Širokopojasni internet svima
Finska je prva zemlja na svijetu koja je pristup brzom, širokopojasnom internetu proglasila ustavnim pravom, glasi vijest što je u Hrvatskoj najčešće popraćena ironičnim osmijesima i usporedbom s ovdašnjim okolnostima, vezanim uz ne samo virtualnu zbilju. Posrijedi je inače mogućnost iz tzv. treće generacije ljudskih prava, dok mi još mučimo muku s onima iz prve (točnije, konzumiramo iz svake grupe pomalo i nadasve oprezno), pa bi se zaokupljenost takvim problemima kakvima se bave Finci, ovdje lako mogla protumačiti kao čista razmaženost.
Naravno, uopće nije tako, nego su Finci jednostavno napredniji od nas, a prije će biti da će sama povezanost na internet u dogledno vrijeme postati gadna obaveza, ne pravo, baš onako kao što je kudikamo brži protok informacija u posljednjih nekoliko desetljeća zloupotrijebljen kroz eksploataciju radnih ljudi i, također, potrošača na tržištu. Što se tiče sloboda u cyberspaceu, mogla bi se stoga uzeti u obzir i, recimo, teza o uzurpiranju javnog prostora kroz autorska prava na faktički monopol određenih temeljnih kompjutorskih programa (vidi pod: Gates, William Henry Bill, III). Ali, dok stignemo dotle, možemo se malo boriti i za samo pravo na dostupnost interneta, uz preporuku da potom ne zanemarimo ljudska prava kroz različite načine njegove primjene. A da bismo vlastitom poimanju malo približili rečeni finski slučaj, da bismo nešto bolje razumjeli njegov historijski smisao, bili smo slobodni obratiti se aktivistu Zoranu Pusiću, predsjedniku Građanskog odbora za ljudska prava.
– To je nalik stanju stvari 1898. godine i tadašnjoj vijesti da je Novi Zeland uveo pravo glasa za žene, što mora da je djelovalo kao čista ekstravagancija – mišljenje je Pusića.
– Ali u novije vrijeme, pogotovo kad su u pitanju moderne tehnologije, Zeitgeist se brzo mijenja. Do jučer se većina nas rugala manjini koja je koristila mobitel, a sad malo tko vjeruje da uopće može preživjeti bez njega. Pogledi na ljudska prava, pa tako ni ona sama, nisu fiksni, mijenjaju se i prilagođavaju s vremenom. A ovaj konkretan slučaj, pravo na brži internet, čak bih osobno prije svrstao u drugu generaciju, promatrano kao dio prava na obrazovanje koje bi moralo jednako biti dostupno svima.