Lakše se ispovjediti u pivnici nego u crkvi

U Veneciju treba doći u listopadu, kada po staroj vodi počne padati crno cvijeće mraka; Firencu treba pohoditi u aprilsko jutro, kada sunce po starim trotoarima plete srebrne bajke; u Sienu dođite u blago jesenje podne, koje postoji samo za kajanje i molitvu; u Madrid dođite u podne, kada crna zemlja pjeva o smrkavanju stvari i ljudi; u Pariz možete doći bilo kada, a u Karlovac je najbolje doći u Dane piva. Pripadam pijancima, čiji se osnovni princip sastoji u tome, da uvijek piju piće kraja u kome se nalaze. I danas za mene pivo nije navika, nego neka vrsta svečanosti, neki mali praznik. Pijem li da nešto zaboravim? Ma ni govora! Pijem da se sjetim stvari na koje trijezan ne mislim i koje trijezan zaboravljam. Pijem li zato što patim, što sam nesretan? Ma ni to!

400 stihova o pivu

Te dane u Karlovcu nisam zapamtio tek onako. Bili su nekako posebni, i bili su svjesni toga. Pravili su se važni i mirisali na roštilj. Zelenili su se kao pokisla trava. I svi su se nešto usvečarili. A tišina je bila gusta kao ulje. I baš tu, na Danima piva, jedan je čovjek rekao veliku istinu: Sreća je da pivo ne pravi mrlje od kave! Glas mu je odjekivao kao od Renate Tebaldi, kao da je progutao šest živih jaja, i kao da je samog sebe natovario na leđa. On je dalje uveseljavao karlovačke pivopije govoreći: “Ne škodi ni zdravlju, ni džepu naše pivo… Među pravim ljudima pije se pravo pivo, naše pivo… Ako morate, pijte što bilo, ako ne morate, tražite naše pivo…”

Skupno gledano, pivo je najomiljenije i najraširenije piće na svijetu. Ono me prije svega raduje. Volim njegov opor okus, zamagljenost hladne boce u toplom danu, niz koju se cijede bistre suze. O pivu postoje brojne anegdote i jedna izreka: “Pivo je za svakog, ali nije svakome isto.” Na jednom štandu pročitao sam natpis “Dobrog piva dvije-tri čaše, učvrstit će zdravlje vaše”. Pa onda dalje “Čaša piva u pravi čas smjesta osvježit će vas” i “Sretniji bi mnogi bili, kad bi više piva pili”…

Uz pivo se izriču svakakve kazne i dijele svi oprosti. Uz pivo se pokazuju rane, grdi, pljuje i psuje vlast, a ljudi se iskreno zaklinju da nikad neće pristati na ono, na što su već pristali. Lakše se ispovjediti u pivnici, nego u crkvi ili općini.

Narodi se ne dijele samo po nacijama, nego i po onom što piju. Oni koji piju vino psuju uglavnom žene, oni koji piju pivo život, a rakijaši i žene, i život, i državu, pa i samog Boga. Bilježim dijalog dvojice pivopija:

– Uh, što je pivo dobra stvar!

– More, ni janjetina nije loša – kaže drugi.

– Grebo ti janjetinu bez piva!

Svaka zemlja ima neku specifičnost kada je već žeđ u pitanju. Rusa ne možemo zamisliti bez votke, Francuza bez vina, za Grčku nas veže miris metakse, za Japan saki, za Hrvatsku loza, za Englesku viski, za Ameriku rum-kola, dok Njemačku nazivaju zemljom piva. To je i jedina zemlja koja je podigla spomenik pivu.

Prvo pivo na tim prostorima spravljeno je 1040. godine, a prvi pivari bili su monasi. Čak i finski nacionalni ep “Kalevala” odaje punu počast pivu: stvaranje svijeta opisuje u 200 stihova, dok je za pivo rezervirano dvostruko više, čak 400! Najstariji zakon koji govori o pivu potječe iz 1516. godine, a poznato je i to kako su neke vlade propisivale smrtnu kaznu za iznošenje sadnica hmelja iz zemlje.

Pivo se pije radi zadovoljstva

Da pivo nije pronađeno, bojim se da bi život na zemlji bio manje lijep. Jest da viski grije, ali pivo se pije radi zadovoljstva. Postoji samo jedna zemlja u kojoj se pivo pije u popriličnim količinama, ali se njim ne nazdravlja. To je Mađarska. Zato pazite kada se nađete u toj zemlji, ili s nekim prijateljem Mađarom. Odgovor ćete naći u povijesti – poslije Mađarske 1848. mnogi oficiri mađarske vojske (naravno i vojnici) morali su se predati. Ruski časnici obećali su da neće kažnjavati zarobljenike, ali Austrijanci nisu održali riječ i 6. listopada 1849. u Aradzu (danas Rumunjska) stavili su uza zid i strijeljali 13 generala mađarske vojske. Poslije toga čina austrijski oficiri organizirali su proslavu, na kojoj su pivom pozdravljali slaveći pobjedu. Bio je to dan mađarske nacionalne žalosti, i od tada niti jedan Mađar neće vam nazdraviti pivom.

Pa kad smo već kod piva, recimo i to da Nijemci imaju najviše pivovara, ali najveća pivovara u svijetu svakako je ona u Dublinu, “Guinness Brewery”. Prostire se na površini od gotovo 25 četvornih hektara, a temelji ove pivovare udareni su prije 240 godina. Pivovara se najviše pročula pojavom čuvene Guinnessove knjige rekorda.

Malo dalje od ovog šatorskog grada tekle su one lijepe rijeke, trome i velike, kao da su se šepirile pred posjetiocima, odlazeći kao vojna parada…