Otpor “bolnim rezovima”
Od 1. do 4. srpnja u Istanbulu je održan šesti Europski socijalni forum. Prvi ESF organiziran je 2002. kao europski pandan Svjetskom socijalnom forumu, godišnjem skupu različitih antiglobalističkih, mirovnjačkih, ekoloških, sindikalnih, ljevičarskih, nacionalnooslobodilačkih, imigrantskih, kao i organizacija drugih potlačenih i marginaliziranih zajednica.
Prvi socijalni forumi organizirani su početkom stoljeća, u vrijeme snažne mobilizacije protiv rata, prije svega ratova u Afganistanu i Iraku. To je doba procvata antiglobalizma, vrlo raznolikog i proturječnog “pokreta” opozicije ratu, neoliberalizmu i represiji. Danas, ni desetljeće nakon toga, usprkos tome što ratovi u Afganistanu i Iraku, kao i neoliberalne reforme u većini zemalja još uvijek traju, “pokret” se očito ispuhao. Iako nekoliko tisuća sudionika svakodnevnih rasprava, radionica i seminara socijalni forum čine još uvijek impozantnim skupom, više je nego očita tendencija smanjenja interesa europskih aktivista za ovaj skup.
Svjetski marš žena bez udruga iz Hrvatske
Radionice i predavanja foruma održavali su se u zgradama triju fakulteta smještenih oko parka Maçka u neposrednoj blizini trga Taksim, poznatog po prvomajskim prosvjedima. Zbog istovremenog održavanja po nekoliko seminara na različitim lokacijama, bilo je nemoguće prisustvovati svemu, pa su događaji podijeljeni u nekoliko tematskih cjelina.
Iako su teme seminara bile vrlo raznolike, od književnosti do nekih pitanja međureligijskih odnosa, općenito se može reći kako je kriza bila neslužbena glavna tema foruma, pogotovo u kontekstu izgradnje otpora “mjerama štednje” i “bolnim rezovima” koji se, s više ili manje uspjeha, provode u svim zemljama. Od ostalih istaknutih tema mogu se spomenuti problem privatizacije javnih vodovodnih sustava, što je vrlo aktualno pitanje u Zapadnoj Europi, i tema studentskih prosvjeda i komercijalizacije obrazovanja. Iako je brojnost izlagača koji su govorili o studentskim prosvjedima demonstrirala snagu studentske mobilizacije na europskoj razini, u diskusijama se još jednom potvrdilo kako se velik dio studentskih pokreta našao u svojevrsnoj slijepoj ulici zbog nemogućnosti formuliranja jasne kritike obrazovnog modela i strukturiranja pokreta na demokratskoj osnovi.
U sklopu foruma održano je i nekoliko prosvjeda. Neposredno pred otvaranje skupa održan je vrlo brojan svjetski marš žena, u kojem je sudjelovala i karavana žena Balkana, doduše bez udruga iz Hrvatske. Prvog dana održan je i prosvjed solidarnosti s Gazom i Palestinom, što je u Turskoj posebno aktualna tema nakon nedavnog izraelskog presretanja flotile s pomoći Gazi, prilikom čega je poginulo devetero turskih aktivista. Najveći marš održan je predzadnjeg dana foruma, pri čemu se na trgu Taksim okupilo desetak tisuća sudionika.
Nužne promjene
Iako je na forumu načelno dogovoren 29. rujna kao međunarodni dan borbe protiv mjera štednje, ostaje dojam kako je taj konkretni rezultat razgovora na forumu više posljedica dominacije najvećih sindikata u pripremi završnih rezolucija, nego neke široke mobilizacije različitih pokreta. Čak i po ovom pitanju bilo je mnogo sukoba između najvećih “desnih” sindikata, članova Europske konfederacije sindikata, i “lijevih” sindikata kao što su francuski SUD (Solidarni, ujedinjeni, demokratski) i talijanski COBAS (Konfederacija odbora baze). No mnogo su veće razlike i sukobi između mase aktivista i velikih sindikata koji uglavnom drže kontrolu nad organizacijskim odborom.
Socijalni forum nikada nije bio osobito efikasan skup, ali kako u posljednje vrijeme privlači sve manje sudionika, dolazi do sve veće frustracije nemogućnošću da kroz forum dođe do konkretnih dogovora koji bi doveli do širih mobilizacija. Kao što je primijetio Alp Altınörs iz Marksističke akademije znanosti “Nazım Hikmet”, ako postoji trend smanjenja interesa za antiglobalizam, možda je vrijeme da oni koji su još zainteresirani za stvaranje “drugačijeg svijeta” stvore i efikasnije načine koordinacije borbe. Hoće li doći do gašenja socijalnog foruma ili njegovog reformiranja i hoće li doći do formiranja novih oblika suradnje “na ljevici”, ostaje da se vidi. Ono što je Istanbul sigurno potvrdio jest to da će do promjena doći uskoro.