Zatvorenika maltretiraju zato što je Srbin?

Velibor Janićijević iz Iloka već pet i po godina služi kaznu u Lepoglavi, gde je završio nakon što ga je Županijski sud u Osijeku osudio na osam godina zatvora za kazneno delo zloupotrebe opojnih droga. Zbog toga što je srpske nacionalnosti, ovaj 29-godišnjak, kako nam kaže njegova majka Vera Janićijević, od samog početka trpi maltretiranja, provokacije, uvrede i pretnje od strane pojedinih pravosudnih policajaca i nekih zatvorenika. Sve je kuliminiralo u avgustu 2008. kada ga je jedan zatvorenik pretukao metalnom šipkom za koju nije jasno kako je, pored svih kontrola, dospela u zatvor. Maltretiranja su se nastavila i kasnije. U situacijama kada bi Janićijević odgovarao na provokacije, završavao je u samici. Nijedna njegova molba za pomilovanje ili ublažavanje kazne nije prihvaćena, kao ni žalbe na presudu koje je njegov advokat uputio Vrhovnom, a potom i Ustavnom sudu.

U teškom je psihičkom stanju. Tri puta je pokušao samoubistvo tako što je progutao oštre metalne delove britvice za brijanje. U pismima koja šalje majci, mladić tvrdi da mu je život ugrožen i da će ga neko ubiti. Zabrinuta za život svog sina, Vera Janićijević obraćala se na razne adrese, ali bez uspeha. Kada se s molbom za pomilovanje obratila tadašnjem predsedniku Stjepanu Mesiću, dobila je odgovor da ni njeno niti pismo njenog sina ne odgovaraju istini. Žalila se i zatvorskoj upravi, međutim ni ona nije utvrdila nepravilnosti u postupanju prema svom zatvoreniku. Pre godinu dana, obratila se i Odboru za građanska i ljudska prava Zajedničkog veća opština u Vukovaru.

Odbijaju mu sve molbe

– Ovde se radi o jednoj vrsti diskriminacije, u jednom vrlo teškom i specifičnom slučaju. Radi se o tome da se Janićijević izjasnio kao pripadnik srpske nacionalne manjine i da zbog toga ima problema u zatvoru – kaže Radovan Majski, predsednik Odbora za građanska i ljudska prava. On smatra da je osim u kaznionici, diskriminacije po nacionalnom osnovu bilo i tokom kaznenog postupka protiv Janićijevića, ali tada još nije bio donesen antidiskriminacijski zakon.

– Ovo je drastična kazna i neverovatno je da mu se nakon pet i po godina odbijaju svi zahtevi za ublažavanje kazne – ističe Majski, dodajući da je Odbor o čitavom slučaju obavestio pučkog pravobranitelja iako je, kaže, Zakon o suzbijanju diskriminacije manjkav.

Inače, sve je otpočelo krajem januara 2005. kada je policija kod Lovasa zatekla jednog mladića sa 9,5 kilograma marihuane i oko 450 tableta ekstazija. Osim njega, uhapšena su još dvojica, a dan kasnije policija je došla i po Velibora Janićijevića. Iako u njegovom stanu nisu pronađeni nikakvi dokazi, on je postao glavni osumnjičenik i prvooptuženi u tom slučaju. Tužilaštvu je to uspelo uz pomoć dokaza koji su, kako je optuženi tvrdio, pribavljeni nezakonito. Naime, bez ikakvog naloga policija mu je oduzela dva mobilna telefona, tvrdeći da ih je predao dobrovoljno, te je na osnovu SIM kartica konstruisan slučaj organizovanog kriminala u kojem je Janićijević, prema konačnoj odluci suda, imao glavnu ulogu. Sud je bez provere prihvatio izjavu policajca kao istinitu, a odbacio tvrdnje optuženog i njegove supruge da nije kriv i da telefone nije predao dobrovoljno, kao što nije uvažio niti jednu olakšavajuću okolnost prilikom izricanja presude.

Inače, Janićijević je otac šestogodišnjeg dečaka, koji je u vreme njegovog odlaska u zatvor bio dvomesečna beba. Njegova supruga Miroslava gotovo da nema nikakvih prihoda. Vera Janićijević, o kojoj Miroslava takođe brine, pre deset godina doživela je tešku saobraćajnu nesreću nakon koje je postala nesposobna za rad. Ostvarila je pravo na novčanu naknadu od svega hiljadu kuna mesečno do ispunjenja uslova za starosnu penziju. Teško živi s činjenicom da njen unuk raste bez oca, pogotovo što je isto tako odrastao i njen sin.

Jel’ ti sad jasno?!

Prema dijagnozi lekara zatvorske bolnice, Velibor Janićijević ima poremećaj osobnosti, bronhijalnu astmu i panične napade usled kojih dolazi do spazma pluća. Zadnji put kada je progutao žilete, učinio je to i zato što se boji samice, koju je dobio u trajanju od 90 dana.

Do pravomoćnosti presude, gotovo dve godine proveo je u zatvoru u Osijeku, a zatim je prebačen u Lepoglavu. I tamo su počeli problemi. Pojedinim pravosudnim policajcima zasmetao je njegov srpski jezik pa su ga ispravljali, a on im je, kaže njegova majka, znao uzvratiti jer nije mogao izdržati provokacije. U tome se posebno isticao jedan policajac koji ga je nazivao “četnikom” i optuživao ga da “širi četništvo”, a one koji su se družili s njim zvao bi “izdajnicima”. Takvo postupanje pomenutog policajca nastavilo se i tokom 2008. tako što je protiv Janićijevića pokrenuo disciplinski postupak, upućivao mu stalne indirektne pretnje, predlagao njegovo izdvajanje, nalagao pretrese njegove sobe, čitao njegovu poštu i tome slično. Iako je zatvorenik o tome obaveštavao nadležna tela, sve je ostalo na tome.

Ipak, jedanput ga je pozvao na razgovor predstavnik Ministarstva pravosuđa, kojem je Janićijević naveo sve prigovore u vezi neprimerenog odnosa dvojice službenika pravosudne policije. Istog dana ponovio se jedan od prijašnjih scenarija. Izvršen je pretres sobe koju je delio sa još četvoricom zatvorenika, pa iako ništa od nedozvoljenih predmeta nije pronađeno, policajac je iskoristio priliku i zapretio mu rečima: “Jel’ ti sad jasno?!” A onda ga je tokom noći 15. avgusta, na spavanju, jedan od zatvorenika pretukao metalnom šipkom.

Zatvorskoj upravi sve regularno

Njegova je majka pisala i zatvorskoj upravi, odakle joj je stigao odgovor da pritužbe na postupanje prema zatvoreniku Janićijeviću nisu osnovane. Tvrde da je odbio ponuđena radna mesta i da je zbog toga prebačen na neradno odeljenje. Takođe je obaveštavaju da je pravosudni policajac, na čije se postupanje žalio, već premešten na drugo radno mesto, zbog čega je, kako navode, nejasan razlog bojazni za njegovu sigurnost. Za povrede koje je zadobio prilikom napada metalnom šipkom, tvrde da su lakše i da nema elemenata kaznenog dela ubistva u pokušaju, a da se sve dogodilo zato što je Janićijević ošamario tog drugog zatvorenika.

Međutim, Velibor Janićijević i dalje tvrdi da mu je život ugrožen, zbog čega njegova očajna majka apeluje na nadležne državne organe da preduzmu nešto i da spreče njegovo ubistvo ili samoubistvo i tako spasu jedan mladi život.

– Odslužio je pet i po godina, u užasnim uslovima i preživeo sva ta maltretiranja. Zar nije zaslužio da mu se kazna ublaži, da se vrati svojoj porodici i počne da živi životom dostojnim čoveka? – pita Vera Janićijević.