Dragovoljna “Ludnica” na Kaptolu
Konačno su se u Hrvatskome nogometnom savezu dosjetili jadu i poslali reprezentaciju po kolektivni zagovor prema, kažu, najvišoj instanci. Ne, nisu posrijedi Banski dvori – tamo se već bilo – ni Bruxelles niti MMF, već zagrebački Kaptol i tamošnji nadbiskup Josip Bozanić, kao većinski ovlašteni predstavnik volje božje u Hrvatskoj. Nisu gnjavili uzoritog bez osnove, naime, posjeta je bila duhovnog, ali i praktičnog karaktera: predsjednik HNS-a Vlatko Marković zamolio je Bozanića ne bi li “molitvom pomogao reprezentaciji da uspješno prođe predstojeće kvalifikacije za Euro 2012”.
A da su malo skrušenije i bogobojaznije pristupili prošlom ciklusu, nismo li “hrvatsku izabranu vrstu” mogli pratiti i na Svjetskom prvenstvu u Južnoafričkoj Republici? Je li Kaptol baš tako daleko od Rusanove ulice, Termi Čatež i “Ludnice”? I nitko iz vodstva HNS-a neće zbog tako grubog logističkog propusta ponuditi svoju ostavku?
Dobro, kažu da je sad u svlačionici “kockastih” u modi praštanje, pa da mi ne inzistiramo s biblijskim gnjevom usuprot općoj ljubavi… Ali, i ozbiljnost kojom se ovaj put pristupilo skupnoj posjeti nadbiskupu te kardinalu, svakako impresionira i ostaje kao zalog budućim nadanjima svih kojima su na srcu rezultati hrvatske reprezentacije. Onaj stari lisac od tajnika HNS-a, Zorislav Srebrić, tako će novinarima izjaviti: “Čujem da je već bilo nekih zamjerki na ovo, ali moram reći da nitko nije bio primoran ići, sve je bilo na dragovoljnoj osnovi.” Srebrić je ustvari čuo da se gdješto priča o sekularnoj državi i nekakvom odvajanju Crkve od nogometa, te puše na hladno. Pa, naravno da je bilo dragovoljno, tko bi se inače normalan odrekao glavnog suca, navijača, kladioničara, božje ruke, sve u jednoj osobi? Kakve ima veze to što nisu nužno svi hrvatski igrači ujedno rimokatolici, čak ni vjernici općenito, ako to ne smeta ni bogu niti Bozaniću?
Tako je poznati splitski half i heavy metalac Slaven Bilić imao priliku zagrebačkom nadbiskupu pokloniti reprezentativni dres s brojem sedam – desno krilo! – a pitanje je da li se uopće ispovjedio otkako se ono prije tri godine javno družio sa svojim prijateljem, kako ga sam naziva, velečasnim Zlatkom Sudcem, karizmatikom nad stigmaticima… Nije ni važno, ako je želja za sportskim nametanjem iskrena.
Stoga ne brigajmo oko neizvjesne sudbine Hrvatske u kvalifikacijskom ciklusu, jer ona to više nije. Najveći naši konkurenti, Grci, nemaju takav stručni stožer još od 1054. godine. “Mnogo je onih koji bi željeli uspjeti”, razjasnio je Bozanić, “ali im Bog nije dao talent kao vama”. U to nismo ni sumnjali, samo još da Svevišnji pošalje hrvatskim protivnicima onoga svog poštara Gabrijela s konačnim pravorijekom, da nam grešnici ne bi uslijed neznanja uskratili koji bod.