Katastrofalno sprečavanje katastrofa

Unatoč ljetu i sezoni monsuna u jugoistočnoj Aziji, poplave u Pakistanu i suše u Rusiji nisu elementarne nepogode koje bi se svojim razmjerima mogle svrstati u uobičajene okvire. Naime, poplave u Pakistanu najgore su u posljednjih 80 godina, a glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon rekao je da je ova katastrofa najgora humanitarna kriza kojoj je svjedočio.

Srušene su brojne ceste i željeznice i preko 650.000 domova, uništeni usjevi u plodnim dolinama središnjeg i južnog dijela zemlje, zbog čega su skočile cijene hrane, a direktno je ugroženo čak 20 milijuna ljudi. Glasnogovornik UN-a Maurizio Giuliano rekao je da su negativne posljedice pakistanskih poplava gore od onih koje su imale “tri nedavne prirodne katastrofe zajedno”, misleći na tsunami 2004. godine, potres u Pakistanu 2005. godine i potres na Haitiju u siječnju ove godine. Što se tiče Rusije, temperatura zraka mjesec je dana premašivala 30 stupnjeva Celzijevih, a 800 požara poharalo je cijeli europski dio zemlje, uništivši milijune hektara šume i 20 posto usjeva pšenice. I dok stručnjaci zdvajaju o tome jesu li suše i poplave rezultat globalnog zatopljenja ili tek normalne cikličke pojave, izvještaji s terena pokazuju da su njihove posljedice dobrim dijelom rezultat ljudskog ponašanja, pa su kao takve mogle biti manje katastrofalne.

Kapitulacija države

Kako u magazinu “Foreign Policy” piše Fatima Bhutto, nećakinja pokojne pakistanske predsjednice Benazir Bhutto, štete nastale u Pakistanu posljedica su višedesetljetnog zanemarivanja te nepostojanja infrastrukture i sustavnog planiranja obrane od poplava. Iako su monsunska razdoblja godišnja klimatska pojava, a poplave redovita, nijedna vlada nije napravila sustav kontrole i upozoravanja, niti adekvatne planove evakuacije i pružanja pomoći. Uz zapuštenu infrastrukturu, prije svega prometne putove, pomoć nije ni moguća. Loši odnosi sa susjednom Indijom također kumuju neadekvatnoj kontroli, budući da se velike rijeke protežu kroz obje države. Neodgovornost i nebrigu vlasti najbolje je demonstrirao pakistanski predsjednik Asif Ali Zardari, koji je u jeku katastrofe napustio zemlju i sa svitom otišao na europsku turneju. Potpunu kapitulaciju države koja posjeduje zavidan nuklearni arsenal i desetljećima prima milijarde dolara od Sjedinjenih Američkih Država, demonstrirao je tamošnji premijer Jusuf Raza Gilani, jednostavno obznanivši da država nije u stanju nositi se s posljedicama poplave.

Gilani i Zardari oslanjaju se na međunarodnu zajednicu, no iako su Ujedinjeni narodi od članica zatražili pola milijarde dolara pomoći, dva tjedna nakon početka poplava osigurano je tek 93 milijuna USD. Za to vrijeme, vlasti najvažnije pakistanske saveznice SAD-a izrazile su zabrinutost zbog činjenice da je tamošnja vojska odgodila ofenzivu na sjeverni Vaziristan, utočište talibana i Al-Qa’ide, u sklopu rata protiv terorizma koji među pakistanskim narodom izaziva posvemašnji prezir. Štoviše, rat protiv terorizma direktno se može povezati s razmjerima katastrofe u regiji doline Swat, čiji su stanovnici višestruko stradali jer su zbog ranijih vojnih operacija pakistanske vojske raseljeni po, sada prometno blokiranim, prognaničkim kampovima. Duboko ukorijenjena korupcija i mjere štednje nametnute od strane međunarodnih financijskih institucija dodatno su erodirale infrastrukturu, zbog čega milijuni ljudi nemaju pristup humanitarnoj pomoći. Uz razmjerno mali broj od oko dvije tisuće poginulih, ali uz čak 12 posto raseljenog stanovništva, kronični nedostatak hrane i pitke vode te pojavu groznice, dijareje i kolere, ova bi katastrofa mogla ojačati utjecaj ekstremista, jer oni sa svojim razgranatim humanitarnim mrežama uskaču tamo gdje država zakaže.

Neodgovorne vlasti

Toplinski val koji je pogodio Rusiju, kaže Aleksandar Frolov iz Ruskog meteorološkog centra, jedinstven je slučaj u posljednjih tisuću godina, a raniji rekord, zabilježen još 1920. godine, pet je puta zaredom srušen u 11 dana srpnja i kolovoza. Poginulo je 50-ak ljudi, a Moskovljani su se tjednima gušili u ugljičnom monoksidu triput veće razine od granice štetnosti za zdravlje. Smrtnost u ruskoj metropoli udvostručena je na oko 700 ljudi dnevno, a grad je napustilo preko sto tisuća ljudi. Kako piše Aleksej Jarošenko iz ruskog Greenpeacea, požari su uništili najmanje tri milijuna hektara površine, zahvativši sve regije europskog i uralskog dijela zemlje, a uništeno je stotinjak naseljenih mjesta, te industrijski i vojni objekti. U zadnji čas “uklonjen” je opasni materijal iz nuklearnog postrojenja u Sarovu, a požari su stigli i do regije zagađene radioaktivnošću zbog nuklearne katastrofe u Černobilu, pa sada znanstvenici upozoravaju na opasnost od širenja čestica u tlu. U vojnoj bazi Kolomna nedaleko od Moskve izgorjelo je 200 helikoptera i aviona, a druga vojna baza ispražnjena je također u zadnji čas. Agencija AFP javlja da se šteta od požara, najveća za poljoprivredu, procjenjuje na oko 15 milijardi dolara.

Ruski predsjednik Dmitrij Medvedev otpustio je desetak vojnih časnika koji su bili odgovorni za spomenuto uništeno oružje, no, slično kao i u slučaju Pakistana, analitičari tvrde da ova nepogoda također otkriva kako ruska država nije ni približno moćna i organizirana kakvom se gradi u zemlji i svijetu. Čak je i prorežimska “Pravda” pisala o “kolapsu države”, a urednica magazina “snob.ru” Maša Gessen piše da zbog lošeg rada medija, koji ne izvještavaju na nacionalnoj razini, ljudi nisu ni znali gdje točno gori “dok im vatra nije došla do kuća”. Zbog posvemašnje centraliziranosti države, tvrde kritičari, lokalne su vlasti nemoćne, a njihovi predstavnici delegirani s vrha po kriteriju podobnosti apsolvirani od bilo kakve odgovornosti. Štoviše, ukidanje slobode medija i slobodnih izbora te desetkovanje opozicije omogućuje centralnoj vlasti lagodnu poziciju u kojoj od nje nitko neće zahtijevati da snosi posljedice.

No režim premijera Vladimira Putina i direktnije je odgovoran za razmjere požara, i to zato što je 2006. godine ukinuta šumarska služba koja je zapošljavala 70.000 ljudi. Kako piše Jarošenko iz Greenpeacea, uz njih, stanje šuma kontroliralo je i 130.000 radnika u šumarskoj industriji, no danas u cijeloj Rusiji postoji samo 12.000 ljudi koji provode inspekcije šuma.

Blokada informacija

Šumarska služba ukinuta je i privatizirana pod utjecajem drvnog lobija, kaže Maša Gessen, a privatne kompanije koje bi trebale voditi računa o šumama, probijati vatrogasne putove i imati resurse za slučaj požara, to ne rade. Osim toga, u Rusiji djeluje samo 22.000 profesionalnih vatrogasaca, dok dobrovoljno vatrogastvo ne postoji, a oprema je zastarjela.

Arkadij Tiškov iz Geografskog instituta jedan je od rijetkih stručnjaka koji je javno, agenciji “Itar-Tass”, rekao da su požari predvidivi, pa zato znanstvenici stalno pozivaju na obnovu šumarske službe. Ruska opozicijska stranka Jabloko optužila je, pak, guvernera Njižnjeg Novgoroda, jedne od najpogođenijih regija, za prikrivanje informacija jer nije omogućio funkcioniranje portala “wyska.ru”, na kojemu su građani razmjenjivali informacije o požarima i koordinirali volontere za gašenje. Portal je hakiran, a Jabloko odgovornim smatra regionalnu vlast, jer je, kako kažu, “uništenje stranice koja je pomagala gašenju požara ekvivalentno uništavanju ljudskih života”.

Rusija okuplja moćan pšenični kartel

Rusija je s količinama između 75 i 100 milijuna tona godišnje jedan od najvećih proizvođača i izvoznika pšenice. Budući da je u požarima uništeno 20 posto usjeva, procjene za ovu godinu revidirane su na 65 milijuna tona, dok rezerve iznose 24 milijuna tona. Zbog toga je vlada najavila zabranu izvoza do kraja godine, kako bi se spriječio rast domaće cijene, a svjetske burze na to su reagirale najvećim tjednim skokom u posljednjih 50 godina, javlja agencija “Bloomberg”. Iako je Svjetski program za hranu objavio da nema razloga za strahovanje da će se ponoviti kriza hrane iz 2008. godine, neki stručnjaci upozoravaju da bi urod na crnomorskom području mogao biti i manji, jer je ugrožena i sjetva u kolovozu. Konzervativizam Rusije u kontroliranju zaliha i cijena pšenice proizlazi iz tradicije po kojoj se opskrba žitaricama dugo izjednačavala sa socijalnom stabilnošću. No, resursi su Rusiji i vanjskopolitičko oružje. Kako javlja obavještajni portal “Stratfor”, Rusija je u siječnju formirala carinsku uniju s Bjelorusijom i Kazahstanom, a zatim od njih zatražila da zabrane uvoz vina i mineralne vode iz Moldavije i Gruzije, država s kojima ima loše političke odnose. Od Bjelorusije i Kazahstana sada je također tražila suspenziju izvoza pšenice, pri čemu je naročito bitan Kazahstan jer je on jedan od pet najvećih svjetskih proizvođača. Ukoliko bi pridobila i Ukrajinu, koja proizvodi dvostruko više pšenice od Kazahstana, Rusija bi mogla formirati kartel koji bi obuhvaćao 15 posto globalne proizvodnje pšenice.