Mljekovita demonopolizacija

Javnost u Srbiji je ovih dana ponovo suočena sa monopolima i to na slučaju mlekarske industrije i investicionog fonda Salford, koji je pod kontrolom jednog od najvećih tajkuna u Srbiji – Milana Beka. Taj investicioni fond je tokom 2003. i 2004. postao većinski vlasnik pet najvećih mljekara u Srbiji, Impaza iz Zaječara, Imleka, Subotičke, Novosadske i Zemunske mljekare, čime je njihov udio na tržištu otkupa mljeka bio 47 odsto.

Konkurencija bez zaštite

Već 2006., nakon što je Komisija za zaštitu konkurencije utvrdila monopolski položaj, Salford se žalio i ti postupci nikako da se okončaju, a Salford nastavlja kao da ničeg nije ni bilo.

Kad bi danas Vrhovni sud Srbije i dao za pravo Komisiji za zaštitu konkurencije, Salford ne bi mogao trpiti nikakve sankcije jer je Zakon o zaštiti konkurencije u međuvremenu promjenjen, pa bi postupak trebalo voditi iznova i na osnovu današnje situacije ponovo procijeniti stvar. Zanimljivo je da Vrhovni sud do sada nikada nije donio ni jednu odluku protiv monopolista.

Komisija za zaštitu konkurencije je 11. avgusta ove godine donijela rješenje kojim je utvrđeno da dvije Salfordove mljekare zloupotrebljavaju dominantni položaj na tržištu, i to beogradski Imlek i Mljekara Subotica. Nakon toga je Ministarstvo poljoprivrede Srbije optužilo Salford za špekulativne radnje u otkupu mlijeka i za izazivanje nestašica na tržištu u Srbiji.

Ovo je prvi put da Beko bude “prozvan” zbog špekulativnih radnji i monopola od jednog državnog organa, odnosno ministarstva koje je nadležno za uređivanja odnosa u poljoprivrednoj proizvodnji.

Ovog ljeta je također ozbiljno “nagrižen” imidž prvog srpskog tajkuna Miroslava Miškovića, a pisali smo u prethodnom broju kako, koji je također sa svojom Deltom monopolist, jer je Komisija za zaštitu konkurencije još 2005. godine utvrdila da njegova kompanija Delta Maxi ima dominantan položaj na tržištu u Beogradu.

Pored toga, toj kompaniji zabranjeno je pripajanje firme C market jer je, kako je Komisija utvrdila, Delta Maxi sa C marketom i Pekabetom u 2006. zauzimala 63,4 odsto relevantnog tržišta u Beogradu.

To Miškovića nije spriječilo da realizuje sve svoje namjere, a sud još nije dao konačnu riječ. No, to ne znači da neće doći do procesa demonopolizacije, jer se čini da za to sada postoji mnogo veća politička volja od one koja je vladala prije.

Mljekara Imlek je nakon svega izašla sa saopštenjem gdje je najavila da otkupnu cijenu mlijeka povećava za 10 posto, a gotovih proizvoda za pet posto i predstavila sebe kao “žrtvu” koja radi bez profita.

Svjedok suradnik

Veoma veliku opasnost po konkurenciju, osim monopola, stvara i formiranje kartela. Ima indicija da na srpskom tržištu postoje karteli, ali oni su uvijek tajni i teško ih je utvrditi. Oni nastaju kada na tržištu postoji relativno mali broj proizvođača ili prodavaca nekog proizvoda, olakšano je njihovo međusobno dogovaranje o visini cijene proizvoda, kvalitetu, podjeli tržišta, ponudi i ostalim uslovima prodaje.

Takva situacija se u Srbiji mogla prepoznati kada su se uljari, mljekari i pekari dogovorili o jedinstvenoj cijeni svojih proizvoda. Trenutno se sumnja da postoji kartel među mlinarima, koji se dogovaraju o cijeni mljevenja pšenice, pa se zbog toga najavljuje ponovno poskupljenje hljeba. Zbog nemogućnosti da se utvrdi postojanje kartela, u Komisiji za zaštitu konkurencije razmišljaju o svjedoku saradniku. To bi bila osoba koja bi slično svjedoku saradniku u Specijalnom sudu, otkrivala nepoznate detalje sa terena tržišne utakmice. Za uzvrat, njoj bi bile oproštene “greške”. U EU takav potez veoma je djelotvoran.

Komisija za zaštitu konkurencije ima mnogo posla, jer se dugi niz godina u Srbiji poslovalo bez ikakvih pravila igre, a zanimljivo je napomenuti da monopol po zakonu nije zabranjen. Praksa ove Komisije pokazuje da se na svakom koraku osjeća nedostatak konkurencije, počev od telekomunikacionih usluga, gdje Telekom Srbije ima monopol, preko naftnog sektora i NIS-a, do prehrambene industrije. U trgovinskom sektoru situacija je veoma loša. Postoji samo jedan vrlo jak trgovinski lanac pod kompanijom Delta.

Aktivnosti države usmjerene ka vodećim tajkunima mogu biti dobar indikator da se u Srbiji kreće ka “demonopolizaciji”. Kako su pomenuti tajkuni bili i glavni finansijeri političkih stranaka, onda bi to posredno značilo i političku demonopolizaciju, bitan uslov promjene stanja na bolje.