Prehrambeni kontejneri
U raspravama kolika će ove jeseni biti cijena kruha, skoro neopaženo prošao je podatak da građani bacaju velik dio kruha.
Iako su pojedini mediji najavili značajna poskupljenja kruha kao osnovne živežne namirnice, ministar poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja Petar Čobanković izjavio je da Hrvatska neće krenuti stopama Rusije. Tako je smirio poljoprivrednike koji su, nakon što su isposlovali otkupnu cijenu od 1,20 kune po kilogramu pšenice uz snižavanje kriterija kvalitete, čuli za mogućnost zabrane izvoza. Čobanković ističe da nema osnova za poskupljenje kruha jer je cijena pšenice u cijeni kruha zastupljena sa samo 10 posto. No dodaje da trgovačke marže kod kruha i drugih prehrambenih proizvoda iznose 40 posto i tu ima najviše mogućnosti za korekciju cijena.
Protiv poskupljenja brašna i kruha izjasnili su se i u Nezavisnim hrvatskim sindikatima (NHS), ističući da za to nema argumenata.
– Prije dvije godine cijena kilograma pšenice bila je 1,50 kuna, a polubijeli kruh se prodavao za 5,99 kuna. Prošle godine seljaci su pšenicu prodavali za 0,83 kune, ali cijena kruha nije pala već je ostala ista. Zbog toga nema razloga da kruh poskupljuje sad kad je cijena pšenice 1,20 kuna, kažu u NHS-u.
– Od jednog kilograma brašna koga kupuju za manje od dvije kune, pekari naprave dva kruha i prodaju za 12 kuna. Kad tu još dodamo slance, peciva i ostale proizvode jasno je da imaju dovoljno rezerve da se cijene ne dižu, stav je sindikata.
Može se očekivati da će cijena kruha, vjerovatno i zbog ulaska u izbornu godinu, ostati ista.
Ipak, možda bi viša cijena kruha uz svu strahotu za siromašnija domaćinstva imala bar jedan pozitivan efekt, a to je da bi ga se manje bacalo.
Jer prema rezultatima istraživanja agencije GfK provedenim u julu na uzorku od 1.000 građana, tek 39 posto kućanstava potroši sav kupljeni kruh. Dok 47 posto ostatak nepotrošenog kruha koristi za izradu mrvica ili daje za hranu uzgajivačima domaćih životinja, višak kruha uglavnom baca 14 posto domaćinstava.
Najviše kupljenog kruha potroši se u Istri s Primorjem gdje se pojede oko 54 posto kupljenog kruha, slijede Lika, Kordun i Banija sa 53 posto i Slavonija sa 44 posto, dok je najmanja iskorištenost kupljenog kruha u Zagrebu s okolicom, 37 posto, kao i u Dalmaciji, tek 35 posto. Ako po stanovniku godišnje potrošimo 75 do 90 kilograma kruha, ispada da značajan dio te potrošnje završi na otpadu, čineći tako značajan dio u sumi od oko četiri milijarde kuna za koliko se baci hrane.
Ipak, u slučaju organiziranog skupljanja starog kruha kao sekundarne sirovine, 79 posto kućanstava odazvalo bi se takvoj akciji, 17 posto ne bi bilo spremno posebno odlagati viškove kruha, a četiri posto ne zna.