Zaustavili smo kršenje ljudskih prava u Zadru

Zadar je zbog rušenja ostataka miniranih srpskih kuća opet došao u centar pažnje javnosti i medija koji su izvijestili i da je prekinut postupak koji je vođen bez suglasnosti njihovih vlasnika. Za to zasluge imaju Ured za ljudska prava Vlade RH i vicepremijer Slobodan Uzelac koji su gradske vlasti upozorili na nezakonitost takvog čina i kršenje ljudskih prava.

Kako komentirate privremeni rasplet slučaja, odnosno odgađanje rušenja kuća u Zadru uz najave da neće biti rušenja bez suglasnosti vlasnika?

– Zadovoljan sam utoliko što je uvažen zahtjev Ureda za ljudska prava i mene da se prekinu nelegalne radnje koje je poduzela uprava grada Zadra. To je samo po sebi razlog za zadovoljstvo, ali sam nezadovoljan prije svega motivima, pa i načinom na koji je uprava grada Zadra ušla u taj posao. Nitko nema pravo intervenirati u privatni posjed mimo zakona. To pravo ne pripada gradu Zadru niti bilo kom gradu već službama u nadležnim ministarstvima – Ministarstvu graditeljstva i zaštite okoliša i Ministarstvu zdravlja i socijalne skrbi. Važno je da se eventualna opasnost mora utvrditi u inspekcijom postupku, a vlasniku mora uručiti rješenje da je dužan ukloniti sve što ugrožava zdravlje i sigurnost ljudi na njegovom posjedu. To pravo grad nema, osim ako mu ga ne prenese nadležno ministarstvo. To se nije dogodilo niti su ti ljudi od nadležnih ministarstava dobili ikakva rješenja o tome pa da, ukoliko su s njima nezadovoljni, imaju pravo žalbe u nekom razumnom postupku. Ničeg od toga nije bilo, već je bila riječ o nekim tobože usmenim dogovorima za koje se kasnije ispostavilo da nisu  postojali. Radilo se na način koji je značio kršenja ljudskih prava vlasnika tih posjeda.

S obzirom da kuće u Zadru nisu stradale u ratu već u terorističkim aktima, postoji li mogućnost da se vlasnici tih kuća obeštete, iako se tome protive gradske vlasti prebacujući rješavanje na državu?

– Što se tiče naknade štete za teroristička djela, treba prije svega utvrditi tko je to počinio jer prema hrvatskim zakonima o tome ovisi pravo na obeštećenje vlasnicima tih kuća. Kako još uvijek nisu utvrđeni postupci utvrđivanja krivaca, odnosno počinitelja tih djela, to je dodatni razlog zbog kojih se tragovi tih terorističkih činova ne smiju uklanjati. Odnosno mogu se ukloniti, ali u dogovoru s vlasnikom i tek nakon što tragovi budu konzervirani kako se uklanjanjem tih tragova ne bi priječio postupak utvrđivanja počinitelja terorističkog čina i kako se ne bi izgubilo pravo vlasnika na obeštećenje. Istražni postupci nisu završeni, vlasnik na uklanjanje ruševina nije pristao i prema tome ne može nitko bez volje vlasnika intervenirati u privatnom posjedu. Ako postoje razlozi da se ruševine uklone, to je moguće u dogovoru s vlasnikom, ili u zakonskom postupku i na način koji štiti javni interes. Ali treba postupiti tako da se ne unište tragovi terorističkih akata, pa ako bi se ruševine i uklonile, trebaju se prethodno osigurati snimke terena i svi dokazi o samom terorističkom činu. Zbog toga sam poduzeo korake koji će s jedne strane štititi javni interes, a s druge neće narušavati interese vlasnika tih posjeda.

Kako će se riješiti problem ruševina kuće Dane Ivaneže koje su srušene bez njegove suglasnosti?

– To je stvar ljudi kojima se to napravilo. Mislim da bi bilo logično da se po zakonskoj proceduri ljudima nadoknadi šteta koja im je nanesena.

Ima li slučajeva uklanjanja ruševina miniranih kuća i u drugim gradovima?

– Prema našim saznanjima, toga ima i u drugim sredinama, među ostalim i u Gospiću, ali nigdje tako masovnih razmjera kao u Zadru. Uostalom nigdje nije ni bilo tolikih rušenja privatnih objekata kao u Zadru. Bilo je masovnih rušenja, ali nigdje nije utvrđen krivac, a s druge strane, uklanjaju se tragovi. Dvostruka je naša odgovornost – osigurati interes ljudi i njihova ljudska prava te štititi javni interes.

Koji su još osim ruševina kuća u Zadru, urgentni imovinsko – pravni problemi u toj županiji? 

– Opće je poznato da je u Zadarskoj županiji više prepreka povratku ljudi i izbjeglica i ukupnoj normalizaciji odnosa nego u drugim sredinama. Uklanjanje ruševina je jedna od tih prepreka, a druga su uzurpacije zemljišta privatnika na tom području. Ono što priječi da se problem riješi je nedovoljna aktivnost vlasnika i posjednika pojedinih zemljišnih parcela koji ne prijavljuju i ne utužuju uzurpatore zato što su im zauzeli posjede. To dovodi do toga da problem nije riješen do kraja, makar su do sada svi prijavljeni i tuženi slučajevi manje-više uspješno riješeni ili su pri kraju postupka. Ovdje pozivam vlasnike i posjednike, ljude čije su parcele upisane u zemljišne i katastarske knjige, da podnesu prijave nadležnim organima vlasti kako bi oni mogli obaviti svoj posao.

Kako komentirate nedavni incident u Donjoj Suvaji?

– O incidentu postoje kontradiktorne informacije, s jedne strane policije, s druge strane  tamošnjih dužnosnika, prije svega zamjenika načelnika općine Grašac Milana Tankosića koji mi je poslao svoju pismenu informaciju o tom događaju. Policija ima svoje ocjene i za incident okrivljuje domaće stanovništvo koje je provociralo ljude koji su prolazili kako bi polagali vijenac, a s druge strane, domaće stanovništvo optužuje te ljude da su oni izazvali incident, a onda okrivljuje i policiju da je bila pristrana u ocjenjivanju i izvještavaju o događaju. To je dokaz da nije dobro da u policiji nema pripadnika srpske i drugih nacionalnih manjina u sredinama u kojima su one većinske. Nije najgori incident, nego nepovjerenje između stanovništva i policije koja treba brinuti o javnom redu i miru na to području.

U kojoj mjeri su se nedavno izabran predstavnici Srba u izvršnoj i predstavničkoj vlasti u Zadarskoj županiji uključili u rješavanje probleme s kojima se suočava srpska zajednica?

– Na temelju kontakata s tim ljudima, vidim da je situacija dosta različita. Negdje su izabrani predstavnici vrlo brzo raditi počeli posao zbog kojega su izabrani, a negdje u tome nailaze na prepreke koje su uglavnom subjektivne naravi.

Pozitivan primjer je položaj zamjenice župana Edite Rađenović kojoj su pruženi, kako i sama kaže, svi uvjeti da normalno može raditi, a slično je i sa zamjenikom načelnika u Polači Ljubišom Tintorom, ali je iskustvo dogradonačelnika u Benkovcu Miloša Ćiritovića sasvim suprotno. Izložen je jednom besprimjernom šikaniranju od strane gradonačelnika Branka Kutije koji mu onemogućava da radi u normalnim okolnostima, ne davši mu prostor za rad iako bi, osim već postojećeg, trebao biti njegov prvi suradnik. Šalje ga u devastirani objekt i udaljava od suradnje i potpuno mi je razumljivo da je Ćiritović odbio taj ponižavajući gest koji je u skladu s političkim ponašanjem gradonačelnika koji ga maltretira cijelo vrijeme, pa ni to nije bilo nikakvo iznenađenje, nažalost.