Izlazak iz Vukove sjene

Povodom dvjestote godišnjice prvog izdanja Mrkaljeva “Sala debeloga jera”, jednog od ključnih filoloških tekstova predvukovskog perioda koje je naznačilo osnovne pravce standardizacije srpskog jezika, to je značajno djelo dobilo svoje novo ruho. Priređivač, prevoditelj i autor uvodnoga teksta, Miloš Okuka, u svojem se dosadašnjem znanstvenom radu već bavio problematikom Mrkaljeva filološkog rada. Nakon objavljivanja knjige “Sava Mrkalj als Reformator der serbischen Kyrilliza” (1975), autor se ponovno vraća toj temi, priredivši novo izdanje i prijevod “Sala debeloga jera”, a sve to popraćeno opširnim uvodnim tekstom.

Prvi dio knjige čini jezgrovit uvod u Mrkaljev lik i djelo, tematski podijeljen na četiri poglavlja. Autor čitatelju nudi kratak, ali detaljan i pregledan uvid u vremenski kontekst u okviru kojeg Mrkalj stvara, s naglaskom na iznimno složenu jezičnu situaciju druge polovice 18. i početka 19. stoljeća, bez čijeg poznavanja ne bilo moguće dočarati važnost “Sala debeloga jera” kao revolucionarnog djela koje je utrlo put daljnjem formiranju srpskog književnog jezika i moderne grafije. Autor je u knjizi ponudio svoje razumijevanje Mrkaljeve uloge u razvojnom putu književnojezičnoga razvoja u razdoblju teške i neuređene jezične situacije toga vremena, koja se ogledavala u pluralnosti, hibridnosti, neusklađenosti i proizvoljnosti jezika i pisma kojima su se Srbi onovremeno služili.

Prvi moderni reformator srpske ćirilice

Kako bi čitateljima približio i razjasnio Mrkaljevu filološku sudbinu, autor se u knjizi pozabavio i njegovom životnom pričom, kao i reakcijama javnosti na objavljeno djelo, koji su rezultirali njegovim povlačenjem i osporavanjem vlastitih ideja. Autor se nije libio otvoriti i ona kontroverzna pitanja koja se neizbježno navezuju na Mrkaljev život i rad, kao što nije prešutio ni nepravde koje mu je nanijela struka u posljednjih 200 godina, zanemarujući ili pogrešno/površno tumačeći njegovo djelo i postupke.

Sava Mrkalj bio je jedan od najobrazovanijih ljudi svoga vremena, koji je bio u toku s filološkim i filozofskim strujanjima toga perioda. Osim filozofskog doprinosa, čija bit leži u osvjetljavanju povezanosti jezika i mišljenja, te filozofije i jezikoslovlja, Mrkalj je ukazao i na semiološku prirodu jezika. Njegov stav u vezi daljnjeg razvoja srpskoga jezika bio je jasan – zalagao se za narodni jezik kao osnovu budućeg standarda, poput njegovog malo starijeg istomišljenika Dositeja Obradovića. Mrkaljev doprinos koji je bez sumnje ostavio neizbrisiv trag u povijesti jest njegova reforma tadašnje crkvene ćirilice, koja je bila nefunkcionalna i nekompatibilna narodnome jeziku. Njegova detaljna, matematički precizna analiza i klasifikacija te redukcija grafema rezultirala je azbukom od 29 znakova, koja je poslužila kao osnova Karadžićevoj reformi. On je gotovo u cijelosti preuzeo Mrkaljeve ideje, preradivši problematična mjesta na koja je i sam Mrkalj upozoravao.

Doprinos ovoga autora je, između ostaloga, sljedeći: uveo je sustav fonološke grafije, izbacio je suvišne znakove, uveo je nove znakove, a sve to na temelju postojećeg ćiriličnog fonda. Ova je knjiga neizmjerno važna jer jasno naglašava činjenicu da se Vukova reforma ne bi dogodila bez Mrkaljeva “Sala”, čime je autor osvijetlio njegov lik na način na koji on to i zaslužuje.

Original i suvremeni prijevod

Nakon temeljitog uvoda koji omogućava optimalno razumijevanje Mrkaljeva djela, te detaljnog prikaza i analize sadržaja “Sala debeloga jera”, slijedi centralni dio knjige koji čini pretisak originalnog izdanja iz 1810. godine (s lijeve strane), popraćen autorovim prijevodom na suvremeni srpski književni jezik pisan suvremenom srpskom ćirilicom (s desne strane). Time su zadovoljeni interesi stručne publike, kao i prosječnoga čitatelja kojemu novi prijevod omogućava puno razumijevanje teksta izvorno pisanog slavenosrpskim jezikom na crkvenoj ćirilici. 

Poslije puna dva stoljeća Mrkaljevo je djelo i dalje neiscrpno vrelo novih spoznaja i tumačenja. Jedan od razloga tome jest priroda toga djela koje je iznimno kompleksno i višeslojno, dok je drugi razlog manje reprezentativan. Struka iz današnje perspektive vidi Mrkalja kao jednu od ključnih osoba koje su obilježile historiju srpskoga jezika, no činjenica jest da je njegov značaj otkriven u punome svjetlu s velikim zakašnjenjem, nakon dugoga ležanja u sjeni Vukove reforme. Ova knjiga uvelike doprinosi osvjetljavanju važnosti “Sala debeloga jera”, a njegov prijevod na suvremeni jezik približava ga današnjem čitatelju, što je bez sumnje najbolji način obilježavanja dvjestote godišnjice prvog izdanja tog revolucionarnog teksta.