Čista katastrofa

Nedavno je u zaseocima općine Donji Zemunik i naselja Gornji Zemunik eskalirala netrpeljivost domaćeg stanovništva prema ljetnim došljacima – Romima. Romi već desetljećima s prvim toplim danima ovdje uspostavljaju svoju bazu u koju dovlače otpad i onda ga prodaju po obližnjim otkupnim stanicama.

Latentni sukob sa Zemuničanima tinja već punih dvanaest godina, no javnost je malo o njemu znala sve do 5. rujna, kada su domaći organizirali, kako kažu, mirni prosvjed, zahtijevajući njime da Romi napuste ovaj dio zadarskog zaleđa. U medijima se digla prašina, a sve je silno ispolitizirano, najvećim dijelom stoga što su u sukob uvučene dvije manjine: Romi, naime, prebivaju u još neobnovljenim kućama izbjeglih Srba.

– Samo nemojte pogrešno shvatiti, nije sve toliko jednostavno. Ovo što se događa čista je katastrofa! – ljutito je počeo Svetko Župan, jedan od organizatora prosvjeda, dok smo šetali Gornjim Zemunikom u kojem živi s obitelji.

– Smeta mi da moja djeca udišu smrad i otrove. Krajnji je trenutak da se tome stane na kraj. To što neki sada pokušavaju iz svega izvući poneki politički bod, kao veliki zaštitnici nacionalnih manjina, obična je manipulacija – rezolutan je Župan. Kaže da je s Romima dosad bilo nebrojeno puno verbalnih, pa i fizičkih sukoba, a jednom se i sam sukobio s mladim romskim vozačem koji je jurio seoskim putem uz koji stanuje: sve je, na sreću, završilo tek psovkama i prijetnjama.

Neće politiku u svoju butigu

– S političkim nadmetanjem ne želimo ništa imati. Želimo samo riješiti problem, a to su nemogući uvjeti u kojima živimo iz ljeta u ljeto s dolaskom Roma. Ne vodimo nikakve političke kampanje, ne pripadamo ni HDZ-u ni SDP-u ni bilo kojoj stranci – kaže Svetkov brat Zlatko Župan.

Srbin Nikola Trzin, koji je u Zemunik, na supruginu zemlju, doselio prije nekoliko godina iz Drniša, bio je jedan od aktivnijih na prosvjedu, što su mnogi protumačili kao paravan kojim tamošnji Hrvati žele izbjeći osude zbog rasizma.

– Nije to istina, samo sam ukazao na silan nered koji ovdje vlada – kaže Trzin.

Naši sugovornici tvrde da se nakon prosvjeda ipak nešto događa: romsko je izaslanstvo nedavno održalo sastanak sa zemuničkim načelnikom Josipom Marušićem. Većina je Zemuničana, a posebno oni aktivno angažirani u prosvjedima, zamjerila općinskim vlastima mlako držanje i nedovoljnu odlučnost da jednom zauvijek riješe ovaj problem. Općinsko je vijeće, doduše, u posljednje dvije godine dva puta donosilo odluke o iseljavanju Roma s bespravno uzurpiranih privatnih i općinskih posjeda, no one nisu zaživjele. Načelnik Marušić tvrdi da općina ipak nije sjedila prekriženih ruku: kontaktirana je policija, a i on se, kao i neki prosvjednici, dopisivao s nekim članovima Vlade. Sa slučajem je tako upoznata i premijerka Jadranka Kosor, od koje je zatražena konkretna pomoć. Nerealno je, naime, očekivati da će dvadesetak preostalih Roma do zatraženog roka uspjeti sanirati čitavo područje, pa će to pasti na teret općine, odnosno poreznih obveznika.

– Problem je velik i od njega ne treba bježati, no pitanje je kako ga normalno riješiti, bez podgrijavanja strasti i mržnje. Logično bi bilo da Romi ostave za sobom okoliš kakav su i našli. Svi oni imaju adrese na kojima su prijavljeni, ima ih iz Karlovca, Ogulina, Zagreba, Našica, Požege… Policija im može ući u trag, ali do sada još nije. Pisane su i kazne, no nitko ih ne plaća – kaže Marušić, koji niječe tvrdnje da je vlast još 1997. dopustila Romima useljavanje u napuštene srpske kuće, kako se njihovi pravi vlasnici ne bi u njih vratili.

– Ne znam ništa o tome, a prekopavao sam arhive i dokumente. S druge strane, doista je riječ o privatnoj imovini koju netko uzurpira bez dozvole. Osim toga, nitko od Roma nije nikada ovdje prijavljen, barem privremeno. Dakle, nemaju nikakvu dozvolu, nečije formalno odobrenje da tu žive, kao ni papir kojim im se ovdje odobrava privremeni rad.

Svoji na svome

Do posljednjeg je rata, prema Marušićevim riječima, u Donjem i Gornjem Zemuniku živjelo

700-tinjak Srba. Do danas ih se vratilo oko 20 posto, no još je puno neobnovljenih, porušenih i spaljenih kuća. Gornji Zemunik i danas je poput naselja duhova, koje tek ljeti donekle ožive Romi. Mnogi misle da se ovdašnji Hrvati sada žele riješiti Roma uz pomoć srpske imovine i Srba protjeranih devedesetih, no Marušić ima drugačije viđenje.

– Politika ove države je da se Srbima omogući povratak i da im se obnavljaju kuće. O tome ne odlučuje lokalna samouprava nego središnja vlast, a mi smo ti koji im moraju omogućiti nesmetan povratak. Izbjegli i prognani Srbi građani su ove države i Zemunika i tu prestaje svaka priča, a to da ja sada licemjerno štitim Srbe nauštrb Roma, obične su spekulacije – kaže Marušić. Ipak, nije mogao prešutjeti da je malo kome u Zemuniku stalo do povratka Srba, a još je manje onih kojima bi to bilo drago.

– Gotovo nitko u privatnom razgovoru neće reći da mu je drago što se neki Srbin vraća, no bitno je da nitko neće poduzeti nešto da se taj Srbin ne vrati. U zadarskom se zaleđu svašta događa, ima i fizičkih nasrtaja na povratnike, ali u Zemuniku većih problema, osim upadica i neumjesnih komentara, nismo imali. Pravo je svakog Srbina da se vratiti na svoje – dodaje načelnik.

Zemunik je prije četiri godine, dok još nije grijao saborsku klupu, posjetio i Nazif Memedi. Iako je još tada obećao pomoć, kontakata s njim nije bilo sve do rujanskih prosvjeda: saborski se zastupnik sada obratio načelniku Marušiću dopisom u kojem stoji da je upoznat s najavom prosvjeda, mogućeg protjerivanja Roma i činjenicom da za sobom ostavljaju nered. Memedi inzistira da se “preispita njihov status (prebivalište i sl.) te da se postupi po zakonu, kao i prema svim ostalih građanima”, a u nastavku moli općinske vlasti da “imaju tolerancije prema njima te da se ispitaju njihove pojedinačne situacije, a ne da se odmah prelazi na njihovu deportaciju”.

– Memedija smo, kao i zastupnika Milorada Pupovca, pozvali na prosvjed, ali se niti jedan od njih nije pojavio. Ne znam kako bih uopće komentirao Memedijev dopis – kaže Marušić.

Marušić Cani: Nisam rasist!

Posebno se žestoko na Zemuničane i Josipa Marušića obrušio predsjednik Foruma Roma Hrvatske Kasum Cana. Protiv načelnika je najavio i podizanje tužbe zbog rasizma, a jedan od razloga je i navodna Marušićeva izjava kako Romima neće dopustiti korištenje zemljišta predviđenog za kamp, a sve kako bi im onemogućio prijavu privremenog prebivališta. Marušić to žestoko opovrgava:

– Sve je to suludo. Tvrdim da nisam rasist, a za spomenuto zemljište mi se nitko nikada nije obratio. Istina, predstavnici Roma razgovarali su sa mnom o tome kako bi bilo dobro da se privremeno prijave u Zemuniku i ja sam ih uputio da dostave pisani zahtjev koji ćemo razmotriti i očitovati se, ali je sve ostalo samo na riječima, u općinu nikakav zahtjev nije stigao. Za kamp prvi put čujem. Pita Cana i što je s Hrvatima koji su bespravno ušli u srpske kuće, no tvrdim da na području Općine Zemunik nema ni jednog takvog slučaja.

OKVIR 2:

NASLOV: Romi: Stojimo iza naših riječi da ćemo sve urediti

Četiri romske obitelji koje trenutačno borave na zemuničkom području stigle su iz Osijeka i Karlovca. Toma i Anton ostavljaju dojam mirnih ljudi, koji pod svaku cijenu žele izbjeći bilo kakvu neugodnost: kažu da su se odmah po dolasku javili načelniku općine i od njega dobili usmenu suglasnost da se smjeste u Zemuniku, pa i da – u slučaju lošijih vremenskih uvjeta – uđu u napuštene srpske kuće. Osobno većih problema nisu imali, ali ističu da su “oni drugi Romi”, nastanjeni u Ercezima, stvarno radili probleme.

– Ma ne znamo mi njih, nismo s njima ni kontaktirali. Došli su iz Našica, Požege i radili su incidente. Palili su, bacali smeće gdje su stigli, tukli se, prepirali… I na koncu za sobom ostavili smeće. Ovo što vidite ovdje uglavnom nije smeće. To je sve sirovina koja ide na reciklažu ili željezni otpad koji prodajemo. Smeće je ovo malo najlona i druga sitnež, ali sve ćemo to počistiti i sve će biti u redu. Općina će nam i pomoći, dat će nam neke strojeve i kontejnere, i mi stojimo iza naših riječi da ćemo sve urediti.

Tvrde da ne žive u srpskim kućama nego da se u njih samo povremeno sklone. Tijekom ljeta vodu donose s obližnjeg izvora, a električnom se energijom napajaju iz agregata koji su donijeli sa sobom. Rade stalno, osim nedjeljom, jer tako traži njihova rimokatolička vjera. Od prodaje otpada ljeti zarade do 1.700 eura po obitelji.