati i sa službenih stranica FIFA-e, jer je krovna svjetska nogometna organizacija reprezentaciji Hrvatske pripisala tek samostalno sudjelovanje na svjetskim prvenstvima 1998, 2002, i 2006. Srbiji se, pak, pripisuju sva natjecanja i reprezentativni uspjesi Jugoslavije, još od Svjetskog prvenstva u Urugvaju 1930. naovamo: srebrne medalje s europskih prvenstava 1960. i 1968, olimpijska srebra 1948. u Londonu, 1952. u Helsinkiju i 1956. u Melburnu te bronca u Los Anđelesu 1984. pod vodstvom Ivice Osima.

Ima toga još, no što je s hrvatskim sportašima koji su odigrali značajnu ulogu u spomenutim uspjesima? Da li je FIFA Hrvatsku svjesno ignorirala jer se, navodno, Hrvatski nogometni savez doista dragovoljno odrekao jugoslavenskih nogometnih dana i uspjeha?

Vladimir Beara, legendarni golman Hajduka, Crvene zvezde i reprezentacije te jedan od osvajača olimpijskog srebra iz Helsinkija, smatra da bi po tom pitanju trebalo kontaktirati i hrvatske sportaše koji su u to vrijeme igrali pod jugoslavenskom zastavom.

– Ne može nitko zaboraviti rezultate postignute u to vrijeme. Zašto bih se ja njih odrekao, ja koji sam život i zdravlje dao za nogomet? Igrali smo i po dvadeset godina za tu reprezentaciju, a ne jedan dan. Mi smo sportaši koji smo igrali za zemlju u kojoj smo rođeni i to se ne smije niti može zanijekati – bez dlake na jeziku bio je 83-godišnji Beara.

U njegovoj generaciji proslavili su se i ostali hrvatski igrači: Zlatko Čajkovski, Tomislav Crnković, Ivica Horvat, Bernard Vukas, Branko Zebec, Vladimir Čonč, Vladimir Firm i Slavko Luštica.

– Takvim bi se odricanjem hrvatski nogomet odrekao i hrvatskih sportaša. Mogli smo tako nastupati za Tursku i za Indiju, ali nismo, već smo igrali za Jugoslaviju. Igrali smo za sport i za publiku. Ne samo to, hrvatski su igrači u ono vrijeme igrali i za reprezentacije Europe i svijeta – zaključio je Beara.

Proslavljeni Hajdukov golgeter Zlatko Vujović, koji je upisao sedamdeset nastupa za Jugoslaviju, kaže da se nigdje na svijetu ne briše nešto što je stvoreno u vrijeme bivše države. Takav je, prema njegovom saznanju, slučaj i s drugim državama koje su se raspale početkom 90-ih godina.

– Rezultati su ostvareni i što sad, što se tu ima brisati? Čovjek mora biti potpuni luđak da bi se dragovoljno odrekao nogometnih dana i sljedništva nad rezultatima bivše države. No, kod nas je sve moguće. Tako ispada da prije nismo ni živjeli ni radili, već samo od devedesetih naovamo – ljutito primjećuje Vujović.

HNS priznaje utakmice NDH

Tajnik Hrvatskoga nogometnog saveza Zorislav Srebrić smiruje strasti i tvrdi da se Hrvatska nikada nije dragovoljno odrekla jugoslavenskih nogometnih rezultata i da takvu inicijativu unutar HNS-a nitko nije predložio.

– To mi je prvi glas, a osobno ne mogu govoriti ni za ni protiv takve inicijative: ukoliko bi do nje došlo, o tome bi se odluka donijela na razini Saveza – kaže Srebrić.
Međutim, na stranicama Hrvatskoga nogometnog saveza stoji informacija da je hrvatska nogometna reprezentacija članica FIFA-e od 16. srpnja 1941. i da je do 1990. i prve službene utakmice s američkom reprezentacijom odigrala 20 utakmica. Od tih dvadeset, Hrvati su 15 utakmica odigrali za vrijeme marionetske Nezavisne Države Hrvatske. Iako nema detalja o utakmicama odigranima u vrijeme NDH, diskutabilno je da ih se Savez nije odrekao.

– Tim utakmicama bavit ćemo se tijekom ove godine, jer svaka od njih mora dobiti sportsko-pravni status, s obzirom na vrijeme u kojem su se odigravale – pokušao je objasniti Srebrić ovu prilično neugodnu činjenicu.

Splićanin Dražen Mužinić, također bivši reprezentativac Jugoslavije, kaže da je nedavno u kafiću u blizini Hajdukova stadiona načuo da se raspravlja o toj temi, no nije joj pridao neko veće značenje. Tvrdi da se nitko jugoslavenskih nogometnih dana i uspjeha ne smije dragovoljno odreći. Na to, dodaje, nitko nema pravo, niti je to u redu prema nogometašima.

– Ako smo nekada bili dio jedne države, nije normalno da Srbija svojata te rezultate, niti da bude njihov jedini službeni FIFA-in sljednik. Takvo što HNS ne smije dopustiti, mora zaštititi nas igrače, čime štiti i sebe. Lako je utvrditi koliko je Hrvata sudjelovalo u porazima i pobjedama u plavom dresu – kaže Mužinić.

– To je dio povijesti, to se ne smije dogoditi, iz razloga što su polovicu reprezentacije u moje vrijeme činili igrači Hajduka i Dinama – zaključuje bivši veznjak Hajduka.

S Mužinićem se slaže i Slaven Zambata, Dinamova legenda i reprezentativac od 1962. do 1968. godine. Iznenađuje ga stav FIFA-e. Nešto je načuo o cijeloj toj priči, ali smatra da bi se takva situacija trebala promijeniti.

– Nemoguće je i nije u redu da jedna republika naslijedi sve rezultate bivše države. U reprezentaciji su igrali vrhunski igrači koji su dolazili iz svih republika bivše Jugoslavije. Ako je to doista tako, Hrvatska i njezini igrači debelo su zakinuti – smatra Zambata.

Mogući razlog što je Srbija jedini službeni nogometni sljednik bivše države, Zambata pronalazi u nogometnom lobiju koji je, kaže, puno jači nego u Hrvatskoj.

– U Srbiji je, po svemu sudeći, jača nogometna diplomacija koja se nastoji izboriti za nasljedstvo svih sportskih uspjeha Jugoslavije – poentira Zambata.

Povijest Milojka Pantića

Koliko je o stavovima FIFA-e, koja je na svojim internetskim stranicama Srbiji dala primat u pogledu rezultata bivše države, upoznat HNS ponovno smo provjerili kod tajnika Srebrića. Pogotovo što je i na internetu osvanula informacija da je HNS pokrenuo postupak pred FIFA-om za zamrzavanjem rezultata bivše države, odnosno postupak da oni ne budu nikome priznati.

– To nije istina i to je sve što mogu reći – kaže Zorislav Srebrić i opet dodaje da mu je to prvi glas.

– Hvala vam što ste nas obavijestili o tome. Ako je FIFA doista objavila takve činjenice, onda su to učinili bez našeg znanja. Reagirat ćemo kod FIFA-e i uskoro provjeriti zašto je tomu tako – kazao je Srebrić.

Postoji li ikakvo pravo, nekakav pravni akt koji regulira nasljeđivanje sportskih uspjeha, pitali smo ga.

– Koliko ja znam, zasad ne postoji nikakav pravni akt koji regulira nasljeđivanje sportskih uspjeha. Njega tek treba kreirati – kaže Srebrić, koji ipak nije želio odgovoriti na pitanje da li se osobno slaže da Srbija ponese nasljedstvo rezultata iz bivše Jugoslavije.

Dok se Srebrić ne izjasni, mnogim će hrvatskim igračima i dalje, negdje u podsvijesti, odzvanjati glas Milojka Pantića dok prebire po povijesti srpskog fudbala, spominjući Čile i 1962. godinu. Ili srpskog selektora Radomira Antića, koji je nakon pobjede Srbije nad Njemačkom izjavio da je to prvi takav slučaj “nakon četrdeset godina”.

Tko zna što bi na sve ovo kazao jedan od četiriju najboljih strijelaca Svjetskog nogometnog prvenstva u Čileu 1962, pokojni Dražan Jerković.

FSS: Srbija je nasljednica svih Jugoslavija

Fudbalski savez Srbije poslao nam je generalni stav svoje organizacije u kojem se navodi da se smatraju nasljednicima nogometne povijesti bivše zajedničke zemlje.

“U tom smislu koristimo logiku da sportske organizacije dijele sudbinu nadležnih političkima. U ovom slučaju, Srbija je pravni nasljednik SFR Jugoslavije, SR Jugoslavije i Srbije i Crne Gore u svim međunarodnim organizacijama, pa smatramo da je i FIFA koristila istu metodu pripisujući nam sve ostvarene rezultate iz prošlosti, što se može pronaći i na službenim internetskim stranicama te organizacije”, piše u dopisu Fudbalskog saveza Srbije koji nam je poslao njegov glasnogovornik Aleksandar Bošković.

Košarkaši se ne srame jugoslavenskih medalja

Na stranicama dvaju nogometnih saveza, hrvatskog i srpskog, nema spomena o rezultatima reprezentacije Jugoslavije – taj je zadatak, utvrdili smo, preuzela FIFA. Zato na stranicama Hrvatskoga košarkaškog saveza stoji informacija da su doprinos uspjesima reprezentacije bivše države dali i igrači iz Hrvatske, koji su igrajući za nju osvojili 27 od 60 medalja. Očito je da se HKS ne odriče povijesti, što je za svaku pohvalu.