Letovanje u hladnjači

Novi roman autora “Metastaza” može da zbuni. Deluje isprva kao uznemirujuća socijalna hronika a u stvari je žanrovski roman; podvrsta: medicinski triler. Zloupotreba položaja i korupcija u zdravstvu, povezanost predstavnika organizovanog kriminala, policije, farmaceutske industrije i lekara uverljivo su predočeni u romanu Alena Bovića (pseudonim dr Ive Balenovića, 1969., Zagreb). Ubedljivosti romana “Ljudožder vegetarijanac” bitno doprinosi medicinska stručnost i profesionalno iskustvo autora koji nije prinuđen da gugla o simptomima bolesti, bolničkom tretmanu pacijenata, operativnim zahvatima ili o hijerarhiji među belim mantilima.

Svetska zdravstena mafija

Bović je svom naratoru obezbedio ne samo insajdersku poziciju svedoka kriminalizovanog zdravstva; narator je glavni negativac kao pokretač brojnih spletki i prevara, i izvršilac likvidacija neželjenih trudnoća. Povrh svega, on je i sladostrasni cinik koji prima mito, napastvuje koleginice, pravi diletantske greške koje dovode do smrtnog ishoda te uz pomoć kolega krivotvori dokumenta koja ukazuju na njegove profesionalne brljotine. I to već budi sumnju: s jedne na drugu stranicu naratorove nepodopštine gomilaju se u katalog združenog makabričnog uspeha Šekspirovog Jaga, Kazanove i trapavog dr Mengelea, dok uklanjanje tragova ide glatko kao “po loju”.

Demonizovana figura naratora prvi je momenat koji roman “Ljudožder vegetarijanac” odvaja od poetike savremenog realističkog romana i anamneze društvene patologije. Prate ga površna psihološka motivacija likova i podređenost fabule kreiranju triler efekata. Na tim preprekama pala je kritička subverzivnost priče. Oksimoron u naslovu romana nosio je potencijal etičke problematizacije vršenja abortusa, još više problematizacije kritike abortusa kao legalizovanog čedomorstva. Narator, i sam ginekolog, kaže da je ginekolog koji se protivi abortusu ljudožder vegeterijanac, dakle neko ko ili ne zna šta podrazumeva njegov posao ili se zalaže za ukidanje tog posla. Ova radikalna generalizacija mogla je u romanu postati zgodna platforma za proveru nekih postulata medicinske etike, međutim Boviću je poslužila samo kao usputni štos. Takođe, činjenica da ovaj paradoks o pravoj svrsi ginekološkog posla, ili o njegovoj najisplativijoj delatnosti, postavlja ovejani kriminalac u belom mantilu, zapravo radi u prilog teza ljudoždera na zelenoj salati, tj. protivnika abortusa.

Alen Bović nije se tematski zadovoljio fenomenima crne hronike na zagrebačkoj klinici, pa je svog hirurškog demona najpre odveo na Tajland. U nehigijenskim uslovima, u međunarodnom timu eksperata (participira i ugledni beogradski kolega), oni će neuhranjenim devojkama odstranjivati po bubreg i tako dati svoj doprinos lancu trgovine ljudskim organima. Po povratku, u Zagrebu, narator će svoje hirirško umeće staviti u službu kriminalnog ganga. Falsifikovaće nalaze da bi izvršio prinudni abortus prostitutkama koje su začele sa elitnim posetiocima bordela, među kojima je i jedan ministar. Ipak, konglomerat užasa i njegovo besprekorno funkcionisanje ukida verovatnost priče, svodeći je na očekivanu matricu trilera. Štaviše, konjica koja uleće na kraju krvave balade (zagrebački inspektorijat ipak radi svoj posao i steže obruč oko kriminala), naivni obrt (i među najokorelijim gangsterima vazda je infiltriranih doušnika i budućih svedoka-pokajnika), dakle, sva ta nakalemljena završnica mehanizam institucionalnog užasa svodi na pirotehnički bofl.

Puls priče

Roman “Ljudožder vegetarijanac” pisan je uzorito po pravilima žanra: ne nedostaje dramatike i uzbuđenja, poglavlja su zaokružene celine sa poentom, ne manjka uspelog crnog humora i efektnih dijaloga. Jezik i stil naracije su u drugom planu pripovednog interesovanja, podređeni svrsi transparentne komunikacije sa čitaocem.

Samo izdanje romana je inovativno dizajnirano, iako prestilizovano. Stranice romana simuliraju bledocrvene rešetke EKG papira a počesto i iritiraju vireći ispod teksta. Puls pri dnu stranice ukazuje da se postepeno ubrzava ritam srca (priče?), dok su poglavlja odeljena crno-belim fotografijama krupno kadriranih medicinskih instrumenata, lekova ili prizora iz bolničkog života.

Ovaj roman je fin dobitak za ljubitelje žanra i propuštena šansa za ozbiljniji literarni tretman ozbiljnih tema. Možda će biti bolje na filmu. Film ionako ne ljubi visoku artificijelnost književnog teksta koja ga samo opterećuje.