Izručenje, ali fer

Ukoliko Podgorica prihvati od Beograda izmijenjeni Nacrt ugovora o ekstradiciji, obje države moći će i dalje, štiteći sopstvene interese, da odlučuju da li će izručivati baš sve državljane. Po istom principu Srbija i Hrvatska su u nedavno potpisanom ugovoru takođe sačuvale pravo da samostalno odlučuju koga će prepustiti krivičnom gonjenju druge države.

Odredba “posebni slučajevi zbog kojih se odbija izručenje” predviđa da se ekstradicija sopstvenih državljana neće dozvoliti za djela za koja je, prema pravu obje države, propisana kazna zatvora ili mjera bezbjednosti, odnosno vaspitna mjera koja uključuje oduzimanje slobode u najdužem trajanju od pet godina. Takođe, ekstradicija se može odbiti ako bi ona “očigledno izuzetno teško pogodila osobu čije se izručenje traži zbog njegovih godina, dugog boravka u zamoljenoj državi i drugih ozbiljnih razloga lične prirode”.

Ako Crna Gora prihvati predloženi tekst, u važećem ugovoru bi se dodala odredba koja predviđa da će se izručenje sopstvenih državljana, radi krivičnog gonjenja, dozvoliti samo zbog krivičnih djela organizovanog kriminala, korupcije i terorizma, a za druga krivična djela kada je za ta djela propisana kazna zatvora u trajanju dužem od tri godine ili se za ista može izreći mjera bezbjednosti, odnosno vaspitna mjera u trajanju dužem od tri godine.

Beograd nudi i rješenje koje predviđa da ako zamoljena država odbije da izruči svog državljanina, ona će, na zahtjev države koja je podnijela zahtjev, sa donesenom odlukom da upozna svoje nadležne organe kako bi oni protiv njega pokrenuli krivični postupak. U tom cilju, kaže se u istom članu, zamoljena država će od države molilje zatražiti dostavljanje odgovarajućih informacija, dokumentacije i predmeta, i o svojoj odluci obavijestiti državu molilju.

Ministar pravde Miraš Radović najavio je da će se Vlada o prijedlogu iz Beograda izjasniti na svojoj prvoj sjednici.

Prema prijedlogu Beograda, u ugovoru ostaju odredbe po kojima se neće dozvoliti izručenje osobe koja uživa pravo azila na teritoriji zamoljene države. Prema predloženoj verziji ostala bi i odredba o zabrani izručenje za krivično djelo koje je obuhvaćeno amnestijom u zamoljenoj državi, ako je ta država nadležna da goni za to krivično djelo prema sopstvenom krivičnom zakonodavstvu.

Jedino nejasno u samim pregovorima, koji su trebali da budu zaključeni još u junu, jeste izostanak trilateralne saradnje između Srbije, Crne Gore i Hrvatske, a razlog tome je nepristanak Crne Gore. Prema informacijama “Monitora”, za trilateralni sporazum bio je i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, što bi cijelu priču okončalo; međutim, sa Josipovićevog i Tadićevog dokumenta njegov je potpis izostao iz nepoznatog razloga. Iako bi borbu protiv organizovanog kriminala na Balkanu umnogome olakšao trilateralni sporazum Beograda, Zagreba i Podgorice, i bez obzira na to što organizovane kriminalne grupe djeluju često u sve tri države a nekima je Crna Gora baza, ugovor još nije realizovan jedino sa Crnom Gorom.