Pripravnici u pedesetoj

Vlada je najavila i javnosti predstavila značajne promjene mirovinskog sistema a da o tome nije konzultirala sindikate kao socijalnog partnera, nego je prijedlog reforme “usklađen” isključivo s poslodavcima, što je sindikate diglo na noge.

Nešto slično, podsjećamo, dogodilo se prije par mjeseci kada je Vlada najavila izmjene Zakona o radu, što je urodilo uspjelim referendumom.

Vlada i poslodavci su obećali da sindikate više neće varati i izigravati, pa su se oni vratili u GSV. No, obećanje je kratko trajalo.

Naš novac financmaherima

– Najbitnija i najkontroverznija u najavljenim izmjenama mirovinskog sistema, sa stanovišta općeg interesa, jest namjera povećanja penalizacije zbog ranijeg odlaska u mirovinu sa sadašnjih 0,15 posto po mjesecu ranijeg umirovljenja (što za pet godina iznosi devet posto manje penzije) na 0,34 posto po mjesecu (što je više od 20 posto za pet godina) – smatra Jagoda Milidrag Šmit iz Saveza samostalnih sindikata Hrvatske.

Kaže da su problemi i tempo izjednačavanja dobi između muškaraca i žena kao uvjeta za mirovinu, kao i ujednačavanje nužnih godina staža za prijevremenu penziju između muškaraca i žena. Puni radni staž od 40 godina ima samo 11 posto hrvatskih umirovljenika, a ako govorimo i o 35 godina kao punom radnom stažu za žene, kao dosad, onda puni staž ima 35 posto penzionera. Početkom devedesetih, mnogi su iz raznih razloga, često baš zbog privatizacije, ostajali bez posla, otkupljivan im je radni staž, pa se mirovinski fond pretvorio u socijalni amortizer. Tako danas 1,29 radnika financira jednog “penzića”, odnosno četvorica zaposlenih na grbači imaju trojicu penzionera.

Milidrag Šmit smatra da sistem generacijske solidarnosti ne smije propasti, kako se danas često govori. Vlada želi potaknuti tzv. kapitaliziranu štednju, neoliberalni koncept najgore vrste, da bi se financijski maheri opet igrali i “investirali” naš novac i sudbine, ali bez ikakve odgovornosti.

– Zalažemo se za duži rok prilagodbe, najviše tri mjeseca godišnje. Ne zanima nas što o tome misle Svjetska banka ili Vlada koja tu banku mora slušati jer se prezadužila. Žene su najranjivija grupa na tržištu rada i pozitivna diskriminacija prema njima bila bi izraz faktične ravnopravnosti. Raiječ je o tehničkom izjednačavanju i ravnopravnosti, a o svemu ni ovog puta nije bilo transparentne javne rasprave – kaže Jagoda Milidrag Šmit.

Idemo u novi referendum

– I nakon više mirovinskih reformi i promjena zakona, najveći dio umirovljenika je gurnut u bijedu s prosječnom penzijom od 2.000 kuna. Kriterij ostvarenog radnog staža ovim izmjenama sada odlazi u povijest – smatra Ozren Matijašević, predsjednik Hrvatske udruge sindikata i predsjednik koordinacije sindikalnih centrala.

Neprihvatljivo mu je izjednačavanje žena i muškaraca za odlazak u punu penziju. Smatra to nepravednim jer je obitelj kao temeljna jedinica društva dovedena u loš položaj. Žene su, ipak, osnova obitelji, njihove obaveze su višestruke i nerealno je očekivati da bi u tim okolnostima bile biološki spremne na ostvarivanje uvjeta za starosnu mirovinu.

– Tražit ćemo da ključni kriterij za odlazak u punu mirovinu bude radni staž, jer je to najpoštenije: penzija mora ovisiti o tome koliko je tko izdvajao za mirovinski fond, a tu je radni staž presudan. Nemoralno i nepravedno je da svih ovih godina političari donose zakone koji se ne odnose na njih. Da bi uopće pristali na bilo kakve razgovore oko zahvata u mirovinski sistem, tražimo ukidanje dužnosničkih i povlaštenih mirovina, tako da i njima vrijede kriteriji kao ostalim građanima. Ovakve izmjene opet se pokušavaju progurati na mala vrata, kada su godišnji odmori, kada je manja pažnja. Vratili smo se u GSV, a sada nam opet ne daju da kažemo svoj stav – ističe Ozren Matijašević.

Sindikati traže povlačenje prijedloga Vlade, jer će u suprotnom organizirati proteste i štrajkove te, ako bude potrebno, prikupljanje potpisa za novi referendum.

Apsurdan položaj žena

I Goran Bakula, ekonomski savjetnik u Hrvatskim nezavisnim sindikatima,

produljenje vremena za odlazak u mirovinu za žene, smatra najgorim prijedlogom Vlade za izmjene mirovinskog sistema.

– Mi bi, zapravo, trebali težiti snižavanju granice za odlazak u mirovinu, ma koliko god se to iz perspektive svjetskih financijskih institucija činilo nemogućim. Sada se želi maksimalno iskoristiti onaj tko radi, kako bi se “očuvao” sadašnji mirovinski sistem; gledaju se kratkoročni umjesto dugoročnih ciljeva. Vlada ne nudi konkretna rješenja i nije provedena javna rasprava o prijedlozima. Kada svi do smrti budu radili, ostat će nam nekoliko generacija onih iza njih, čiji se pripadnici baš zbog toga niće moći zaposliti. Imat ćemo pripravnike sa 50 i više godina i gdje će oni zaslužiti mirovinu – pita se Bakula.

– Druga loša mjera je izjednačavanje dobi žena i muškaraca za odlazak u mirovinu. Žene ipak puno više rade, drže obitelj i još rade na poslu. Objašnjenje da žene moraju raditi duže, sada kao i muškarci, jer žive duže, naprosto je smiješno. Zbog glasačke mašinerije, međutim, Vlada ipak ne dira povlaštene i mirovine političara – kaže Bakula.