Pokrajine

Vrhunac međunarodne manifestacije u Borovu

Najbolja likovna kolonija u 19 godina

Učesnici ovogodišnjeg saziva stigli su iz Teslića, Tuzle, Čađavice, Slatine, Kruševca, Sombora, Koluta, Novog Miloševa, Bačke Palanke, Crvenke, Jagodine, Pančeva, Beograda, Osijeka i Vukovara

Ovogodišnja, 19. po redu Međunarodna likovna kolonija u Borovu, jedna je od najuspešnijih i najboljih do sada, zajednička je ocena svih učesnika trodnevne kolonije održane proteklog vikenda u organizaciji borovskog Kulturno-umetničkog društva “Branislav Nušić”. To je na svečanom zatvaranju potvrdio i Slobodan Drašković iz Borova, istoričar umetnosti i likovni kritičar.

– Ovo je bila možda najbolja kolonija do sada. Osim onih koji su ovde već standardno prisutni, tu su i novi ljudi koji su nesebično došli da stvaraju u našoj sredini. To je možda i najveća vrednost. Drugo, kvalitet slikanih radova, nove teme i novi stilski izrazi koje su ti ljudi doneli u našu sredinu još su jedna odlika ovogodišnje kolonije, kazao je Drašković.

Prema rečima Boška Popovića, voditelja likovne sekcije borovskog KUD-a, 27 učesnika kolonije ostavilo je društvu preko 60 radova, od čega dve skulpture, dva reljefa, 42 ulja na platnu, sedam ulja na akriliku i 11 akvarela. Učesnici ovogodišnjeg saziva stigli su iz Teslića, Tuzle, Čađavice, Slatine, Kruševca, Sombora, Koluta, Novog Miloševa, Bačke Palanke, Crvenke, Jagodine, Pančeva, Beograda, Osijeka i Vukovara.

– U Borovu se uvek fantastično osećam, a kad je atmosfera pozitivna onda su i radovi dobri,  kaže Vladimir Kepić iz Jagodine, jedan od veterana borovske kolonije, koji je osim rada urađenog na samoj koloniji, domaćinima doneo i sliku Isusa Hrista u ulju na platnu.

Iako je većina umetnika učestvovala i u prijašnjim sazivima, Živoradu Mirosavljeviću, slikaru iz Kruševca, ovo je bio prvi put.

– Upoznao sam ovde mnogo dobrih slikara i mnoge drage ljude. Domaćini su stvarno napravili lepu atmosferu tako da smo se svi dobro osećali, a to se pokazalo i u nastalim delima. Sa sobom sam doneo slike koje imaju jednu dozu nostalgije, jer su to slike iz nekih srećnijih vremena, iz detinjstva. Ovde sam uradio sliku s motivima Dunava koji je večita inspiracija, priča Žile, kako ga kolege zovu.

Motivi Dunava našli su se i na radovima Jelene Badnjevac-Ristić iz Pančeva, budući da i u svom kraju često slika Tamiš i Dunav.

– Malo je reći da mi se ovde sviđa… Ceo ambijent, društvo, ljudi, svi su tako dragi i čine kompaktnu celinu, inspirativnu za rad, oduševljena je Jelena, koja je osim u pejsažima uz Dunav, inspiraciju pronašla i u jednom tradicionalnom seoskom dvorištu.

Najmlađe među učesnicima bile su Maja Mitrović iz Borova i Katarina Jukić iz Vukovara, učenice srednje škole za tekstil, dizajn i primenjenu umetnost u Osijeku, i podmladak likovne sekcije borovskog KUD-a. Nakon što su otkrile da imaju talenta za umetnost, odlučile su da se u tom pravcu i školuju, a na jesen će u četvrti razred.

– Kada su učesnici kolonije zadovoljni, onda smo mi domaćini još zadovoljniji, istakao je predsednik borovskog “Nušića” Rado Bosić, dodajući da će svi radovi za dvadesetak dana biti  izloženi u galeriji, a krajem oktobra biće organizovana i izložba prodajnog karaktera.

Dragana Bošnjak

Beli Manastir

Kancelarija SDSS-a ponovo otvorena za građane

Nakon godinu dana, od 1. jula ponovo je za sve građane otvorena kancelarija Gradske organizacije SDSS-a u Belom Manastiru.

Kancelarija u zgradi P+8 na Trgu slobode, koju su do sada koristili članovi jedine srpske političke opcije u jedinom baranjskom gradu, ali i na području cele Osječko-baranjske županije, od sada će služiti i svim građanima za kontakte i razgovore sa članovima stranke, a koliko to prilike budu dozvoljavale i sa zastupnicima SDSS-a u Saboru. Za očekivati je da će se otvaranjem kancelarije SDSS-a unaprediti komunikacija s građanima, koja je do sada često izostajala, na rešavanju pitanja koja su od zajedničkog interesa i za stranku i za građane.

Otvaranje kancelarije svakako treba promatrati i u svetlu današnjeg vremena u kojem je politika postala generator problema, a ne sredstvo za njihovo rešavanje. Zbog toga, ali i zbog izbornog obećanja, novo rukovodstvo GO SDSS-a Beli Manastir osetilo je potrebu za otvaranjem kancelarije koja bi pokušala da bude most i medijator između običnog čoveka i političkih predstavnika u gradu. Time se građanima šalje jasna poruka da se od njih očekuje da uzmu učešće u političkom procesu i onda kada nisu izbori.

Zbog velike pauze, prvog dana nakon novog otvaranja kancelarije SDSS-a za javnost, gužve nije bilo. Novoizabrani predsednik GO SDSS-a Beli Manastir Stevan Ristić primio je tek jednog izbeglog građanina, koji niz godina pokušava rešiti problem povrata privatne imovine u Splitu. Za nadati se da će svakoga utorka i četvrtka, od 10 do 13 sati, kancelariju posećivati sve veći broj građana. Za to sasvim sigurno ima potrebe, jer problema je i previše, a rešavaju se sporo ili nikako. Z. Popović

Završen ljetni jezični kamp u Mađarskoj

Đaci bi opet u Pečuh

Djeca su, od najmlađeg Timoteja Repaka do najstarije Dragane Kretić, uživala u programu i druženju s vršnjacima, pa su pitala hoće li i iduće godine moći ići u kamp

Desetoro učenika koji su učestvovali u radu srpskog jezičnog kampa “Vuk Karadžič” u Pečuhu, u organizaciji Samouprave Srba iz Mađarske, vratilo se kućama širom Hrvatske s pomiješanim osjećanjima.

– Djeca su bila sretna što su provela prekrasnih i sadržajnih sedam dana, a s druge strane, posljednje jutro uoči polaska bilo im je žao što se rastaju od svojih vršnjaka, pa je bilo i suza, kaže Zdravko Kerkez koji je ispred VSNM-a Grada Zagreba ove godine vodio grupu djece iz Hrvatske.

Osim djece iz sela oko Garešnice, Dvora, Šidskih Banovaca i Mečenčana kod Kostajnice, u kampu su bila i djeca iz više mjesta u Mađarskoj. Učesnici su bili smješteni u srednjoškolskom Domu učenika drvodjeljske srednje škole, u samom centru grada koji je ove godine proglašen evropskom prijestolnicom kulture.

– Jezični kamp bio je programski usmjeren na učenje srpskog jezika, što našim učenicima nije posebno strano jer su većinom polaznici dopunske ili nastave na svom materinskom jeziku i dobro vladaju srpskim jezikom i pismom, kaže Kerkez i ističe marljivost učenika u prijepodnevnim časovima jezika, historije i kulturnih sadržaja, u radionicama i samom završnom nastupu, održanom večer prije odlaska.

Djeca su tokom boravka posjetila niz muzeja i galerija, te spomenik na Mohačkom polju u čast bitke vođene 1526, u kojoj je pobjeda Turaka označila kraj mađarsko-hrvatske države. Pogledala su i predstavu “Dina i oblak” u izvedbi Pozorišta mladih iz Novog Sada. Ipak, najznačajniji doživljaj bila je posjeta Srbima u Lipovu, selu gdje je povodom Ivanjdana održana liturgija koju je služio episkop Budimske eparhije Lukijan sa sveštenstvom i monaštvom.

– Ne znam da li je posljednjih godina crkva u ovom selu, gdje inače živi šest-sedam srpskih porodica, bila tako puna, kaže Kerkez.

Učesnike kampa posjetio je zamjenik ministra obrazovanja u vladi Mađarske, kao i više gostiju iz redova srpske samouprave u Mađarskoj: predsjednik Ljubomir Aleksov i Jovanka Lastić, direktorica škole “Nikola Tesla” u Budimpešti.

– Zbog svega toga ne čudi što su djeca koja su se, od najmlađeg Timoteja Repaka do najstarije Dragane Kretić, jako dobro privikla na smještaj i sprijateljila s vršnjacima, pitala hoće li i iduće godine moći ići u kamp, kaže Kerkez, dodajući da je za taj oblik nastave vladao velik interes jer se za deset mjesta prijavilo preko 30 učenika.

Nenad Jovanović

Izložba slika Lasla Petrika u Belom Manastiru

Šest decenija portreta i pejzaža

U predvorju Velike vijećnice u belomanastirskoj zgradi popularno zvanoj “Ljepotica”, otvorena je samostalna izložba slika pod nazivom “Romantika” 83-godišnjeg Lasla Petrika iz baranjskog sela Zmajevca, rođenog u Vojvodini, umirovljenog nastavnika likovne umjetnosti, koji preko šest decenija iznjedruje portrete, pejzaže, mrtve prirode…

Izložbu je organizovala belomanastirska Udruga “Baranja-art”, a otvorili su je slikarica Rada Zalaj, likovni kritičar Davorin Taslidžić, sam autor i belomanastirski gradonačelnik Ivan Doboš, koji se – kako reče – ponosi time što je bio autorov učenik u Batini. U otvaranju su učestvovali i učenica Lorena Pligl, odsviravši dvije kompozicije na braču, te pjesnik Slavko Zalaj, pročitavši dvije svoje pjesme. Nakon otvaranja svi su se učesnici i posjetioci zajednički fotografirali, što baš nije uobičajeno na otvaranjima slikarskih izložbi. J. Nedić

Dobitnik Plakete grada Karlovca Vlado Bojkić

Živa enciklopedija našeg novinarstva

Ne znam je li prije lokalno novinarstvo bilo bolje, ali znam da je “Karlovački tjednik” bio vrh lokalnog novinarstva u Hrvatskoj, kaže ovaj novinar i bivši dopisnik “Vjesnika” iz Praga

Vlado Bojkić, poznati novinar “Karlovačkog tjednika” i dopisnik “Vjesnika” iz Zapadne Njemačke i ČSSR-a, dobitnik je ovogodišnje Plakete grada Karlovca.

Iako u mirovini, Bojkić nikada ne miruje, pa je jedan od osnivača Društva Karlovčana u Zagrebu i urednik njihovog časopisa “Mali glasonoša”. Za vrijeme Univerzijade u Zagrebu, u karlovačkom dijelu bio je šef pres centra, a u nedavno objavljenom “Karlovačkom leksikonu” uredio je dio koji govori o karlovačkom novinarstvu, o čemu bi se s njim moglo pričati danima.

Od “pisaće” do kompjutera

– Ako je riječ o novinarstvu danas i prije 20-ak godina, onda je razlika ogromna. Novinska tehnologija napredovala je velikim koracima: od pisaće mašine do kompjutora i mogućnosti koje on pruža. Kad sam počeo pedesetih godina, novinski slog slagao se u olovu, a naslove su slagari slagali ručno, slovo po slovo. Danas je to kompjutorskoj generaciji neshvatljivo. Zato je novinarski posao bio smireniji, opušteniji, usporeniji nego danas, posebno u tjednim i lokalnim listovima, kakav je bio “Karlovački tjednik”, kaže Bojkić.

Karlovac ima 170 godina dugu tradiciju novina. Od “Der Pilgera”, koji je od 1841. izlazio na njemačkom i Lukšićevog “Glasonoše”, koji je bio prvi list na hrvatskom jeziku, a počeo je izlaziti 1861, Karlovac je uvijek imao svoje novine, ponekad i dva-tri tjedna lista istovremeno. Ta tradicija je obvezivala karlovačke lokalne novine, prije i sada.

– Kada je riječ o sadašnjoj medijskoj sceni u Karlovcu, mislim da su Karlovčani vrlo dobro informirani o događanjima u gradu i županiji, jer Karlovac nikada nije imao toliko raznih medija: TV program, tri radija, barem dva lokalna lista (tu uz “Tjednik” računam i karlovačko izdanje “Večernjeg lista”, donedavno je tu bio i “Karlovački list”), a sada ima i dva internetska portala, kaže Bojkić. Dodaje da se tu, kao i na drugim internetskim stranicama, može naći vrlo mnogo informacija, ali je pitanje može li tako šarolika medijska scena dati zadovoljavajuću kvalitetu. Za tolike programe i listove treba mnogo sponzora i kvalitetnih novinara, a nije siguran da ih Karlovac danas ima. Ne može dati precizniju ocjenu jer redovito prati samo “Karlovački tjednik”.

– Pratim putem interneta samo ono što nađem na njihovim portalima, a to je mali dio informativnog programa. U svakom slučaju, želim karlovačkim medijima da nastave slavnu tradiciju karlovačkog novinarstva, kaže Vlado Bojkić.

Karlovčani u Zagrebu

Društvo Karlovčana u Zagrebu osnovali su Vlado Bojkić i Rade Radovinović još 1999, dok je formalni datum osnivanja 2. april 2000. Bojkić mu je bio predsjednik deset godina. Djelovalo je na promociji karlovačkih vrijednosti u Zagrebu i obilježavalo godišnjice značajnih osoba i događaja iz karlovačke prošlosti. Sve to bio je razlog da kolega Bojkić dobije Plaketu grada Karlovca.

– Ne znam je li prije lokalno novinarstvo bilo bolje, ali znam da je “Karlovački tjednik” bio vrh lokalnog novinarstva u Hrvatskoj. Uostalom, četiri godine zaredom proglašavan je najboljim lokalnim listom u Hrvatskoj, a mnogi novinari “Tjednika” i Radija kasnije su postigli zapažene novinarske karijere (Stevo Maoduš, Ratomir Petković, Zdravko Švegar, Nikola Perić, Ivan Fudurić, Slavko Marković, Pero Mrkalj i drugi, a tu bih, bez lažne skromnosti, uvrstio i sebe), pa se uvriježio pojam “Tjednikova novinarska škola”. Spomenuo sam samo moju generaciju iz pedesetih godina prošlog vijeka, a iza nas je došao još niz novinara koji i danas rade u velikim redakcijama, na radiju i televiziji, kaže Bojkić. M. Cimeša