Uzlet sive ekonomije

Uz značajnu pomoć Vladinih antikriznih mjera, odnosno uvođenja novih poreza i ukidanja poreznih olakšica, produbljivanje gospodarske krize dovelo je do procvata sive ekonomije, što su neki od naših sugovornika nazvali povratkom u neslavne 1990, kada je velik broj malih i srednjih poduzetnika izbjegavao porez isplaćujući plaće djelomično u gotovini.

Kako doznajemo, ta se praksa, koju je posebno potaknulo lanjsko uvođenje “harača” – kriznog poreza od dva posto na plaće iznad 3.000 i četiri posto na plaće iznad 6.000 kuna – posljednju godinu ponovno raširila do masovnih razmjera. Iako je država tim porezom u prvi mah povećala svoje prihode, zbog izbjegavanja plaćanja poreza na koncu pate i porezni prihodi proračuna, ali i doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, koje je država potom opet prisiljena nadoknađivati iz sve manjih proračunskih prihoda. Vlada je gurnula poduzetnike jedan korak natrag u sivu ekonomiju, a pitanje je koliko će vremena proći da se stvari vrate u razmjere prije izbijanja krize.

Kako su nam kazali u jednom zagrebačkom knjigovodstvenom servisu, gotovo 95 posto njihovih klijenata nakon lanjskog uvođenja harača i nedavne promjene poreznih stopa korigiralo je plaće u svojim tvrtkama, tako da one ne prelaze tri, odnosno šest tisuća kuna.

Pad prihoda od doprinosa za mirovinsko osiguranje

– Naš servis vodi 15 malih tvrtki. Kada je uveden krizni porez, svi su vlasnici, osim dvojice, odlučili prilagoditi plaće. Svi koji su imali plaće više od sedam ili osam tisuća kuna, smanjili su ih na 5.999 kuna, a oni koji su imali četiri ili pet tisuća kuna, smanjili su ih na 3.000 kuna. Time su izbjegli plaćanje kriznog poreza, ali ne samo to: smanjenje plaća rezultiralo je i značajnim smanjenjem njihovih uplata za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Upravo ovih dana, kada je država od 1. srpnja ukinula krizni porez na plaće od tri do šest tisuća kuna a istovremeno smanjila stope poreza na dohodak, onima koji su svoje prihode korigirali na 5.999 kuna plaće su ponovno prešle 6.000 kuna, pa su ih ponovno smanjili kako bi izbjegli plaćanje “harača”, čime je sada, po drugi put, došlo do još većeg smanjenja uplata za doprinose državi. Jedan od dvojice klijenata koji nisu korigirali plaće prilikom uvođenja kriznog poreza, sada je to učinio, a onaj drugi, koji ima samo svoju plaću, jednostavno nije mogao zbog kredita koji otplaćuje. Dakle, od 15 tvrtki, 14 ih je na koncu smanjilo plaće zbog kriznog poreza, što pokazuje koliko je ta pojava masovna – kažu nam u knjigovodstvenom servisu, čiji naziv, iz razumljivih razloga, nećemo navoditi.

Zbog smanjenja broja zaposlenih, ali i zbog opisanih kalkulacija s visinama neto plaća, prihodi od doprinosa za mirovinsko osiguranje pali su u prvih šest mjeseci ove godine za pet posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje. Od ukupno isplaćenih 17,5 milijardi kuna za mirovine, doprinosima su prikupljene 9,3 milijarde, pa se udio koji država mora isplaćivati iz proračuna popeo na čak 8,2 milijarde kuna. Zdravstvenim doprinosima prikupljeno je 8,7 od potrebnih 9,9 milijardi, pa je iz proračuna pokrivena razlika od 1,2 milijarde kuna. Ti će se iznosi do kraja godine udvostručiti.

– Poduzetništvu najviše smetaju neplaćanje, nesređeno zakonodavstvo i pravosuđe, a u krizi koja je sve žešća država s ovako velikim poreznim nametima dodatno guši cjelokupno poduzetništvo. Vlada se ponaša kao zločesti poreznik, a ne kao netko tko bi trebao razvijati ekonomiju i društvo. Država se postavlja kao da su svi lopovi, pa udarajući poreze uzima što više može i od koga god može, no tada dolazi do kontraefekta u kojem se svatko trudi davati državi najmanje što može – kaže nam jedan poduzetnik iz financijskog sektora, koji je od izbijanja krize bio prisiljen otpustiti 12 radnika, što predstavlja trećinu zaposlenih. Budući da je dio plaća počeo isplaćivati u gotovini, htio je ostati anoniman.

Slon u staklani

On potvrđuje sliku iz navedenoga knjigovodstvenog servisa: velika većina njegovih kolega u poduzećima takve veličine izbjegla je plaćanje “harača”, a u budućnosti će se, procjenjuje, još više dijelovi plaća isplaćivati u gotovini. Naime, kada u studenom bude ukinuta i druga stopa kriznog poreza, ukupni nameti na plaće svejedno će dostizati 80 posto neto iznosa, što je u uvjetima otežanog poslovanja na smanjenom tržištu za mnoge neizdrživ porezni pritisak. “Harač” je, dodaje, bio taj koji je gurnuo tvrtke u takvo ponašanje, a pitanje je koliko će vremena trebati da se ponovno vrate legalnom isplaćivanju plaća.

– Ne da se devedesete vraćaju, nego su se već vratile. Plaća se daje do šest tisuća kuna, a ostatak u gotovini. Nitko ne podiže plaće, a ako ih već podiže, daje taj dodatak u kešu. Do toga je doveo upravo “harač”, koji sa svojim stopama od dva i četiri posto naizgled nije velik, ali na veći broj zaposlenih i na godišnjoj razini, to ispadnu značajni iznosi. Kako je porezno opterećenje ionako ogromno, uvođenje “harača” psihološki je potjeralo poduzetnike u izbjegavanje poreza jer su osjetili da ih je država iznevjerila. Usput je država ostala i bez dijela doprinosa, jer jedno je kada ih plaćaš na neto plaću od 8.000 kuna, a drugo kada ih daješ na plaću od 5.999 kuna. Poduzetnici se brzo prilagode i svi koji su to mogli, izbjegli su “harač”, kojim je država ciljala banke, državne i druge velike firme s kolektivnim ugovorima, koje nisu mogle naštimavati plaće. Država tako cijedi one koje može i na njih prebacuje porezni teret, a ti koje može cijediti su i monopoli kojima onda nedostaje novca, pa dižu cijene. Stoga imamo poskupljenje energenata, što za sobom povlači sve drugo, i tako dalje. To je začarani krug. No, kada se država ponaša kao slon u staklani, siva ekonomija nužna je za preživaljavanje kao slon u staklarnici, sioskupljenje energenata, što za sobom povlači sve drugo i to jljavanje. To je ujedno i odgovor onima koji se pitaju kako firme preživljavaju u ovim uvjetima. Eto kako preživljavaju – zaključuje, ne bez ogorčenja, ovaj poduzetnik.

PDV viši, prihodi niži

Ukidanje “malog harača” od 1. srpnja i najavljeno ukidanje “velikog harača” od studenoga, država je naumila nadoknaditi istovremenim ukidanjem poreznih olakšica, čime se također otvara prostor za daljnji procvat sive ekonomije. Te su olakšice, poput one za adaptaciju stana, poticale građane da poslove naručuju od tvrtki i da za obavljene radove traže račun, kako bi na temelju njega dobili povrat poreza u iznosu do 12.000 kuna. Sada takvog motiva više nema, pa im se više isplati s izvođačem dogovoriti posao “na crno”, čime će obično proći jeftinije za iznos PDV-a koji je, k tome, država lani podigla sa 22 na 23 posto. To dugoročno rezultira padom prihoda države od PDV-a, pa mnogi drže da će država na taj način više izgubiti nego što je morala davati na ime poreznih olakšica. Upravo su te olakšice pridonosile povećanju kulture poslovanja i suzbijanju sive ekonomije, a država je njima mogla ciljano usmjeravati potrošnju i poticati određene djelatnosti.

– Siva ekonomija je kod nas jako velika i poznato je da se puno poslova, od onih koje obavljaju različiti serviseri do onih koje rade majstori po kućama, naplaćuje bez fakture. Opće je pravilo da je sklonost evaziji, odnosno izbjegavanju plaćanja poreza, veća što je veći porezni namet, a pitanje je samo hoće li se evazija povećati više ili manje od povećanja nekog nameta. Kako smo i inače jako porezno opterećeni, krizni je porez vjerojatno bitno povećao evaziju, a teško je reći koliko će nakon njegovog ukidanja trebati da se stvari vrate u normalu, jer je pravna nesigurnost velika, a učestalo mijenjanje poreza ne pogoduje smanjenju evazije. Bez kresanja javnih rashoda ništa se ne može napraviti i krizni porez definitivno je bio štetna mjera, a vjerojatno se i ukida zbog toga što je s njim ubrano manje poreza nego prije njega, o čemu u Ministarstvu financija imaju podatke. Prilikom uvođenja mjera nedostaju ozbiljne analize, kao što nitko nije analizirao ni troškove koje tvrtke i građani imaju od same prilagodbe svim tim novim porezima – kaže porezni stručnjak Hrvoje Zgombić, koji je i  predsjednik upravnog odbora međunarodne fiskalne organizacije IFA.

Po visini sive ekonomije Hrvatska sedma u Europi

Kada je koncem 2005. Ekonomski institut procijenio da udio sive ekonomije u BDP-u Hrvatske zauzima 16 posto, čime je svrstana među zemlje s najvećom raširenošću neslužbene ekonomije u Europi, tadašnji premijer Ivo Sanader, sa svojim poznatim osjećajem za spin, slavodobitno je predstavio rezultate studije. Vjerodostojnu procjenu sive ekonomije koja bi trebala ući u izračun BDP-a tražila je Europska unija, jer je to kriterij za dodjelu sredstava iz fondova: iako veći BDP znači manju pomoć, Sanader se odmah pohvalio da je siva ekonomija rezultirala povećanjem BDP-a, tako da udio vanjskog duga više nije 83 nego 70 posto BDP-a. Istom se utjehom danas, kada je vanjski dug premašio 100 posto službenog BDP-a, služi i ministar financija Ivan Šuker, čije su porezne mjere dovele do novog procvata sive ekonomije.

Prema podacima OECD-a, među razvijenim europskim zemljama siva ekonomija je sa 15-16 posto udjela u BDP-u najraširenija u Italiji, gdje su porezi i socijalna davanja visoki,  najmanja je (tek dva posto) u Velikoj Britaniji, a u Njemačkoj i Francuskoj iznosi šest posto BDP-a. Analizirajući razdoblje od 2001. do 2007., ekonomistica Marija Švec u nedavno objavljenom radu “Siva ekonomija u Hrvatskoj” zaključila je da je Hrvatska sedma po visini sive ekonomije u Europi. Po metodi radne snage, ona je izračunala da stopa neslužbene zaposlenosti u Hrvatskoj iznosi 3,59 posto, najmanja je na Malti (0,03 posto) i u Češkoj (0,24 posto), a najveća u Poljskoj (12,64 posto). To bi, kako navodi autorica, “moglo značiti da te zemlje imaju bolju vladu, politiku, porezni sustav i razvijeno gospodarstvo, a to pridonosi sve manjem udjelu sive ekonomije u službenom gospodarstvu”.