Vijesti

Nestala spomen-ploča iz uvale Slana

Samo nekoliko dana trebalo je da ploča, postavljena 26. juna u uvali Slana u spomen na preko osam hiljada žrtava ustaških logora Slana i Metajna, bude uklonjena.

Početkom 90-ih originalna ploča iz 1975. također je bila uklonjena, a nova ploča bila je njena replika. Postavljena je zahvaljujući zajedničkim naporima SNV-a, Koordinacije židovskih  općina u Hrvatskoj, Saveza antifašističkih boraca i antifašista Hrvatske i Udruženja “Jadovno 1941” iz Banjaluke. Predsjednik SNV-a Milorad Pupovac najoštrije je osudio najnoviji čin divljaštva, o čemu je govorio i u Saboru.

– Moja je dužnost da pobudim interes javnosti i stvorim atmosferu u kojoj nikom neće smetati ovakve spomen-ploče – rekao je, dodavši da bi bilo nedopustivo da na to ne reagiraju policija i javnost.

– Neću reći da sam očekivao, ali sam se pribojavao da bi se nešto takvo moglo dogoditi – kaže predsjednik banjalučkog Udruženja “Jadovno 1941” Dušan Bastašić.

– Činjenica da se i predsjednik Ivo Josipović poklonio žrtvama Jadovnog ulijevala nam je nadu da se to ipak neće dogoditi. O tome ne mogu ništa drugo reći nego da je to nastavak zatiranja istine o Jadovnom i pokušaj skrivanja onoga što se tamo dogodilo. Uzaludan je to posao, jer će se istina ipak otkriti – dodaje Bastašić, koji od nadležnih organa očekuje da nađu tko je oskrnavio ploču.

Predsjednica SABA Vesna Čulinović Konstantinović smatra da bi policija trebala obilaziti spomenike koji su na meti vandala i onih koji pokušavaju iskrivljavati historiju, ali i na meti skupljača sekundarnih sirovina.

Interesantno je da mediji u Hrvatskoj uglavnom šute o nestanku ploče. Ploča iz Slane nije jedino obnovljeno spomen-obilježje koje je uništeno. Tako je uz prisustvo tadašnjeg predsjednika Stjepana Mesića bio postavljen mramorni poklopac s natpisom na kosturnicu ispred Bakićevog spomenika na Petrovoj gori, da bi i on ubrzo bio polomljen i uklonjen. N. Jovanović

Rončević: Neka Čičak sufinancira novi spomenik u Varivodama

Iznenađen sam postupkom Ivana Zvonimira Čička, predsjednika HHO-a koji je nenajavljeno i bez odobrenja išao popraviti polomljeni križ nad spomen-pločom mučki ubijenim civilima u Varivodama. Tim više što je Čičak prije petnaestak dana, prilikom posjete našem kraju, bio upoznat s time da Općina Kistanje radi na postavljanju trajnog kamenog spomenika. Nazvao sam ga i pitao da li je svjestan da čini prekršaj, jer bez odobrenja radi nešto što ne može dovesti do obnove ili popravka spomenika – kaže Slobodan Rončević, načelnik Općine Kistanje.

Naime, Čičak je točno prije tjedan dana, s proputovanja po Dalmaciji skrenuo u Varivode i tamo, pomalo ekscentrično, čavlima i ljepilom, pokušao popraviti drveni križ, što ga je 23. travnja polomio 47-godišnji Mile Bilić iz Šibenika, kojega je policija kazneno prijavila. Rončević kaže da mještani Varivoda i rodbina ubijenih civila smatraju da je neprihvatljivo to što je Čičak napravio i njegov čin uspoređuju s oštećenjem spomenika.

– To kako je sad “popravljen” predstavlja ruganje žrtvama, njihovim porodicama i sumještanima, zato će izgradnja trajnog obilježja ići što hitnije – najavio je Rončević. Dodaje da je pri samom kraju izrada idejnog rješenja i projektne dokumentacije, nakon čega će se odlučiti o izgledu spomen-obilježja, koje će financirati SNV, Općina Kistanje i njeni građani. Očekuje se da će trajno spomen-obilježje biti gotovo 28. rujna, na 15. godišnjicu zločina.

S obzirom na to da je, dodaje Rončević, Čičak ipak pokazao senzibilitet prema žrtvama sramotnog zločina počinjenog nad starcima nakon “Oluje”, očekuje i njegovo uključenje u financiranje spomenika.

– To će biti prava prilika da pijetet prema žrtvama zločina iskaže na dostojan i primjeren način – zaključuje Rončević. D. Grozdanić

Okrugli stol “Manjine u ustavnim promjenama i mediji”

“Prizma” je krletka s previše ptica

U organizaciji Hrvatskog novinarskog društva (HND) i sekcije novinara medija nacionalnih manjina, održan je okrugli stol “Manjine u ustavnim promjenama i mediji”.

– Od nedavno donesenih ustavnih promjena očekujemo značajno unapređenje medijske kulture i praćenja života manjina – rekao je predsjednik SNV-a Milorad Pupovac i naglasio da su neke manjinske emisije na HTV-u prevaziđene po koncepciji, recimo “Prizma”, koju je nazvao “krletkom s previše ptica”. Podsjetio je da još uvijek nema emisija na jezicima manjina i upozorio da HTV, što se tiče manjina, prati incidente, a ne teme.

– U posljednje tri godine, poslanici SDSS-a imali su četiri do šest konferencija za medije godišnje, na kojima se govorilo o važnim temama ne samo za povratnike ili Srbe, već za širu javnost i cijelu zemlju. Zadnji put je bilo riječi o zemljištu u Ravnim kotarima. HTV je pratio samo dvije konferencije, što se mora promijeniti – rekao je Pupovac.

Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine (SNM) Aleksander Tolnauer rekao je da se iz štampanih medija informira tek 5,3 do šest posto građana, dok svi ostali prate televiziju. Manjine, kojih je 7,47 posto, a s onima koji se nisu opredijelili ukupno 10,76 posto, imaju samo 1,8 posto medijskog prostora, a njime dominira senzacionalizam. Govoreći o manjinskim medijima, Tolnauer je rekao da SNM financira izlaženje 58 manjinskih listova, pri čemu su samo talijanski dnevnik “La voče del popolo” i srpski tjednik “Novosti” na kioscima. 

Predsjednik HND-a Zdenko Duka naglasio je potrebu pluralizma u medijima, jer i pored napretka u regionu još uvijek ima govora mržnje, dok je sekretar HND-a Vladimir Lulić rekao da treba izići iz stereotipa o manjinama i najavio osnivanje Savjeta za medije koji bi činili predstavnici novinara, izdavača i civilnog društva.

Da govor mržnje nije zamro pokazuje i najnoviji slučaj urednika Dnevnika Gorana Milića.

– Državna televizija ne bi smjela biti mjesto za nečije privatne obračune – rekao je Tolnauer.

Ukazano je na postojeća dobra rješenja informiranja manjina u Srbiji, prije svega na novosadskoj TV i u Makedoniji, gdje osim državnog kanala na makedonskom postoje i kanali na albanskom, turskom, srpskom i romskom. N. Jovanović

Mediji strpali sve pripadnike iste nacionalnosti pod zajedničku osuđeničku kapu

Dok dokažeš koji si Milan Španović…

Uslijed inflacije ratnih zločinaca, ili barem osumnjičenika za ta zlodjela – jer većini zbog političke i pravosudne opstrukcije ionako nikad neće biti dokazana krivnja – te uslijed pada novinarske koncentracije zaokupljene tim fenomenom, ovih dana mogli smo po medijima pratiti interesantnu zamjenu identiteta dvojice Srba iz Hrvatske. Naime, poznato je da je na Odjelu za ratne zločine Višeg suda u Beogradu upravo osuđen Milan Španović iz Novske, na zatvorsku kaznu od pet godina, zbog mučenja i ozljeđivanja više hrvatskih civila u zatvoru u Staroj Gradiški 1991. i 1992. godine.

Ali brojne novine, televizijski programi i internetski portali, jednako u Hrvatskoj i Srbiji, uz tu vijest objavili su fotografiju drugog Milana Španovića – rođenog u Glini, a koji je krajem 2009. u Hrvatskoj osuđen na kaznu zatvora od tri godine i pet mjeseci, zbog maltretiranja i premlaćivanja hrvatskih civila te pljačke i paleži njihove imovine u selima kod Gline, ljeta 1991. godine. Zločinac k’o zločinac, moglo bi se reći, čak su im slične i kvalifikacije, pa i nije neka šteta od novinarske greške. Ali, možda to baš i nije sasvim tako, kao što bi se moglo pomisliti.

Taj drugi Milan Španović, glinski, dakle, inače je prvo u odsutnosti bio osuđen na 20 godina zatvora, da bi mu se po izručenju iz Velike Britanije nanovo sudilo. U postupku bez ijednog iznesenog materijalnog dokaza uspjelo se dokazati kako je Španović sudjelovao u srpskim paravojnim jedinicama na dotičnom području, te su ga pojedini svjedoci prepoznali kao sudionika određenih zločina kao što je navodno udaranje jednog civila ili krađa stroja za branje kukuruza. No, pritom je vrlo indikativno da mu je na kraju sudskog postupka u Sisku odrezana točno onolika kazna koliko je vremena dotad i proveo u zatvoru.

Ali, taj čovjek ipak nije onaj drugi Milan Španović, onaj koji je višekratno mučio zarobljenike u ćeliji, i kojemu je krivnja nedvojbeno utvrđena. Zato u najmanju ruku nije pošteno da ih poistovjećujemo, i da se o glinskom Španoviću piše čak da je “svojedobno izručen iz Velike Britanije”, a sad je “osuđen i u Beogradu”, kao što je objavio npr. Vecernji.hr, portal zagrebačkoga “Večernjeg lista”. Jer, previše smo se navikli na slične nepreciznosti i trpanje svih pripadnika iste nacionalnosti pod zajedničku osuđeničku kapu, što je najbolji način da se veliko zlo nanese možebitno nevinim ljudima. I. Lasić