Pred sud moraju i nalogodavci

Sljedeće godine napunit će se točno 20 godina od ubojstva Josipa Reihl Kira, načelnika Policijske uprave u Osijeku, čovjeka koji je vjerovao da je potrebniji svojoj zemlji i svojim sugrađanima nego njegov život njegovoj porodici. Nažalost, njegova zemlja i sugrađani nisu vjerovali isto. Naprotiv, njima je čovjek koji je pokušavao da primiri usplamtjele strasti bio smetnja: 1. srpnja 1991, pri povratku iz Tenje, 36-godišnjeg Kira presreo je Antun Gudelj i bukvalno ispraznio pištolj u njega.

Zašto? Na to pitanje odgovor odavno postoji, a dat je u brojnim dokazima koje je Kirova supruga Jadranka Reihl Kir dostavila Državnom odvjetništvu, MUP-u, iznijela u brojnim intervjuima u medijima, a sve je potvrdio i prvi ministar unutrašnjih poslova Josip Boljkovac. Nedovoljno da nalogodavci budu kažnjeni. Spisi, medijski napisi i fotografije, koji za sada nisu bili dovoljni DORH-u da postavi pitanje nalogodavcima, uobličeni su u izložbenu postavku i svima postavljaju pitanje “Ko je tebi Reihl Kir?” Odgovor na to pitanje, ali u prvom licu množine (“Ko je nama Reihl Kir?”) pokušala nam je dati supruga ubijenog načelnika policije na otvorenju izložbe u Centru za kulturnu dekontaminaciju u Beogradu, 23. srpnja.

Koliko je javnost uopće senzibilizirana za ovakva pitanja? Koliko je upoznata sa detaljima oko ubojstva vašeg supruga?

– Mislim da je upoznata upravo zato što se to provlači već 19 godina. Samim tim što je u tri navrata vođen sudski postupak, javnost je morala biti upoznata jer su mediji prenosili izjave sa suđenja. Tu je bilo dosta kuhinje od strane politike oko izručenja Antuna Gudelja, gdje sam morala ulaziti u sve pore i pravosuđa i MUP-a oko tjeralica. Raspitivala sam se kakva je tjeralica raspisana, da li je podnesen zahtjev za izručenje, zašto nije… Tek nakon 17 godina, ubojica je priznao zločin, za šta je osuđen. To je apsolutna sramota hrvatske države, pravosuđa i, naglašavam MUP-a, jer nisu napravili istragu kakva je bila potrebna.

Gudelj je osuđen, ali ne i nalogodavci?

– Konstantno radim na tome, nisam digla ruke. Mene Gudelj nije zanimao, osim da bude kažnjen kao izvršitelj. Nalogodavci su me zanimali od prvog dana, tako da sam se u privatnoj istrazi fokusirala na njih, a nekoliko dokaznih materijala sam dostavila i prije dvije godine i prošle godine državnom odvjetniku Mladenu Bajiću i sada ministru Tomislavu Karamarku. Čekam da vidim hoće li biti političke volje. Oni se kunu da nemaju veze sa politikom i da su potpuno neovisni, ali ja u to ne vjerujem. Vjerovat ću kad budu pred lice pravde stali nalogodavci za ubojstvo moga supruga. Tada ću vjerovati ministru Karamarku da je policija neovisna. Ako ne stanu pred lice pravde, mogu se jedino vaditi da nemaju dovoljno dokaza. Nisam čula da su osobe koje sam navela kao naručitelje ubojstva bile privedene u MUP i saslušane, da su dale bilo kakvu izjavu, da su bile na poligrafu…

Za neke je donedavno ravno čudu bila ponovo rasplamsana ljubav predstavnika Hrvatske i Srbije, posebno dvojice predsjednika. Ako to već ne čudi, kako onda vidite učestale posjete parlamentarnih delegacija, posebno kad znamo da i u jednom i drugom parlamentu sjede odgovorni za ratove, pa na kraju i za smrt vašeg supruga?

– To mi je bolno. Ja sam uvijek za suradnju, moj suprug je bio za suradnju, a neuki građani su ga okrivljavali da šta on ima razgovarati sa Srbima, čak su smatrali da radi za njih… Mi moramo komunicirati. Vratili smo se na to i to je još veći razlog da se ubojstvo mog supruga razriješi. Moj suprug je vodio razgovore 1991, kad je to bilo najopasnije, i upravo zbog toga je ubijen. I kakvu satisfakciju Josipova obitelj ima? Nikakvu. Imat će je kad nalogodavci budu odgovarali, a ne se krili iza pregovora sa Srbima.

Mi smo majstori u izmišljanju heroja koji to nisu, a heroji su tzv. mali ljudi, kao što je bio vaš suprug, ili Srđan Aleksić koji je ubijen jer je branio prijatelja Muslimana u Trebinju. Kad će doći vrijeme da to bude prepoznato kao herojstvo?

– Nisam čula od političara da je Josip bio loša osoba, oni se suzdržavaju od komentara, ali nisam čula ni hvalospjeve. Ne znam kad će doći vrijeme. U Hrvatskoj možemo stalno čuti polemike da nemamo heroja.

Za javnost su u Hagu?

– Da, bojim se da bi tu bilo svašta. Možda iz tog razloga izbjegavaju bilo koga proglasiti herojem, jer nemaju petlju da izaberu pozitivnu osobu, pa onda bolje da ne biraju nikoga.

“Ko je tebi Reihl Kir?” 25. rujna u Zagrebu

Izložba “Ko je tebi Reihl Kir?” otvorena je u CZKD-u 23. srpnja, a sadrži panoe sa novinskim isječcima i fotografijama, video-svjedočenja novinara Miše Vasića o pripremama za rat u Slavoniji, zatim Mirka Tubića, jedinog preživjelog iz automobila, čije svjedočenje sud nije prihvatio, a koji je nakon toga brutalno prebijen i umro, i same Jadranke Reihl-Kir.

Uz CZKD, organizatori su Centar za mirovne studije iz Zagreba, Mirovni institut iz Ljubljane i Biro za ljudska prava iz Tuzle, a izložba će nakon Beograda obići i ostale gradove bivše Jugoslavije, uključujući i Zagreb 25. rujna. Autorka izložbe je Tanja Simić Berclaz, a cijele postavke Metaklinika/Petokraka.