Sve mršaviji legitimitet Vlade

Ionako mršav legitimitet Vlade Jadranke Kosor iz mjeseca u mjesec sve je tanji: nakon masovnog iskazivanja nezadovoljstva putem sindikalne peticije za referendum, prošlog su tjedna ponovno odjeknule alarmirajuće riječi guvernera HNB-a Željka Rohatinskog o stanju u gospodarstvu, a potom je Vladinu poziciju dodatno oslabio izlazak HSLS-a iz vladajuće koalicije.

Taj zaokret liberala, koji se počeo nazirati još prije osam mjeseci, kada je premijerkin rođak Darinko Kosor preuzeo stranku, neće srušiti HDZ-ovu Vladu, kao što je prije godinu dana nije srušio ni izlazak HSU-a Silvana Hrelje, kojeg je ovih dana predsjednik SDP-a Zoran Milanović kooptirao u svoj oporbeni blok. No za razliku od umirovljeničke stranke, HSLS je zajedno s HSS-om nakon parlamentarnih izbora koncem 2007. godine tvorio jezgru za formiranje tadašnje vlade Ive Sanadera, kojoj su se priključili umirovljenici i manjine.

Povećana odgovornost SDSS-a

Većina manjinskih zastupnika, predvođenih SDSS-om, tada je zauzela stav da ne želi imati presudnu ulogu u odlučivanju o izbornom pobjedniku, no izlazak HSLS-a sada je razbio užu koaliciju, pa je bitno pomaknuta i razina odgovornosti manjina, u prvom redu samog SDSS-a, o čijoj podršci ovisi daljnje održanje HDZ-a i HSS-a na vlasti.

Kako je zastupnik bošnjačke manjine Šemso Tanković već zaprijetio otkazivanjem suradnje, Jadranka Kosor se odmah potrudila da umanji teret spomenute odgovornosti, dogovorivši sa oba zastupnika HSLS-a, Ivanom Čehokom i Antunom Korušcem, koji su odlučili otpasti od svoje stranke, te bivšim HNS-ovcem Zlatkom Horvatom, podršku svojoj Vladi. Akciju joj je tek malo poremetila Đurđa Adlešič, koja se odlučila vratiti u Sabor na Korušecovo mjesto, te ostati lojalna HSLS-u.

Bez obzira na te pojačane mjere prevencije, potez liberala za premijerku naročito je bolan zbog toga što će uskoro proći tri mjeseca od početka implementacije njenog programa gospodarskog oporavka, u koji se općenito malo vjeruje, a sada se pokazuje da povjerenja u njegov uspjeh nije bilo ni unutar koalicije. Također, izlazak HSLS-a iz koalicije simultano s formalnim ulaskom HSU-a u oporbeni blok, pojačao je dojam da je započelo opće preslagivanje na političkoj sceni, u kojem je samo pitanje vremena tko će biti sljedeći i do kada će ova Vlada izdržati.

– Važnost izlaska HSLS-a nije kardinalna, ali pomak je veći u simboličkom smislu, jer je HSLS ipak stranka koja je, više od drugih, funkcionirala kao stranka-most, tvoreći i SDP-ovu i ovu koaliciju, stranka koja ima dugu tradiciju, koja nije ni mala ni beznačajna, a ovako demonstrativno izlazi iz vladajuće koalicije. U simboličkom smislu, mislim da je ovo početak kraja Vlade Jadranke Kosor, ali taj kraj može dugo trajati, sve do raspisivanja redovnih izbora – kaže Dražen Lalić, sociolog sa zagrebačkog Fakulteta političkih znanosti.

Jadranka Kosor, koja premijersku funkciju nije dobila na izborima, već ju je na čelo HDZ-a i Vlade instalirao njen prethodnik Ivo Sanader, do sada je svoju poziciju pokušavala legitimirati tvrdnjom da bi u vrijeme ekonomske krize i završnih pregovora o pristupanju Europskoj uniji raspisivanje izbora predstavljalo gubitak dragocjenog vremena, no Lalić se ne slaže s tom tezom.

Legalna, ali nelegitimna vlada

– Najbolje bi bilo kada bi HDZ prihvatio da više nema legitimitet, a nema ga ni po istraživanjima javnog mnijenja ni po drugim pokazateljima, kao što je sindikalna peticija, te da raspiše izbore. Opravdanje Jadranke Kosor potrebom završetka pregovora je izvrtanje cilja i sredstva, jer nama nije cilj ulazak u EU, već je to sredstvo za ostvarivanje slobodnije, demokratskije i naprednije zemlje. Smatram da stvari stoje obrnuto i da bi nova vlada, bila ona opet njena ili Milanovićeva, imala veći kredibilitet i veću snagu u međunarodnim i drugim pregovorima nego ova koja jest legalna, ali očito nije legitimna. Zar može biti veće demonstracije nezadovoljstva od ovih 820 tisuća potpisa za referendum, što je jednako broju birača koji su na zadnjim izborima glasali za HDZ? – pita se Lalić.

Osipanjem političke podrške i padom povjerenja u javnosti, HDZ-ova Vlada postaje sve slabija i sve podložnija pritiscima što, kako se već pokazalo, umanjuje njenu sposobnost da u krizi povlači nepopularne poteze. Osim toga, kako kaže Lalić, smanjivanjem vladajuće koalicije povećava se i ucjenjivačka moć onih koji su u njoj ostali. S druge strane, moglo bi se ustvrditi da oni mogu još vrlo malo toga dobiti od Vlade koja je na rubu bankrota. HSS je svojevremeno ušao u koaliciju tražeći šest milijuna proračunskih kuna za selo, dva ministarstva, državne tajnike i funkcije u javnim tvrtkama, i ta će mu mjesta ostati do kraja mandata. No novca za kupovinu njegovih birača odavno je ponestalo, pa će sve češći sukobi seljaka s Vladom tu stranku skupo stajati na sljedećim izborima. Što se tiče manjina, one su se umjesto materijalnih mogle orijentirati na institucionalne dobitke, a najveći su ostvarile nedavnim poboljšanjem izbornog modela izmjenama Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Upravo su te izmjene pokazale da je HDZ prisiljen na ustupke kakve u drugim okolnostima nije htio učiniti, a koji će mu u perspektivi donijeti izravnu štetu, budući da će se možda ne velik, ali ipak određeni broj manjinskih glasova koje novi izborni model oslobađa, pretežno preliti na oporbenu stranu.

Razlog za razvod braka

Time je Jadranka Kosor kupila određeno vrijeme, no pitanje je koliko dugo može zadržati lojalnost manjina. Iako je najavio daljnju podršku Vladi, potpredsjednik SDSS-a Milorad Pupovac postavio je određena ograničenja, po kojima ta podrška ne mora nužno trajati do redovnog raspisivanja izbora. SDSS je zauzeo poziciju po kojoj je potrebno najprije zaustaviti produbljivanje krize i dovršiti pregovore s EU-om, odnosno, kako to kaže Pupovac, “privesti brod do neke luke i onda nakon toga razmisliti što i kako dalje”. Iako se SDSS ne percipira kao faktor odgovoran za gospodarsko stanje, a kao manjinska stranka nema potrebu da se već sada prestrojava kako bi osigurao nove mandate, razlozi za to mogli bi se pojaviti u smislu osiguranja pozicije u vladi koju će sastavljati sadašnja oporba. No samo rušenje Vlade od strane oprezne srpske stranke moglo bi za nju biti osjetljivo pitanje, ukoliko za to ne bi postojao snažan razlog.

– Mislim da bi izlazak srpske manjine značio izvanredne izbore, ali mislim da je vrlo teško i SDSS-u i drugim manjinama sada izaći iz koalicije, s obzirom na to da su neki pomaci za manjine ipak napravljeni, pa bi se SDSS u javnosti mogao percipirati kao stranka koja se okreće kako vjetar puše. Manjine, prije svega SDSS, sada se moraju zapitati što je opći interes i kako mogu najviše doprinijeti općem dobru. Rješavanje određenih problema manjina također je vezano uz stanje u zemlji općenito, a ono se ne može popraviti s vlašću koja ni izbliza nema potporu građana. Svako razvrgnuće braka je nezgodna situacija i za to trebate imati dobar razlog. Sada je pitanje hoće li SDSS naći dobar razlog, jer ako izađe bez pravog razloga, onda će se u javnosti steći dojam da su puki politikanti i da nisu ozbiljan akter – kaže Lalić.

Trajnost Vlade Jadranke Kosor ne ovisi samo o koheziji u koaliciji, već i o tome kako igra protivnička momčad, koja je bitno pojačala klupu, ali, kako kaže Marijana Grbeša, profesorica političke komunikacije na Fakultetu političkih znanosti, još uvijek nema jasnu strategiju za izvlačenje zemlje iz krize.

SDP nije kvalitetna opozicija

– Iako izlazak HSLS ne ugrožava parlamentarnu većinu, u percepcijskom smislu svakako jako negativno utječe na Vladin rejting. HSLS-ova poruka da odlazi jer Vlada ne radi dobro još žešće naglašava postojeći dojam da Vlada ide u krivom smjeru, ali još je jači dojam o stvaranju snažnog opozicijskog bloka, dakle bloka a ne skupa raštrkanih stranaka. Osobno držim da će, bez obzira na sve, Vlada dočekati redovne izbore. Prijevremeni izbori bi značili zastoj pregovora s EU-om na duži rok, budući da tehnička vlada ne može voditi pregovore, a novoj bi trebalo vremena da pohvata konce. Mislim da bi i u gospodarstvu bilo koja nova vlada teško mogla u kratkom vremenu pomaknuti stvari. Problem je i u tome što SDP nije kvalitetna opozicija, jer da biste stvorili kritičan naboj za promjenu, morate ostavljati dojam prave, sadržajne i leadership alternative, što u ovom trenutku ne postoji – kaže Marijana Grbeša.

– Opozicija nudi drukčije vrijednosti i jedan alternativni stil upravljanja zemljom, ali njihov naboj, u smislu konkretnog smjera kojim treba ići i u smislu lidera, nije dovoljno prepoznatljiv. U teškim vremenima ljudi traže lidera, a Jadranka Kosor je, bez obzira na sve, ipak preuzela odgovornost i pokrenula neke stvari, pa bi i sa strane opozicije trebala doći jaka poruka da imaju osobu koja je u stanju povući zemlju naprijed. Prema dosadašnjim Milanovićevim nastupima, nisam sigurna da ga javnost prepoznaje kao takvu osobu, a mislim da je to ključna stvar u stvaranju raspoloženja za promjenu. Raspoloženje je sada protiv, ali raspoloženja za promjenu nema – dodaje Marijana Grbeša. Smatra da je u nedostatku prepoznatljivog leadershipa aktualno okrupnjavanje za opoziciju dobra strategija.

Sudeći po tempu priprema, izgleda da u SDP-u nemaju previše volje za preuzimanje vlasti u trenutku dok se nastavlja sažimanje gospodarskih aktivnosti, praćeno padom poreznih prihoda koji se nastoji kompenzirati enormnim zaduživanjem po sve većim kamatama, već radije čekaju da kriza dotakne dno, budući da se ionako čini da ne postoji ništa što HDZ-u može donijeti novi mandat. S druge strane, pod uvjetom da država prije toga ne bankrotira, HDZ-ova Vlada sigurno će se grčevito držati do završetka pristupnih pregovora, kako bi stvorila barem neki kapital za budućnost, a ukoliko se pritisci za prijevremene izbore nakon toga pojačaju, redovni rok ionako neće biti daleko. HDZ se tada može nadati samo čudu i, po svoj prilici, lagano se pripremati da sljedeće četiri godine u oporbi što bolje iskoristi za pospremanje korupcijom diskreditirane stranke.