Ili će nas SDP podržati ili ćemo se politički organizirati

Nedavna izjava Vilima Ribića, predsjednika Nezavisnih sindikata znanosti i visokog obrazovanja, kako ima mišljenja da bi se sindikat trebao i politički aktivirati, podgrijala je ionako vruću društvenu scenu u nas.

– Nije tvrdo rečeno da bismo mi osnivali stranku, jer za to treba puno pretpostavki. No, to nije nedemokratski, to je sasvim legitimno rješenje. Vrlo dobro znamo koja je uloga sindikata, a koja je uloga političkih stranaka, znamo i da su sindikati osnivali stranke i znamo da se te dvije stvari moraju razdvajati u daljnjem hodu. Nije ideja da se strančari, već je ideja da se Hrvatska promijeni i okrene radu kao najsvetijoj vrijednosti. U nas se rad prvi napada, radu se prvom oduzima, oduzima se od radnih ljudi koji pošteno i čestito rade svoj posao, dok zadnji na red za oduzimanje dolaze oni koji su svoje imanje i bogatstvo stekli špekulacijama i sumnjivim radnjama. I toga je stvarno dosta – kaže Ribić.

– Mislim da bi bilo dobro da netko prekine tu situaciju gdje se o radnim ljudima vodi najmanja briga. Politika se bavi interesima onih koji ih financiraju i zato to možemo nazvati plutokracijom, vladavinom novca i bogatih – dodaje Ribić.

Sindikalisti moraju ući u Sabor

– Neki moji kolege iz sindikata, kao Krešimir Sever i Spomenka Avberšek, ograđuju se od ovakve ideje, ali moraju odgovoriti kada će i kako riješiti brojne probleme koji tište sve nas. Oni su sada na vrhuncu svoje sindikalne karijere, ali njihovi članovi nisu na vrhuncu svojih radnih prava i životnog dostojanstva. Nije dovoljno kritizirati Vladu, već nešto treba i učiniti – zaključuje Ribić.

Ozren Matijašević iz Hrvatske udruge sindikata na ovu inicijativu gleda na sljedeći način:

– Protiv sam toga i u tome sigurno neću sudjelovati. Volio bih da sindikati sudjeluju u parlamentarnom životu na način kako je to organizirano u Sloveniji, gdje predstavnici sindikata imaju određen broj mjesta u slovenskom parlamentu, pa bi u tom slučaju članovi sindikata birali one koji će u ime sindikata sudjelovati u radu Sabora, na plenarnim sjednicama i na glasanju, a ne putem nekakvih političkih stranaka.

Matijašević dodaje da zna da će vlast sindikate uvijek zezati.

– Ali naša je zadaća da se nametnemo, da je primoramo na ispunjavanje naših opravdanih zahtjeva. Zadaća sindikata je da bude korektiv vlasti, da pokuša riješiti probleme na bilo koji način, uključujući i štrajkove. Ja se ne bojim takve situacije, sudjelovat ću u njima i predvodit ću ih. Neću biti kao neki moji kolege, koji samo nešto konstatiraju i iznose statistike, a nisu spremni djelovati – kaže Matijašević. Za Ribića ima samo riječi hvale, iako ne podržava njegov prijedlog. Kaže da on nije novi Boris Kunst, već ogorčeni i pomalo razočarani sindikalist koji je zato i izišao s takvim prijedlogom.

Krešimir Sever, predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, kaže da su razgovarali s Ribićem i da im je on opširno objasnio svoju ideju o samostalnoj sindikalnoj stranci i njenom izlasku na sljedeće parlamentarne izbore. Ribić, kaže Sever, nije izričito inzistirao na osnivanju političke stranke. U nekoj varijanti moguće je osnivanje neke radničke liste, jer u SDP-u radnici već dugi niz godina nemaju svog pokrovitelja, iako bi to, bar po nazivu stranke, SDP trebao biti.

– Nema stranke kojoj bi se radnici mogli prikloniti. Ako se SDP u to ne pretvori, dakle u ono što mu stoji u nazivu, onda je rješenje u samoorganiziranju – kaže Sever tumačeći Ribićevu ideju.

Propast poljske Solidarnosti

Prije više godina nešto je slično predlagao i Boris Kunst, sadašnji saborski zastupnik HDZ-a i bivši predsjednik Udruženja radničkih sindikata. Ideja mu je bila da će se dobivanjem nekoliko saborskih mjesta moći utjecati na zakonodavno tijelo u državi. Prijedlog nije prošao, Kunst je napustio sindikate i odlučio se za političku karijeru unutar HDZ-a.

Sindikati u političkim strankama najčešće nemaju pravog partnera i zagovornika. Tako je, kaže Sever, za vrijeme Ivice Račana učinjena velika fleksibilizacija rada. HDZ je bio protiv toga, ali se ponašao još gore kada je 2003. došao na vlast.

– Sindikatu bi se moglo dogoditi da se počne gubiti ako uđe u politiku. Imamo primjer Stranke umirovljenika koja je trebala dobiti više od milion glasova, ali se to nije dogodilo pošto ni sami penzioneri nisu glasali za stranku koja podupire njihove interese. Kada želite nešto za sebe i svoje, onda morate činiti političke kompromise. To bi moglo značiti da bi sindikati morali podržati nešto protiv čega u naravi protestiraju. Sjetimo se i poljske Solidarnosti. Čim je došao na vlast, cijeli se pokret počeo urušavati, da bi na kraju sve propalo, pa Solidarnost danas zapravo ne predstavlja neku značajniju političku alternativu u Poljskoj, a srušila je željeznu zavjesu. Ljudima se takvi truli kompromisi naprosto nisu sviđali – zaključuje Sever.

Jovan Mirić: Sindikati i sada imaju moćna sredstva djelovanja

Koja je razlika između političkih stranaka i interesnih grupa?

– Kada se u političkoj teoriji hoće pokazati razlika između političkih stranaka i interesnih grupa, najčešće se za primjer uzimaju upravo sindikati. Cilj političke stranke je naprosto politička vlast, njeno osvajanje i zadržavanje ili utjecaj na političku vlast. Cilj interesne skupine nije osvajanje vlasti i participacija u vlasti, nego različiti utjecaji pa i pritisci na one koji imaju vlast da bi ostvarili neke svoje interese. Po mom sudu, sindikati i bez organiziranja u posebne političke stranke imaju veoma moćna sredstva djelovanja da bi ostvarili svoje interese.

Otkud onda ideja za preobrazbu sindikata u političku stranku?

– Čini mi se da su sindikati, kada je riječ o našoj aktuelnoj situaciji, ohrabreni rezultatima akcije za raspisivanje referenduma o Zakonu o radu. Iz toga vjerovatno zaključuju da bi na političkom tržištu, kao politička stranka, mogli polučiti takve rezultate. Po mom sudu, to je pogrešan zaključak. Više od 800 hiljada potpisa za referendum rezultat je općeg nezadovoljstva postojećim stanjem i iskazivanje neke vrsti bunta, a ne privrženosti sindikatima. Šteta je što sindikati upravo sada kada su se počeli ponašati kao sindikati, hoće biti nešto drugo, a sve u skladu sa latinskom poslovicom: tko ima puno moći, taj hoće da bude još moćniji.