Pokrajine

Slab interes za manjinske osobne dokumente na istoku Hrvatske

U sedam godina 448 “ličnih” na ćirilici

Takva statistika ne čudi, jer do unazad godinu dana službenici u policijskim stanicama nisu prihvatali izjavu na zapisnik kao dokaz o manjinskoj pripadnosti

Od januara 2003. kada je na snagu stupio Zakon o osobnoj iskaznici i prateći pravilnici, te od novembra 2004. kada je “manjinski zakon” dao mogućnost izdavanja osobne iskaznice na pismu nacionalne manjine, tu mogućnost na području Policijske uprave Vukovarsko-srijemske iskoristilo je svega 448 pripadnika srpske nacionalne manjine.

Najviše je zahtjeva bilo upravo u početnoj godini primjene, a sa svakom daljom godinom njihov broj se rapidno smanjivao. Tako su 2003. izdane 103 iskaznice na manjinskom pismu, 2004. njih 133, 2005. izdano je 58 isprava, a 2006. njih 29. Godinu dana kasnije izdano ih je 39, a 2008. godine 20. Lani je zabilježena brojka od 33 iskaznice, a u prvih šest mjeseci tekuće godine izdano je svega 26 dvojezičnih osobnih iskaznica.

Nadležne policijske službe sklone su mišljenu da je u pitanju slab interes građana. Pritom zanemaruju birokratsku proceduru prilikom podnošenja zahtjeva za osobnu iskaznicu na manjinskom jeziku i pismu. Naime, do unazad godinu dana šalterski službenici u policijskim stanicama nisu prihvatali instrument izjave na zapisnik kao dokaz o manjinskoj pripadnosti, već su tražili dokument, najčešće rodni list, u kojem piše nacionalna pripadnost. A takav rodni list u matičnim uredima uglavnom nisu htjeli izdavati. Na istoku Hrvatske su matičari ponekad i izdavali takav dokument, ali jao si ga ako sa istoka države dođeš u unutrašnjost, gdje si rođen, tražiti rodni list sa nacionalnom “specifikacijom”. “U kojoj državi živiš”, “ajde za Srbiju” i ostalo iz spektra i asortimana uvreda sručilo bi se na tražioca takvog rodnog lista. I šta drugo građaninu preostaje nego da se vrati u nadležnu policijsku stanicu, ponovo stane u red i zanemari činjenicu da na svakom šalteru velikim slovima piše kako pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na izdavanje osobne iskaznice na manjinskom jeziku i pismu. Imaju pravo, ali kako ga ostvariti?

Prema riječima Gordane Vučić iz Policijske uprave Vukovarske, od prošle godine na snazi je mogućnost davanja izjave na zapisnik kao dokaza o nacionalnoj pripadnosti. Ali gdje su sve ostale godine? Zar nije bilo moguće ući u bazu podataka na osnovi popisa stanovništva, popisa birača sa posebnih manjinskih spiskova, pa na kraju krajeva i policijske kartoteke u kojoj stoji nacionalna pripadnost? Još jedna povoljna okolnost je u činjenici da je prije nekoliko mjeseci omogućeno da se i ime i prezime na osobnoj iskaznici piše na manjinskom jeziku i pismu – što je posebno primamljivo za Mađare.

Možda će te dvije činjenice, pogotovo mogućnost uvažavanje izjave o nacionalnoj pripadnosti, povećati broj zahtjeva za izdavanje “manjinske iskaznice”. U cijeloj toj priči treba izuzeti Italijane, koji godišnje traže od 2.500 do 3.000 dvojezičnih osobnih iskaznica. B. Rkman

  •  

Petnaesta godišnjica vojnićkih maturanata u Beogradu

Moji su drugovi biseri rasuti…

Svi su skočili na noge lagane na Bajagine riječi. To im je bila nezvanična himna maturskog putovanja. Zapravo, ta je pjesma bila predskazanje onoga što je uslijedilo te 1995.

Suze radosnice, čvrsti zagrljaji, nevjerica i još dosta toga što se tiče pozitivnih emocija, moglo se vidjeti krajem juna u Beogradu, na proslavi 15-godišnjice mature srednje škole Vojnić. Okupila su se nekadašnja djeca, a danas porodični ljudi. Okupili se sa svojim profesorima, na evociranju davnih uspomena.

A što je posebno specifično, bili su jedina prava ratna generacija. U srednju školu krenuli su famozne 1991, a maturirali su 1995. I ovu proslavu 15. godišnjice od stjecanja diplome o položenom “ispitu zrelosti” tempirali su za isti dan kao prije 15 godina – za 26. juna.

Okupio ih Facebook

Prije petnaest godina u Vojniću je bilo dvjestotinjak maturanata iz dva razreda “trogodišnjaka”, dva razreda ekonomske struke, dva trgovačke i jednog razreda mašinaca. Nakon formalnog ispita, pravi ispit zrelosti, onaj životni, polagali su u nepreglednoj koloni, od Gline preko Žirovca ili od Topuskog pa auto-putem do Srbije. Naime, mjesec i po nakon mature zakačila ih je “Oluja”. Nažalost, neki učenici i njihovi profesori nikada nisu stigli do Srbije – njima u omaž i znak pijeteta, subotnje druženje otpočelo je minutom ćutanja.

– Zahvaljujući Bilu Gejtsu i njegovom “sinovcu” Fejsbuku, našli smo se nakon svih ovih godina. U godinama našeg školovanja mislili smo da je rat nešto najstrašnije što nas može snaći. A onda skoro pa iz školskih klupa pomela vas je “Oluja”, a svih ovih 15 godina život nam je sveden na traženje i ponovo slaganje kamenčića razbijenog mozaika, rekao je Stevan Novaković, nekadašnji profesor, a danas vlasnik Srpskog radija Nijagara u Kanadi.

Svoje učenike pozdravio je i Vojo Perić, nekadašnji direktor Srednje škole Vojnić, danas direktor jedne od banjalučkih srednjih škola.

Čitava inicijativa potekla je od nekolicine bivših učenika maturanata, na čelu sa agilnom Dijanom Vukojević. Više puta su se od lanjskoga oktobra sastajali kako bi precizirali detalje, od kojih je bio poznat samo termin druženja – tačno 15 godina od mature, dakle 26. juna.

– Informaciju smo širili internetom, telefonom i direktnim susretima. Koristili smo sve moguće načine kako bismo što više bivših maturanata okupili. Pošto su nam se sa ushićenjem javljali kolegice i kolege iz cijele Srbije, Hrvatske, Kanade, SAD-a, Australije, znali smo da zbog njih nema uzmaka i odustajanja, priča za “Novosti” Dijana Vukojević, danas komercijalista u jednoj renomiranoj beogradskoj firmi. Posebno pohvaljuje svoju malu, ali odabranu ekipu u sastavu: Jovica Malobabić, Milan Savić i Igor Duduković, koji su zajedno sa njom iznijeli čitavu ideju od povoja do realizacije.

I zaista, rijetko kome nisu krenule suze radosnice tokom srdačnih susreta nekadašnjih maturanata. Danas su ta, prije 15 godina prerano odrasla djeca, koja su četiri godine školovanja slušala granate i bombardovanje i na kraju sazrela u samo nekoliko dana egzodusa, potucajući se nakon “Oluje” od nemila do nedraga, odrasli i zreli ljudi. Danas su očevi, majke, menadžeri, profesori, jednom riječju pravi ljudi stasali u teška i turobna ratna vremena.

Veče koje nema cijenu

– Ovo veče nema cijenu. Ovo je trenutak za pamćenje i za utvrđivanje stalnih susreta, ne čekajući neku okruglu godišnjicu mature. Prebrzo i na silu smo se razišli da bismo sebi dozvolili luksuz da se opet ne vidimo deset ili 15 godina, kaže Dijana.

Za pravo joj daju svi oni čvrsti zagrljaji, suze, uzvici oduševljenja. Za pravo joj daje i činjenica da su svi skočili na noge lagane na Bajagine riječi “moji su drugovi biseri rasuti…”

To im je bila nezvanična himna maturskog putovanja. Zapravo, ta je pjesma bila predskazanje onoga što slijedi, jer zaista, kao što riječi kažu, “moji su drugovi biseri rasuti po cijelom svijetu, a ja sam selica pa ih ponekad sretnem u letu…”

I na maturskom putovanju ova je generacija bila sputana. Dok su njihovi vršnjaci putovali u Prag, Beč, Barcelonu i ostale popularne destinacije, oni su bili tek na Plitvicama. Od ambijenta im je bilo važnije da su zajedno. I to zajedništvo nastoje obnoviti danas, kada više nisu djeca već zreli i odrasli ljudi. Zato je i prvi susret nakon 15 godina, u restoranu “Savić” na starom novosadskom putu, nagovještaj češćih kontakata. Jer, iza ove generacije ostale su mnoge tek djelomično započete, a najvećim dijelom neispričane priče.

Boro Rkman

Praznik, slava i historijski datum

Vidovdan u Trpinji, Velikom Pogancu i Kosovu

Od istočne Slavonije preko Kalnika sve do Dalmacije proslavljen je jedan od najznačajnijih datuma za pravoslavne vjernike

VELIKI POGANAC – Vidovdan je svečano obilježen u kalničkom selu Velikom Pogancu, kojem je ovaj crkveni praznik ujedno slava. Već ujutro u crkvi Sv. Georgija mitropolit zagrebačko-ljubljanski i cele Italije Jovan služio je svečanu arhijerejsku liturgiju. Sasluživali su protojereji stavrofori Ilija Karajović i Marinko Juretić, protonamesnik Milenko Popović, jerej Branislav Todorić i đakoni Aleksandar Obradović i Branimir Jokić.
Poslijepodne je u Društvenom domu održan nastup kulturno-umjetničkih društava koji je organizirala Koordinacija vijeća srpske nacionalne manjine Koprivničko-križevačke, Međimurske, Zagrebačke i Varaždinske županije. Nastupili su folkloraši zagrebačkog pododbora “Prosvjete” i KUD “Seljačka sloga” iz Donje Dubrave u Međimurju. Prije toga prisutne je pozdravio domaćin, predsjednik županijskog VSNM-a Veljko Mandić, dok je o značenju tog crkvenog praznika govorio predsjednik VSNM-a Varaždinske županije Dragan Dašić.

Svoju treću točku, “Moravac”, Zagrepčani pod vodstvom Nade Komljenović i Mladena Petrića izveli su u dvorištu doma, omogućivši nakon toga svima da se uhvate u užičko kolo.

TRPINJA – Na Vidovdan Opština Trpinja obeležila je svoj dan, ustanovljen 1998. Posle verskog obreda, koji su obavili sveštenici s područja opštine, skupu se obratio načelnik Miroslav Palić te uz video-prezentaciju predstavio rezultate u proteklom periodu i najavio planirane aktivnosti na teritoriji opštine, kojoj osim Trpinje pripada još šest naselja: Bobota, Bršadin, Ćelije, Ludvinci, Pačetin i Vera. Palić je naveo nekoliko kapitalnih investicija kao što su cesta u Bršadinu, zdravstvena ambulanta u Boboti i stara škola u Bršadinu, u kojoj je sada smešten dečji vrtić. Svečanosti povodom Dana opštine Trpinja prisustvovao je i vukovarsko-sremski župan Božo Galić, koji je konstatovao da je kriza uzrokovala manjak sredstava u fondovima zbog čega se projekti realizuju sporijim tempom.

Nebojša Kuzmanović, načelnik za društvene delatnosti Opštine Bačka Palanka, koji je inače rodom iz Bobote ali već 30 godina živi u Srbiji, na poklon je doneo knjigu “Sto znamenitih Srba”. U knjizi su, među ostalima, zapisana imena Trpinjca Josifa Milovuka i Daljca Milutina Milankovića.

– Doneli smo knjigu koja svedoči o tome da su dela duha isto toliko značajna kao i dela graditeljstva. Želeli smo ovim poklonom da pokažemo da su ljudi u oblasti duha i kulture takođe važni, ako ne i važniji, jer njihova dela traju stotinama i hiljadama godina. Zgrade propadaju, putevi se krune, a dela Josifa Milovuka, koji je 1826. učestvovao u osnivanju Matice srpske, su neprolazna. To je činjenica na koju i Trpinjci trebaju biti ponosni, jer je njihov sugrađanin, bogati trgovac s početka 19. veka, učestvovao u stvaranju srpske države. Treba spomenuti i Milutina Milankovića, koji je svetski naučnik. Namera nam je bila da ovom knjigom podsetimo posebno mlade stanovnike Opštine Trpinja, da se trebaju ugledati na te ljude i da njihovim putem trebaju hoditi, poručio je Kuzmanović.

Sala Doma kulture u Trpinji bila je ukrašena ručnim radovima i etno-izložbom, a na trpezi koju su pripremile članice Udruženja žena iz Trpinje našla su se tradicionalna jela ovih krajeva. Udruženje žena je organizovalo i izbor najlepšeg dvorišta u Trpinji, a nagrade za prva tri mesta uručene su Radojki Sredojević, Milici Marić i Ljilji Teofilović.

Povodom Dana opštine, tokom juna u opštinskim je naseljima održano nekoliko manifestacija. Bobota je bila domaćin Vidovdanskog sabora na kome su se u dva dana i nekoliko programa okupili pesnici, likovnjaci, glumci, zanatlije i folkloraši, čuvari narodne tradicije svako u svojoj oblasti. U Bršadinu je održana fišijada, a Pačetin je osim Međudržavnih susreta dramskih amatera (MESDAM) organizovao i šahovski turnir.

KOSOVO – U suradnji Eparhije dalmatinske i Srpskog kulturnog društva “Prosvjeta”, po drugi put nakon rata u mjestu Kosovo nedaleko Knina organizirana je proslava Vidovdana. Kod manastira Lazarice u dalmatinskom Kosovu služena je sveta liturgija i parastos kosovskim mučenicima, koju je vodio episkop dalmatinski Fotije, nakon čega je počelo narodno veselje, uz nastup Ansambla narodnih igara “Prosvjete” iz Vukovara. Posebnu pažnju izazvalo je gostovanje crkvenog hora iz Moskve, koji je izazvao buru emocija kod okupljenih gostiju. Oduševljenje uspješnim događajem nije skrivao ni jedan od organizatora, Dragoljub Čupković, predsjednik pododbora “Prosvjete” u Kninu, koji je uspješno organizirao zabavni dio manifestacije za stotine okupljenih građana.

Inače, obnova manastira i dalje traje, a mnogi se nadaju da bi baš on trebao postati duhovni centar svih pravoslavaca kninskoga kraja. N. J., D. B. i D. K.

  •  

KUD “Branislav Nušić” gostovao u BiH

U Tesliću triput “diplomirali”

Sa 33. Sabora srpskog izvornog i narodnog stvaralaštva, koji je održan u Banji Vrućici u Tesliću, Kulturno-umetničko društvo “Branislav Nušić” iz Borova donelo je tri diplome. Članica društva Mila Landup osvojila je drugo mesto u oblasti literarnog stvaralaštva, Mićunu Neneziću pripalo je takođe drugo mesto u oblasti likovnog stvaralaštva, a specijalnu diplomu društvo je dobilo za originalnost prezentacije nacionalne kuhinje. Borovci su za tu priliku pripremili “pudarski ručak”.

U oblasti negovanja i čuvanja narodnih običaja borovski “Nušić” je pokazao kako su nekada izgledala prela i posela u Borovu, u scenskom prikazu pod nazivom “Lepo selo, a još lepše prelo”. Organizator Sabora u Tesliću je tamošnje Srpsko prosvjetno i kulturno društvo “Prosvjeta” s kojim borovski KUD već nekoliko godina uspešno sarađuje. Saradnja u oblasti kulture proširila se i na međuopštinsku saradnju Borova i Teslića, koja je u aprilu ove godine krunisana sporazumom o saradnji i bratimljenju. Ovogodišnji teslićki sabor okupio je petnaestak kulturno-umetničkih društava. Pored borovskog KUD-a koji se na toj manifestaciji predstavio po šesti put, učestvovala su društva iz Ljubića, Mrkonjić Grada, Obudovca, Čelinca, Mokrog, Boljanića, Šipova, Ilidže, Zalužana, Jošavke, Miloševca, Broda, Bileće, Doboja, Dugog Sela, Sivše i domaćina Teslića. D. B.

  •  

Ljetni jezični kamp u Pečuhu

U evropskoj prijestolnici kulture

Djeca iz Hrvatske i ove godine učestvuju u radu 11. Ljetnog jezičnog kampa koji organizira Srpska samouprava u Mađarskoj, ovaj put u mađarskom gradu Pečuhu. Desetoro učenika od drugog razreda osnovne do prvog srednje škole stiglo je u subotu uvečer u Pečuh, gdje su se smjestili i započeli aktivnosti u kampu.

– Nakon jutarnjih časova jezika i pevanja, posle podne predviđeni su razni sadržaji, od rada u sekcijama koje će zadnje večeri organizirati prigodan program, do posjeta zanimljivim  lokacijama u gradu i okolini, kaže Milan Đurić, potpredsjednik Samouprave, ističući da je cilj kampa, u kome je boravak besplatan, upoznavanje sa kulturom i usavršavanje znanja srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

Kamp je smješten u učeničkom domu, u samom centru grada od 160 hiljada stanovnika, koji sada postaje univerzitetsko središte sa 37 hiljada studenata. Ionako bogat kulturnim spomenicima, Pečuh je ove godine s Istanbulom i njemačkim gradom Esenom prijestolnica evropske kulture. Djeca će posjetiti manastir Grabovac, koji su oko 1570. osnovali kaluđeri iz manastira Dragovića. U Grabovcu se za 12. jula, za manastirsku slavu Petrovdan, skupi mnoštvo Srba, velikim dijelom potomaka optanata koji su se nakon Prvog svjetskog rata iz južnih dijelova Mađarske preselili u Jugoslaviju.

A među 110 djece iz Mađarske, Hrvatske, Srbije, BiH i Austrije, nalaze se i Dragana, Biljana, Vuk, Milana, Luka i ostali, od kojih je većina bila u ljetnim školama i kampovima u Peroju, Kruševcu ili ranije u Mađarskoj, a što je zanimljivo, skoro svi su članovi pododbora “Prosvjete” u Dvoru, Garešnici ili Kostajnici, u čijem radu aktivno učestvuju. Sa njima je i učitelj Zdravko Kerkez, koji ima velikog iskustva u prosvjetnom radu i u praćenju djece u ljetne škole, uključujući i Mađarsku. N. Jovanović

  •  

12. enigmatska kolonija u Somboru

Priznanja našim enigmatičarima

U subotu i nedjelju, 26. i 27. juna, u somborskom Domu učenika održana je 12. enigmatska kolonija u organizaciji somborskog Enigmatskog društva (ED) “Dr Đorđe Natošević”, okupivši učesnike iz Beograda, Kikinde, Novog Sada, Pančeva, Srbobrana, Surdulice, Skoplja (Makedonija) i Belog Manastira (Hrvatska) i, naravno, uz domaćine iz Sombora i Kljajićeva.

Ove je godine Željko Dimović, inače predsjednik ED-a i glavni organizator Kolonije, proglašen za najuspješnijeg učesnika, osvojivši nagradno putovanje u Prag, poklon turističke agencije “Ivontravel” iz Novog Sada.

Prvog je dana održano takmičenje u rješavanju zagonetaka. Zadatke je pripremio Željko Dimović, a plasman je bio sljedeći:

1. Jovan Nedić, Beli Manastir – 140 (od mogućih 150 bodova)

2. Sofija Necin, Novi Sad – 135

3. Milan Milin, Srbobran – 134

U disciplini naslovnih anagrama, kao i prethodnih godina, nastalo je nekoliko briljantnih radova, a tri najbolja, po ocjeni žirija, bila su:

1. Nikola Petkovski, Skoplje : EU – prava osuda! – (novinski naslov “A sada u Evropu”),

2. Mirko Rančić, Sombor: ipak ne šteti uspehu?! – (naslov “Pustite ih neka puše”),

3. Željko Dimović, Sombor: udar pa žrtve! – (naslov “Tražite pravdu”).

Na turniru u superkvizovci igralo se sedam kola po Bergerovom sistemu, svako sa svakim. Sudija turnira bio je Jovan Nedić. Konačna tabela izgledala je ovako:

1. Slavko Bovan – 14 bodova (7-0) – sedam pobjeda, nula poraza

2. Željko Dimović – 10 bodova (5-2)

3. Mirko Rančić – 10 bodova (5-2).

U nedjelju, 27. juna, održano je takmičenje i u sastavljanju zagonetaka. Najuspješniji u sastavljanju zagonetaka bio je Željko Dimović, ispred Slavka Bovana. Treće mjesto podijelili su Jovan Nedić i Dragan Ristić. U subotu uveče priređeno je druženje učesnika 12. enigmatske kolonije u Gradskoj kafani, koje je trajalo do sitnih jutarnjih sati. J. Nedić

  •  

Takmičenje pevača amatera “Prvi glas Borova”

Čika Baća: Pesma me je održala

Pevam otkako znam za sebe, a takmičim se od 60-ih godina prošlog veka, rekao je čika Baća na takmičenju na kojem je prvo mesto osvojio Saša Grgur iz Dalja

Povodom 19. godišnjice postojanja i rada, Radio Borovo je 1. jula na letnjoj pozornici u Borovu, pred oko 400 posetilaca, organizovao takmičenje pevača amatera za “Prvi glas Borova”. Prvo mesto i nagradu od hiljadu kuna osvojio je Saša Grgur iz Dalja odličnom interpretacijom, po mišljenju žirija, vrlo zahtevne pesme “Voleo sam devojku iz grada” Miroslava Ilića. Ovaj 40-godišnjak je inače rodom iz Zapadne Slavonije, odakle je izbegao za vreme rata. Pevanjem se intenzivno bavi poslednjih sedam godina i do sada je nastupao na nekoliko takmičenja, uvek osvajajući neku od nagrada. 

Druga nagrada, zlatni nakit u vrednosti 500 kuna, dar Rajka Lukića, zlatara u Vukovaru, pripala je 24-godišnjoj Maji Ilić iz Borova naselja, a treće mesto i utešnu novčanu nagradu od 200 kuna osvojio je najstariji među takmičarima, 71-godišnji Branko Zec iz Borova. Dok su drugi izvođači pevali popularne folk pesme, čika Baća, kako ga u Borovu svi zovu, odabrao je starogradsku pesmu “Ponoć je tako tiha”.

– Ovo je moja oproštajna priredba nakon više od 50 godina pevanja. Mesto ustupam mlađima da se takmiče, a ja ću i dalje pevati za svoju dušu. Pevam otkako znam za sebe, a takmičim se od 60-ih godina prošlog veka. Stvarno je istina ono “pesma nas je održala, njojzi hvala”, kaže čika Baća.

U takmičarskom delu programa učestvovalo je 12 pevača amatera, koje je pratio orkestar Visoki napon pod upravom Mile Mićanovića, a ocenjivao žiri na čelu sa Živojinom Jergićem iz Vukovara, vokalnim solistom Radio-televizije Vojvodine. U revijalnom programu nastupili su mladi harmonikaši Nikola Šujica, Novica Todić i Miloš Đuranović, plesna grupa Venera i predstavnici našeg mesta na nedavno održanom Balkanskom radijskom festivalu, Dušan Latas s tamburaškim orkestrom Kulturno-umetničkog društva “Branislav Nušić” i Ružica Radulović-Nenezić, članica kolektiva Radio Borova.

I ovaj program je održan u okviru opštinske manifestacije privrede, turizma, kulture i sporta Dani Borova – Borovsko leto 2010, uz pokroviteljstvo Opštine Borovo. D. Bošnjak

  •  

Pomen za uglednog vinkovačkog lekara

35 godina od smrti Jovana Georgijevića

U crkvi Silaska Svetog Duha u Vinkovcima protojerej Predrag Azap održao je pomen i molitvu za pokojnog dr Jovana Jocu Georgijevića, uglednog vinkovačkog lekara. Pored medicinskog rada, ovaj među Vinkovčanima poznati humanista bio je angažovan i u kulturnom i sportskom životu Vinkovaca. Umro je tačno prije 35 godina, a sahranjen je na srpskom pravoslavnom groblju, u porodičnoj grobnici.

Poznavajući velik broj ljudi u gradu i vinkovačkom kraju, te znajući za tešku gospodarsku i socijalnu situaciju, dr Joca Georgijević se odlučio na jedno veliko humano delo u svojoj lekarskoj karijeri – besplatno je obilazio siromašne bolesnike svakog petka, tokom cele godine. Ta njegova humana gesta ostala je zapamćena do današnjeg dana. U ostavštini dr Jovana Georgijevića ostale su i napisane šahovske knjige, stručni medicinski objavljeni i neobjavljeni radovi, magnetofonske trake s memoarima, kao i brojne istorijske rasprave o prošlosti Vinkovaca i okolice. Njegov najzanimljiviji istorijski rad je spis “Pravoslavni manastir Rokovačka zidina”. (Info-služba EOPiB)