Hrvatska, prva zapovijest Božja

Prijatelj mi piše s mora da je našao svoje mjesto pod suncem, još samo da si osigura krov nad glavom. “Dajte mi stan”, pisao je pismo čak i Bandiću, “samo da imam gdje smjestiti ženu, pa makar ja i ne živio u njemu. Ja imam gdje živjeti, nego nevolja je u tome, što me žena nema gdje čekati.”

Agencije pozivaju i posljednjeg nesretnika na Azurnu obalu, ili barem na put oko svijeta. Čim upalite televizor, spiker samo što vas za uho ne povuče, da što prije krenete u oba pravca odjednom. Žena mi predbacuje kako je nigdje ne izvodim, osim iz takta. A hvali se kako radi 26 sati dnevno, što postiže tako što ustane dva sata ranije.

– Više me ne voliš?

– Ma volim te, ali više nemam s čim.

Bog visoko, a prijatelja nema

Susjed mi je u nedoumici. Išao bi u Mađarsku, al’ Mađarska nema more. Zovu ga neki rođaci na Floridu, kao, sve mu je badava, ali ne izjašnjavaju se oko troškova puta. U Englesku ne ide, jer je danas lako praviti se Englez – pravi se ti Hrvat!

– Englesku ne volim i zbog njihove prepotentnosti. Sjećam se izvještaja jednih njihovih novina, kad je magla pala na Lamanš, pa su Englezi pisali, da je zbog guste magle kontinent odsječen od matice zemlje – kaže.

U Rusiju ne ide, jer je o njoj pročitao “idi i vidi Rusiju, da bi vidio zašto ne trebaš da je vidiš”. Neće ni u Belgiju, jer Belgijanci smatraju da je svijet brdo sijena. I svatko od njega uzima koliko može ponijeti. Predlažem mu Švicarsku, iz koje nam stižu oni noževi, otvarači, pritiskivači za papir, ti neizbježni proizvodi tvornice uspomena. Ne voli Švicarsku jer je apotekarski čista, i što u svakom Švicarcu vidi škrca:

– Ako čuješ, da trgovac Švicarac uvozi maglu, budi siguran da u toj magli ima gusaka.

Za Bosnu vele “jebeš državu koja Bosne nema”, a opet, s druge strane, “nema hrđe dok iz Bosne ne dođe”. Srbe nitko nije ponizio gore od Nijemaca: sto Srba za jednog Nijemca! Sad Srbi zahtijevaju za svakog rodoljuba stotinu dobro stojećih njemačkih turista. Nizozemska, ma kakvi, oni još uvijek otimaju zemlju od mora. A mi, kakvi smo, prije bi nam škrge izrasle, nego što bismo moru oteli zemlju. Neće ni u Španjolsku, jer tamo ubijaju bikove.

– Ali ti nisi bik?

– Točno je, ali dok to dokažeš, svašta se živom čovjeku može dogoditi.

Neće ni na krstarenje, jer je još 1959. pročitao, kako je posada norveškog kitolovca “Breke” u Grenlandskom moru naišla na osamljenu santu. Pod tankim, gotovo providnim slojem leda posada je ugledala leš čovjeka u fraku, s bijelom košuljom i leptirkom. Bio je to zadnji pronađeni utopljenik s nesretnog broda “Titanik”. U džepu je imao kartu prvog razreda, i on je gotovo pola stoljeća lutao u santi sjevernim morima.

Jednom je putovao u Veneciju, a more je bilo toliko nevaljalo, da su putnici ležali preko naslona stolica kao stari kaputi. Pitao je kapetana koje je najbliže kopno, a ovaj mu je odgovorio da je najbliže kopno morsko dno.

Ljeto je prilika za kratke sezonske ljubavi. Za uspomenu i dugo sjećanje. Da imate od čega živjeti, kad ne govorite s onim koga volite. Nikad nećete otići na ljetovanje, ako prvo razmišljate o novcu. Stara je istina da žive i troše samo oni koji umiju, a ne oni koji imaju.

Prijatelji me više ne pozivaju u goste, a nekad niste se mogli obraniti. To vam je ono “Bog visoko, a prijatelja nema”. Ma kakvo ljetovanje, ni na ručak te više ne pozivaju. A nekad, ah nekad! Više nikad neće biti kao nekad. Prošlost nam može služiti na čast, ali nam ne može rješavati probleme. Za normalne Hrvate, Hrvatska je i danas prva zapovijest Božja.

Bundek iznad svega

Odista je čudno to more. Čovjeku se nameće misao da ti izvori nisu mineralni, nego čarobni. Kad sezona završi, turisti će odlepršati kao ptice selice, a duga i jednolična godina vući će se preko jeseni, zime i proljeća. Na moru nalazite sve što vam treba: pjesme i muziku za dušu, ribe i lignje za želudac, vino za uživanje i opijanje, zrak za disanje, lijepe žene za gledanje, pa i samu sudbinu, čini se, nalazite ovdje.

Kažu da prvi organizirani odlazak na more datira iz 1948. Žena me uvjerava da je more zdravo, ali ne zna ona šta ja znam: sretni su oni koji znaju da nemaju dovoljno novca za ljetovanje, a jao svima koji misle da ga imaju. Ranije sam onima koji odlaze govorio da ću tek ići na more, a onima koji se vraćaju govorio sam da sam već bio. Moja susjeda Nena smatra da je Bundek iznad svega. Za ovu sezonu pripremila je iznenađenje: toples bez donjeg dijela. Jedna starija gospođa gleda kupače kako se brčkaju, a ja je pitam zašto se i ona ne skine.

– A za koga? – odgovara tužno.